Hotel Jadran najljepši je hotel na Jadranskoj obali. Ili da budemo precizniji – najljepši je hotel stare škole. Naravno, ne možemo ga uspoređivati s hotelom Lone ili nekim drugim novim hotelima nastalim s otvorenim budžetima i u nova vremena. Hotel Jadran bio je prvi hotel podignut u socijalističkoj Jugoslaviji.
Gradili su ga njemački ratni zarobljenici (iz logora koji je bio pokraj hotela “Kaštelet”). Najprije zarobljeni Nijemci, dok za njihovo izručenje Njemačka nije Jugoslaviji platila odštetu, potom domaći zatvorenici iz Lepoglave i s Golog otoka.
Osmislio ga je arhitekt Branko Bon, hrvatski antifašist koji je za vrijeme rata skoro dvije godine odležao u logoru Stara Gradiška. I koji je bio jedan od Titovih omiljenih arhitekata.
Putopisac i kroničar Neven Jerković zabilježio je zanimljivu priču koju mu je još 1984. godine ispričao Branko Bon, i koja govori o radnim uvjetima gradnje tog hotela. Prvi brod koji je nosio ime Partizanka, a koji je bio kupljen nakon Drugog svjetskog rata za prijevoz hrvatskih emigranata iz Sjeverne i Južne Amerike te Australije i Novog Zelanda, bio je sagrađen kao Shawnee 1927. godine u Newport Newsu u Virginiji.
“Hotel Jadran gradili su njemački ratni zarobljenici za potrebe Rankovićeve Udbe u vrijeme kad u zemlji nije bilo ni osnovnih živežnih namirnica a kamoli materijala za izgradnju luksuznih hotela”, zapisao je Neven Jerković svjedočanstvo samog arhitekta. “Tako je i izgradnja hotela kasnila jer nije bilo cijevi za vodovodne instalacije. Nakon požara na Partizanki, s broda su demontirane sve vodovodne i kanalizacijske cijevi te ugrađene u hotel Jadran. Tako je hotel mogao biti konačno dovršen, a njemački su zarobljenici zbog dobro obavljena posla ranije pušteni da se vrate svojim kućama”, ispričao je Bon Nevenu Jerkoviću.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA