Bio je vreli srpanj 2008. godine. Momčad se taman vratila s priprema, trening centar Veslačka bio je pun znatiželjnika, a među njima i pet novinara. Bilo je to doba u kojem su novine još dosta dobro stajale... Uglavnom, dok smo promatrali nova pojačanja prvoligaškog Zagreba, tada značajnih ambicija, pred nama se pojavio On.
“Vi, realno, o nogometu nemate pojma! Ako želite štogod naučiti, dođite sutra i povedite kolege da vas ja poučim”, samodopadno se, ali potpuno uvjeren u svoje riječi, postavio Dražen Medić, predsjednik NK Zagreb.
Kažu da prvi dojam ne vara. Taj dojam nadmenosti, drskosti i arogancije, uz govor tijela pun potisnute agresije, pamtim još i danas. I premda dojam može biti subjektivan, pa time i lažan, skrojen na vlastitim impresijama, u godinama koje slijede, a nakupilo ih se, eto, gotovo puno desetljeće, dojam je dobio partnera. Koji se zove dokaz.
Drugi ljudi
Krenimo, međutim, ispočetka. Dražen Medić, građevinski poduzetnik, došao je na mjesto predsjednika NK Zagreb u ožujku 2004., nakon što se po stranicama crne kronike danima razvlačila priča o dvojcu Miroslav Marčinković-Drago Marić koji je navodno želio klub dovesti do bankrota, otjerati ga u drugu ligu i prisvojiti zemljište u Kranjčevićevoj ulici, kako bi ga pretvorili u građevinsko zemljište.
Sjednica Skupštine bila je mali igrokaz. Demokracije radi, prvo su predlagani neki drugi ljudi za mjesto predsjednika da bi se na kraju, usred dvorane, ustao mnogima nepoznat čovjek i zagalamio: “Ja ću preuzeti tu časnu funkciju! I Zagreb dovesti na visoke grane!”
Bio je to Dražen Medić, “no name” izbor koji je na to mjesto, kako se govori po kuloarima, postavio Milan Bandić. Ušao je u klub zahvaljujući obećanju da on i njegovi ljudi u klub dovode 20 sponzora od kojih svaki donosi pola milijuna kuna. Jedini sponzor bio je i ostao – Grad.
Te 2004. godine Milan Bandić je u ruke potpuno anonimnom građevincu pristiglom iz BiH dao klub kao igračku. Klub je tada, inače, bio na rubu financijske provalije, opterećen dugom od 80-ak milijuna kuna. I Medić je, uz svesrdnu gradsku pomoć, te dugove počeo sanirati.
Smjenjivanja
Vrlo brzo Dražen Medić počeo je otkrivati svoj burni karakter i neutaživu želju za vlašću. Autokracijom, ma diktaturom.
Shvatio je formu moći, koja ga je ubrzo posve obuzela, pa je počeo tražiti od novinskih redakcija da drugi novinari pišu o klubu jer mu se nije sviđalo kako su dotadašnji pisali, mijenjati grb i boju kluba koji postoji od 1908. godine, da bi nastavio i s drugim, još skandaloznijim aferama poput fizičkog zlostavljanja igrača, a Ćiro Blažević tvrdi da mu je jednom prilikom i prijetio pištoljem.
Ni tu nije bio kraj, Medić je krenuo rastjerivati navijače, skupinu Bijeli anđeli, inače ultimativno pacifističko društvo, od kojeg se “štitio” kordonom zaštitara, a legende kluba je na kraju protjerao iz Zagrebella jer su jednom prilikom, po njegovu mišljenju, bili preglasni.
Tada, bilo je to krajem prošle godine, NK Zagreb je ostao posve sam, otuđen i pokraden, izmanipuliran od čovjeka koji je pomislio da je veći od samog kluba.
“Znate, teško je uopće promatrati sve što se događa. Zapravo, kao da živimo noćnu moru, no nažalost nitko nas ne budi, a ona traje i traje. Zapitam se kako je uopće moguće da netko napravi od kluba ovo što je učinio Dražen Medić od Zagreba”, kaže Zlatko Dračić, legendarni centarfor Zagreba.
Otkriti kako, zapravo nije teško. S obzirom na to da je klub ustrojen kao udruga građana, nevjerojatno je da baš nitko od istražnih organa nikada nije provirio i provjerio što se krije iza erodirane crvene brave, iza koje se više ne održava Skupština, a ono što se po Zakonu mora odraditi odrađuje se pro forma, a da sportska inspekcija nije nikad ništa provjerila. Kako se, na koncu, naplaćuje čovjek čija bi predsjednička funkcija trebala biti honorarna, pa čak i volonterska, te koliko predsjednik isplaćuje plaću svome treneru, odnosno samome sebi?
Propala ideja
Postojala je, saznajemo, namjera bivših igrača vođenih Ninom Bulom da preuzmu klub i istrgnu ga iz ruku Dražena Medića, no ta je ideja propala. Zašto?
“Da, kad sam završio s nogometnom karijerom, htio sam s kolegama i bivšim suigračima ući u klub, vratiti mu tako za sve što mi je dao, no taj projekt nije se ostvario. Sada sam pak trener Novigrada i imam druge brige i ambicije. No kao zagrebašu, jasno da mi nije drago vidjeti klub kako pada na niske grane”, kaže Bule.
Klub se trenutno nalazi nad provalijom Treće lige, ambisom koji mu prijeti da potpuno nestane sa scene, izgori do temelja i više se nikada ne vrati.
Što iza toga stoji, teško je saznati, jer premda svi bruje o namjernoj propasti kluba - kako bi se zapušteni štakornjak u Kranjčevićevoj prenamijenio u građevinsku parcelu, jer Ulica pjesnika “vruća” je roba i značajan investicijski potencijal - nitko o tome ne želi kazati ni riječi. Čak ni Grad Zagreb, kojem smo uputili službeni mail s jasnim pitanjima.
Dok stvar postaje sve gora, a jedino vrijedno u ovom trenutku je famozni, doduše i dvostruko preplaćeni trening centar na Prisavlju (i on bilježi gubitke, jer nekoć najpoželjnija škola nogometa više ne kotira tako dobro), Dražen Medić i dalje provodi svoju strahovladu - a zaokružena je prošlotjednim potezom, kada je iz momčadi izbacio sedmoricu igrača. Zanimljivo, sebe je ostavio na klupi.
“Mudar sam čovjek i znat ću kada se treba maknuti”, kazao je više puta Medić.
Rekao pa, eto, porekao. Klub bez Skupštine, navijača, legendi... Iako je i lani od svih zagrebačkih drugoligaša dobio najviše zagrebačkog dotacijskog novca (2,439.193 kuna), on se iz drugoligaške kaljuže ne uspijeva iskoprcati.
Idejni projekt
Otkad je sjeo na klupu, Medić je, doduše, imao jednu sjajnu sezonu, no ona je, sada je i više nego očito, bila plod sustavnosti rada i kvalitete Željka Kopića, tada nominalno pomoćnog trenera, a ustvari idejnog projekta kluba koji je tada bio prvoligaški hit.
Zeljko Kopić, trener Slaven Belupa
Otkad je Kopić otišao, a Medić još čvršće zauzeo svoju fotelju, miljenik Zagreba kojeg su voljeli baš svi opstaje još samo u tjednom druženju legendi - oni se sjećaju vremena kada je Zagreb na Maksimiru okupljao i 60 tisuća gledatelja, što je neoborivi gradski rekord.
“Dečki su rekreativno trenirali u Veslačkoj, dakle sve redom ljudi koji su obilježili povijest kluba, njegovi zaslužnici, i odjednom se pojavi zajapureni Medić i kaže da je dosta, da su preglasni i da moraju otići. Istjerao ih je, kazao da više nisu dobrodošli. Kasnije, kada smo pisali i Gradu i Savezu, dogovoren je sastanak s Lovrićem, nakon kojega smo vraćeni, a Medić se opravdavao. No u tome opravdavanju nije bilo iskrenosti, bio je to potez jer se, eto, mora”, kaže Dračić.
I dodaje: “Ovim tempom brzog odumiranja klub pada u potpuni beznačaj, a najžalosnije je što oni koji ga mogu uspraviti sjede skrštenih ruku kao da ih se ništa ne tiče…”
Zadnji put navijači su organizirano na utakmici bili 30. svibnja 2015., zadnji puta na službenoj stranici nešto je objavljeno 12. veljače 2016., zadnja objava na Facebooku, konačno, datira od 30. listopada 2016. godine.
“Ja mislim da ostanak ili ispadanje u 3. ligu u ovakvom stanju kluba uopće nije bitno. Nije važno. Nije tema. Koja god opcija ispala na kraju sezone, Zagrebu je isto. Ništa novo se neće dogoditi; neće biti promjena, šokova, ni katastrofe ni tragedije, neće biti tuge, a ni sreće, neće biti volje, ni buđenja, ni proljeća. Neće biti ničega”, poručuju umorni navijači koji su inače oformili nogometni klub Zagreb 041, a koji jaše na entuzijazmu i dobroj energiji, a napose ljubavi. Svemu onome čega u Zagrebu već odavno nema.
Gledanost
Iluzorno je očekivati da će Dražen Medić sam odustati i otići. Pokazalo se u ovih 13 godina da nije takav tip, izgleda da bi prije potonuo zajedno s klubom nego se sam maknuo i vratio klubu boju u obraze. Plavo-bijelu, ne sadašnju crvenu. Zagreb ne ispada, Zagreb se gasi.
U nekoć slavnom klubu, koji i danas drži rekord gledanosti u Zagrebu, meč protiv Osijeka gledalo je u Maksimiru 64.168 ljudi, klub u kojem su igrali Bernard Vukas, Branko Zebec, koji su trenirali Vlatko Marković, Dražan Jerković, Josip Skoblar, Zlatko Kranjčar i Ćiro Blažević, dugo je odolijevao problemima, da bi danas Dražen Medić zaključao vrata i predao klub zaboravu...
Veselko Tenžera je svojedobno pisao: “Dinamo je najlošiji od najboljih, NK Zagreb najbolji od najgorih!” Danas je NK Zagreb najgori od najgorih, to više nije klub! Svi ga zaobilaze, jer je uništena tradicija.
Na kraju ostaje samo otvoreno pitanje, koje peče poput otvorene rane: hoće li Medića zaustaviti oni koji ga jedini mogu zaustaviti ili će, baš kao na sprovodu legendi kluba, zajedno s njime stajati u prikrajku i ponašati se kao da ih se to uopće ne tiče?
PRIČA O KAVKAZU
Prema neslužbenim procjenama, Medić odnosno Tomislav Čilić, koji nominalno vodi Kavkaz, duguju ukupno oko pet milijuna kuna, što Gradu za najamninu lokala, što za režije, državi za porez, dobavljačima te zaposlenicima. Podaci iz 2011. pokazuju da su Medić i Čilić Gradu za najam već tada dugovali 2,3 milijuna kuna, a na kraju 2013. ukupan dug bio je 2,7 milijuna kuna i on se do plombiranja Kazališne kavane samo povećavao. Porezna uprava je uz rješenje o pečaćenju Kavkaza objavila da joj Kavkaz d.o.o. duguje 595.527 kuna, od čega najveći dio, 511.000 kuna, otpada na doprinose za obvezna osiguranja. Račun tvrtke Kavkaz d.o.o. u zadnje četiri godine bio je blokiran 1230 dana. Znači, u četiri godine nije bio blokiran samo 230 dana!
