Mislim da sam pronašla način kako da u Papayu dovedem što više pokemona, kroz smiješak otkriva šefica marketinga tog kluba na Zrću, 25-godišnja Zagrepčanka Tea Cafuta, u želji da dočara koliko su društvene mreže važne za promociju i privlačenje gostiju kojih je kod njih svake godine sve više, kao i u susjednim klubovima Aquarius i Noa. Sva tri našla su se na popisu 50 najboljih vodećeg britanskog časopisa za elektronsku glazbu DJ Mag.
Neke društvene mreže naplaćuju svoje usluge, a svi vodeći klubovi na Zrću vode računa o tome da su na njima prisutni, pa svakodnevno objavljuju fotografije i snimke s koncerata, festivala, partyja... Samo Papaya za promociju na društvenim mrežama godišnje potroši 30-ak tisuća eura, a daleko više ulože strani organizatori festivala koji se održavaju na najveselijoj hrvatskoj plaži smještenoj nedaleko od Novalje na Pagu.
Promocija
Na Zrću se u špici sezone zna naći i 20.000 pretežno mladih ljudi iz cijeloga svijeta i ono je bez ikakve dvojbe postalo jedna od vodećih svjetskih festivalskih destinacija, uz bok Miamiju, Dubaiju, Las Vegasu, Ibizi... Za to je, tvrde predstavnici vodećih klubova, trebalo 15-ak godina mnogo ulagati u promociju, ali prije svega u kvalitetu ponude. U tri kluba koji po uređenju ne zaostaju za najluksuznijima na svijetu, svakoga ljeta nastupaju najtraženiji i najskuplji svjetski DJ-i.
Prema nekim procjenama, koje nam je iznio gradonačelnik Novalje Ante Dabo, gosti na Zrću svakog ljeta potroše 70-ak milijuna eura, no klubovi tvrde kako to nikako ne znači da su oni tvornice novca jer većinu onoga što uprihode potroše na podizanje kvalitete ponude, što je, kažu, jedina tajna dugoročnog opstanka.
Glasnogovornik Noe, poznatiji kao pisac i novinar Hrvoje Šalković, tvrdi kako Zrće kao destinacija još ni približno nije doseglo svoj vrhunac, a suvlasnica Aquariusa, iskusna Ana Bram, komentira kako im je cilj privući što više gostiju veće platežne moći: “Nešto što je jeftino i za široke mase brže se potroši. Ako dignemo kvalitetu, trajat ćemo dulje.”
Dok razgovaramo u kasno popodne u klubu, prilazi joj Cecilia Haymoz, sredovječna Čileanka koja živi na Baliju, a na Zrće ju je dovela prijateljica Beba, koja je porijeklom iz Hrvatske.
“Obožavam partyje i plesnu glazbu. Bila sam i na Ibizi, ali ovdje je predivno. Odlično se provodimo”, kaže gospođa Haymoz, koja s prijateljicom i muškom pratnjom ispija piće u VIP zoni kluba, gdje su izdvojeni separei s nadstrešnicama, a svaki ima i svoj bazen s jacuzzijem.
Djevojke
Tu je piće nešto skuplje nego u drugim dijelovima kluba, a prostor je povišen, pa se pogled pruža na plesni podij koji je zapravo bazen i u kojem nekoliko stotina mladih u kupaćim kostimima pleše u ritmu glazbe koju pušta DJ. Za mikrofonom je Aquariusov master of ceremony, Talijan afričkoga porijekla Elvis, koji iz ruke ne ispušta mikrofon. Na povišenim podijima svoja zanosna tijela u ritmu izvijaju plesačice kojima po atraktivnosti može konkurirati malo koja djevojka na prepunom podiju, a na njemu barem tri četvrtine čine muškarci.
Atmosferu podiže i pjena koja pršti iz mlaznice. Konobari na nekoliko šankova miješaju koktele koje gostima serviraju isključivo u plastičnim čašama kako se staklo ne bi razbilo i nekoga ozlijedilo. Svi izgledaju kao da se dobro zabavljaju. Uobičajena je to vruća popodnevna atmosfera na afterbeach partyju koji u klubovima počinje oko 16 sati i traje do 20, kad stižu čistači i ostalo osoblje zaduženo da sve bude spremno za večernje goste koji počinju pristizati oko 23 sata kako bi partijali do jutra. Klubovi se zatvaraju u 6, a obično je najveća gungula oko 3 sata.
Ana Bram, Zrino Alpeza i Miljenko Zadro vlasnici su Aquariusa od prvog dana, odnosno 2001., kad su na Zrću osnovali klub pod istim imenom kao i onaj koji od 1992. imaju u Zagrebu na Jarunu. Za nekoliko milijuna tadašnjih njemačkih maraka su, kaže Alpeza, kupili zemljište na plaži, a nakon prve sezone vratili su se kući s velikim dugovima.
Honorari
“Te prve godine preselili smo na Zrće program iz zagrebačkog kluba, što se pokazalo kao velika greška. Iduće godine smo zaboravili na Zagreb i počeli kopirati sistem po kojem su radili vodeći svjetski ljetni klubovi”, ističe Bram, dodajući kako DJ-i sve više naplaćuju svoje nastupe. Recimo DJ Axwelu su nastup platili 75.000 eura. U Las Vegasu on dobiva i znatno veće honorare.
“Najprofitabilnije godine su nam bile od 2007. do 2010. Tada su DJ-i bilo mnogo jeftiniji. Na izvođače u sezoni izdvojimo oko 350.000 eura. Na početku sezone u tom iznosu uzmemo kredit u banci i nakon ljeta ga vratimo. Ima i DJ-a koji nastupaju za honorar od 3000 eura. Neke festivale i nastupe, poput Chrisa Browna, organiziraju strane agencije kojima mi dajemo prostor. Oni zarađuju od ulaznica, a mi od prodaje pića. Od ove godine svake večeri poslije ponoći naplaćujemo ulaznice bez obzira na izvođača, a koje koštaju od 40 kuna na više. U uređenje prostora uložili smo nekoliko milijuna eura i svake godine ulažemo dodatna značajna sredstva. Moramo se prilagođavati svjetskim trendovima”, govori Alpeza i otkriva kako godišnje za reklamiranje potroše najmanje 300.000 kuna.
Menadžer kluba Dejan Labor dodaje kako je DJ Avicii prije 6 godina kod njih nastupao za 7.000 eura, a danas košta 100.000.
“S njihovim agentima već u jesen dogovaramo nastupe za iduće ljeto. Osim pet najskupljih na svijetu, ostale DJ-e si uglavnom još možemo priuštiti”, ističe Labor i otkriva kako je sve više gostiju iz Velike Britanije kojima tamošnje agencije organiziraju avionski prijevoz, smještaj i ulaznice za festivale.
Britanci i Skandinavci u pravili su najbolji potrošači. Gostiju iz Hrvatske je, kaže, manje od 10 posto. Prije 10-ak godina ih je bilo znatno više. Tome je, smatra Labor, razlog što Hrvati nisu toliki ljubitelji DJ-a, a na Zrću nema domaće glazbe ni nastupa estradnih zvijezda.
U klubu, kaže Ana Bram, radi stotinjak ljudi. Svi redom iz kontinentalne Hrvatske, osim plesačica koje su strankinje, najviše iz Rusije, Ukrajine, Poljske i Slovenije. Konobari imaju plaću od 6000 do 10.000 kuna, a sigurno dobiju i još toliko u napojnicama.
Iz Zagreba su 2002. na Zrće došli i Ivan Bušljeta i Ozren Brunović koji su otvorili klub Papaya. Klub ima i svoju turističku agenciju koju vodi Ivona Hibić. Ona otkriva kako u svom hostelu mogu smjestiti oko 230 ljudi. Preko agencija u cijeloj Europi, kao i na vlastitoj web-stranici, nude aranžmane koji uključuju smještaj u hostelu, hotelu ili privatnom smještaju te ulaznice za festival koji obično traje tri do četiri dana. Izvan glavne sezone takvi se aranžmani mogu dobiti već za 99 eura, što je znatno povoljnije nego da gost posebno traži smještaj i kupuje ulaznice.
U srpnju i kolovozu, kaže Hibić, festivali se održavaju svaki tjedan. Gostu još samo preostaje da si rezervira avionsku kartu, a Papaya mu može srediti i transfer do zračne luke.
Cijene pića
“U VIP zoni kluba gosti mogu rezervirati mjesta za stolom pod uvjetom da piće naručuju na boce koje koštaju u prosjeku 1500 kuna. Boca najjeftinije votke je 700 kuna, a najskuplji Dom Perignon je 3500. Imali smo i goste, uglavnom iz arapskih zemalja, koji bi u jednoj večeri potrošili i 300 do 400 tisuća kuna. Takvih, nažalost, nema mnogo. Britanci u jednoj večeri za piće izdvoje obično oko 500-600 eura. Kroz medije se često provlači priča kako klubovi na Zrću zarađuju milijune, no s obzirom na troškove, zarade nisu velike. Pozicionirali smo se na europskom tržištu na kojem danas svi koji prate festivalske programe znaju za Zrće. No, ima još prostora za širenje, naročito u skandinavskim zemljama”, kaže glasnogovornica Tea Cafuta i otkriva kako u zemljama iz kojih im dolazi najviše gostiju u zimskim mjesecima organiziraju Papaya partyje.
“Vrhunski DJ-i znaju za Zrće, a sve je više onih koji se tek probijaju, pa nas zovu i mole da kod nas nastupe. Kako bismo privukli goste, strateški smo isplanirali kada ćemo organizirati koji festival, s kakvom glazbom i za koju ciljanu publiku. Recimo, početkom kolovoza u većem broju dolaze Talijani pa ponudu prilagođavamo njihovom ukusu. Grupe mlađih od 19 godina radije izbjegavamo, osim na samom početku sezone”, kaže Ivona Hibić, koja smatra da bi i Hrvatska turistička zajednica trebala davati veće poticaje za festivalski turizam zahvaljujući kojem se samo u Novalji broj turista u zadnjih deset godina više nego udvostručio.
Iznosi i podatak da je najjači svjetski portal za prodaju festivalskih karata Festticket proglasio Hrvatsku najjačom festivalskom destinacijom.
“Mnogim ljudima je glazba glavni motiv da odu na neko putovanje. Glazbeni žanrovi se mijenjaju, ali glazba ostaje i mi smo tu da se prilagođavamo trendovima. Uz to u marketing ulažemo triput više nego prije pet godina”, zaključuje Tea Cafuta.
Vlasnici kluba Noa, koji radi zadnjih šest godina, su Ivan Jokić iz Zadra i Zlatko Balaško iz Zagreba koji se ugostiteljstvom bave više od 20 godina. Glasnogovornik Hrvoje Šalković otkriva da su u uređenje kluba, marketing i DJ-e do sada uložili oko 40 milijuna kuna. Ne zadužuju se, nego svake godine ulažu zaradu od sezone. Zapošljavaju 160 ljudi.
“Skupo plaćamo poznate DJ-e, desetke tisuća eura i teško možemo u jednoj večeri njihova nastupa zaraditi da bi pokrili te troškove, ali nam je to važno zbog imidža jer su svagdje u svijetu puni oni klubovi koji dovode zvučna imena. Iz godine u godinu sve više gostiju dolazi posredstvom europskih agencija koje im prodaju cijele aranžmane što uključuju i prijevoz i smještaj i ulaznice u klub”, govori Šalković i zaključuje kako klubovi na Zrću definitivno jako dobro posluju.
Domaćica u VIP dijelu Katja Usenik kaže kako su veoma traženi stolovi uz samu pozornicu. Da bi ga dobio, gost mora naručiti najmanje 4,5 litre pića. Boca od 4,5 litre votke, koja je i najtraženije piće, košta 6850 kuna. Prošle godine je jedan Kinez u dva sata na piće potrošio 120.000 kuna, a svakodnevno se u klubu nađu ljudi kojima nije problem u jednoj večeri potrošiti 30-ak tisuća kuna. Grupa mladih Slovenaca nedavno je naručila 20 boca šampanjca samo da bi njime prskala oduševljene plesače na podiju. Kako se klub nalazi na vodi, gosti mogu do njega doploviti na svojim jahtama i privezati se.
Grad Novalja
Nijemac Fabio Schmengler od 2010. na Zrće dolazi svakog ljeta po tri ili četiri puta. Obično ostane po tjedan dana i za to vrijeme potroši oko 2000 eura. Ima 27 godina, u Koblenzu s bratom drži trgovinu zlatom i srebrom. Stoga si može priuštiti više godišnjeg odmora. Obožava, kaže, elektronsku i plesnu glazbu pa odlazi na festivale po cijelom svijetu, ali ga osim dobre glazbe na Zrće privlače i lijepa priroda, plaža, dobra hrana, djevojke, dobri domaćini... Često dođe u većem društvu, uvijek automobilom, a na Zrću sretne i brojne partijanere s kojima se sprijateljio jer poput njega redovito pohode europske i svjetske epicentre zabave.
Gradonačelnik Novalje Ante Dabo ističe kako Zrće dominira u turističkoj ponudi grada, u kojem čak 70 posto od ukupno 1,4 milijuna noćenja ostvare mladi koji, smatra, većinom nisu osobiti potrošači. Kaže da je u Novalji u posljednjih desetak godina sagrađeno previše kuća s apartmanima, ali nedostaju kvalitetni hoteli.
“Zrće nam svakako treba. Drago mi je da su klubovi shvatili da ne smiju jedni drugima biti konkurencija te su čak osnovali i zajedničku trvrtku Black Sheep kako bi osnažili svoju poziciju na tržištu i doveli jača glazbena imena koja privlače publiku i bili konkrentniji Ultri u Splitu. Nije poanta u broju gostiju, nego koliko će potrošiti, a imućniji gosti traže i kvalitetan smještaj pa grad daje razne poticaje za gradnju luksuznih hotela. Jedan takav bi do iduće sezone trebao otvoriti Saša Lovren, otac nogometaša Dejana Lovrena. Planiramo u narednim godinama urediti luku i marinu kako bismo doista postali hrvatska Ibiza, odnosno destinacija elitne zabave, što ne isključuje i druge vidove turizma. Klubovi su ove godine uložili 350.000 kuna za uređenje šetnice na Zrću, a grad je dodao još 120.000 kuna”, otkriva Dabo i hvali jako dobru suradnju između vlasnika klubova i gradske uprave.
I u klubovima ističu kako u posljednje vrijeme međusobno sve bolje surađuju i dogovaraju se. Natjerala ih je, priznaju, situacija jer su se prije iscrpljivali nuđenjem što nižih cijena kako bi konkureciji preoteli goste. Svi redom tvrde kako ne plaćaju poznatim gostima, recimo nogometašima, da dođu u njihov klub. Dolaze sami. O nagađanjima da je na Zrću sve više gay populacije diplomatski kažu kako su svi dobrodošli. Također se u klubovima svi slažu da Novalji trebaju marina i bolji hoteli, a Šalković iznosi i svoje mišljenje zašto ih nema – zato što zbog bure sezona traje znatno kraće nego na većini ostalih jadranskih otoka. Samo tri mjeseca. Zato se investicije sporo isplaćuju.
Klubovi na Zrću otvaraju vrata početkom lipnja, a zatvaraju sredinom rujna. U klubovima ne bježe od priznanja da su popularnost na svjetskoj razini stekli i znatno nižim cijenama nego na, recimo, Ibizi, gdje je gotovo nemoguće išta popiti ispod 10 eura. Stoga pivo od 35 kuna, voda od 20, votka od 30 ili veliki koktel od 160 kuna iz hrvatske perspektive može zvučati mnogo, ali je europskim partijanerima to i više nego prihvatljivo.
Na plaži su i brojni restorani brze hrane u kojima ćevapčići i pizza koštaju 60 kuna. Tu su i palačinkarnice, trafike, masaže, mjenjačnice i razna druga ponuda u kojoj se ističu i dva salona za tetoviranje. U jednom koji radi od 16 od 5 sati kažu kako je najviše klijenata iza ponoći.
“Ponekad tetoviramo satima bez odmora. Podjednako je žena i muškaraca, a najviše žele da im tetoviramo manje motive od nekoliko centimetara, ili natpis Zrće ili Pag. Ta najmanja tetovaža košta od 300 do 400 kuna. Oni odgovorniji se tetoviraju dan prije odlaska kući jer svježu tetovažu nije preporučljivo izlagati suncu, no većinom nam dolaze kad malo popiju. Talijani najviše vole tetovirati stražnjice da im roditelji ne vide, a najodvažnije su Britanke koje nerijetko traže da im tetoviramo spolovilo. Skidaju gaćice, liježu na stol i ne pitaju za cijenu, za razliku od Talijana koji se uvijek cjenkaju”, otkriva Tomislav Grgac iz Ogulina koje se pet godina bavi izradom tetovaža. Jedino što odbija tetovirati su muška spolovila i lica onih koji su vidno alkoholizirani.