Bili su prvi Tuđmanovi tjelohranitelji, na njima su nastale Oružane snage Republike Hrvatske, a iz njihovih redova stasalo je sedam generala HV-a.
Bili su angažirani u najvećoj ovogodišnjoj sigurnosnoj operaciji, zaštite američkog potpredsjednika Joea Bidena na zagrebačkom summitu Brdo-Brijuni. Nakon što su proslavili 25 godina postojanja, okreću se svom najtežem zadatku: zaštiti građana od potencijalnih terorističkih napada. Zbog toga su u stupnju najviše pripravnosti. ATJ Lučko najelitnija je hrvatska antiteroristička postrojba, a zarađuju manje od vozača tramvaja.
Samo jedan od 20 prijavljenih dobije priliku. Prolaze sigurnosnu provjeru, zahtjevan liječnički pregled, cjelodnevna testiranja. Visinski test, provjere izdržljivosti i snage, čak i ritmike i brzine. Pucački trening, psihoanalizu, prezentaciju borilačkih vještina. Budu li izabrani, sljedećih šest mjeseci provest će na individualnoj pa još šest mjeseci na grupnoj obuci. Sve da bi taj jedan od dvadeset postao dio najelitnije i najstarije jedinice hrvatske specijalne policije.
Za 5100 kuna osnovne mjesečne plaće i bez plaćenoga dopunskog zdravstvenog osiguranja do mirovine sudjeluju u najsloženijim operacijama kojima se poslije nikome ne smiju pohvaliti.
ATJ Lučko osnovana je prije 25 godina, a iz nje su rođene hrvatske oružane snage. Danas je ovih 130 ljudi prva crta obrane od terorističkih napada od kakvih strepi cijela Europa.
U najvišem su stupnju pripravnosti, a na teren kreću tek kad ih osobno aktivira ministar Ranko Ostojić. Zapucati smiju tek kad im on izda naredbu.
Riječ je o ljudima čija lica rijetko izlaze u novinama, a i tad uglavnom zamućena, za aktivne službe ne spominju se javno imenom i prezimenom, ali kad ne rade, građani su kao i svi drugi.
Većina ih je oženjena i imaju djecu. Većina ih ima fakultetske diplome, neki i po dvije. A i dalje su plaćeni uglavnom manje od vozača tramvaja.
Iako se dosad za njih (osim po slavnoj povijesti u Domovinskom ratu) čulo tek nakon rijetkih akcija uhićenja većih kriminalnih grupa i ponekoj talačkoj akciji, ATJ godišnje odradi i 20-ak ozbiljnih zadataka.
Osiguravaju dolaske stranih državnika, tragaju za utopljenicima, deaktiviraju eksplozivne naprave. Dio su grupe ATLAS, koju čini 35 postrojbi specijalnih policija iz 28 zemalja EU, a provode vježbe i s američkim specijalcima.
Vrhunski su opremljeni, iako mediji ponekad izvještavaju kako je stvarno stanje lošije od onog što se javno pokazuje na situacijskim vježbama kojima prisustvuju novinari.
Osim standardnih uniformi, štitnika za koljena i zglobove, kaciga, gasmaski i mini kamera opremljeni su pancirnim prslucima, a u akcijama mogu koristiti i balističke štitove s otvorima Opremljeni su za urbano ratovanje, u 60 sekundi upadaju u objekte, helikopterom kao u filmu nalete na objekt, spuste se kao ljudi pauci s užadi po fasadi zgrade i neutraliziraju prijetnju.
Od naoružanja nose pištolje (mogu birati između nekoliko modela Hrvatskog samokresa, Heckler&Kocha i Glocka), automatske puške (Heckler&Koch MP5 i MP 7) jurišne puške (HK G36 ili AK-47 Kalašnjikov), te sačmarice Benelli M3 i Franchi SPAS12. Ako su u snajperističkom odredu, onda koriste Heckler&Koch PSG1 i druge.
Na teren često idu i s po 20 kilograma opreme na sebi.
Voze Humveeje i Touarege, a na raspolaganju imaju i helikoptere Bell 212 i Eurocopter 135. Kažu da za 30 minuta mogu doći na najudaljenije točke
hrvatskog teritorija iz svoje baze u Lučkom (iako specijalna policija čiji su dio ima ispostave i u Splitu, Rijeci i Osijeku).
“ATJ Lučko udarna je igla u borbi protiv terorizma”, potvrđuje Globusu stručnjak za sigurnost Mate Laušić, nekad prvi šef osiguranja pokojnog predsjednika Tuđmana i bivši šef Vojne policije.
Ipak, u ovakvom stanju globalne opasnosti od terorizma, a Laušić smatra da je riječ o početku asimetričnog svjetskog rata, antiterorističke jedinice samo su mali dio općeg sigurnosnog aparata.
“Da bi građani bili maksimalno sigurni (apsolutna sigurnost ne postoji, dodaje, ali postoje maksimalne sigurnosne mjere koje se mogu poduzeti), čitav aparat mora funkcionirati usklađeno. Prije svega obavještajne agencije poput SOA-e koje su prva crta obrane i koje prikupljanjem informacija i motrenjem rizičnih grupa i pojedinaca drže ključ dobre obavještenosti. Te službe moraju surađivati globalno, iako se bojim da se ta suradnja i razmjena informacija među zemljama često obavlja s figom u džepu. Uostalom i među najboljim prijateljima ne kaže se uvijek baš sve”, kaže Laušić.
Tek nakon te prve brane, kako je naziva, na teren prema potrebi izlaze druge policijske postrojbe, temeljna, granična, krim policija i druge, a onda i postrojbe za specijalno djelovanje kojih ima i u vojsci.
“Koliko god se cijeli aparat trudio, teroristi su dosad uvijek bili korak ispred. Bitno je ipak da oni na kraju ne smiju biti jači od države. Prvo zato što nemaju, i ne smiju imati veće resurse od država, pa čak i manjih poput Hrvatske. Država je ta koja ima pravni instrumentarij ili ga može brzo nadograditi, kao što je to Hollande učinio i produljio izvanredno stanje s punom podrškom francuskog parlamenta produljio na tri mjeseca. Uvijek se može brzo povećati broj temeljnih policajaca ili operativaca, brzo i efikasno nabaviti modernija oprema ako je potrebno i slično. Osobno se zalažem za proaktivno djelovanje državnog sigurnosnog sustava, a ne samo za saniranje posljedica kao što je to sada slučaj u Parizu i Bruxellesu”, pojašnjava.
ATJ je specijaliziran za više tipova operacija: antiterorističke akcije i borbe protiv organiziranog kriminala, visokorizična hapšenja, upadanje u objekte i rješavanje talačkih kriza (jedini su u zemlji osposobljeni za rješavanje talačkih situacija u zrakoplovima), a uz to štite državnike i VIP osobe te pronalaze i deaktiviraju eksplozivne naprave.
Imaju zrakoplovnu jedinicu s 30 pilota i mehaničara te ronilački centar. Iako od Domovinskog rata (u kojem su stradala 24 pripadnika) nitko do danas nije poginuo u oružanim konfliktima i akcijama na kopnu, nekoliko ih se utopilo u ronilačkim misijama.
“Oružane snage predstavljaju konačno sredstvo javnog odgovora. Ovdje je riječ o tipu prijetnje kod kojeg bi očekivali da glavnina tereta bude na sektoru unutarnjih poslova koji je osobljem veći i financijama jači od obrambenog (iako je i značajno manje transparentan) te na obavještajnoj zajednici. U stupnju neposrednog rizika po Hrvatsku, posljednjih dana nije se promijenilo gotovo ništa, a taj je rizik malen te postojan. Dapače, moglo bi se čak reći da je uzbuna uzrokovana terorističkim napadima u Francuskoj pomogla ostalim državama na kontinentu, jer je vjerojatno u tijeku mobilizacija resursa širom EU, što onda potencijalne napadače ipak stavlja u stratešku defanzivu. Time opada i njihova sposobnost planiranja te neposrednog izvođenje novih napada”, kaže vojni analitičar Igor Tabak.
Slaže se i Laušić.
Sveopća budnost (rutina je najopasniji ubojica, zaključuje) te, prije svega, sigurnosna kultura građana ključne su jer, kako stalno ponavlja: danas se možda samo Eskimi ne moraju bojati napada terorista.
Možda.
ISIS je na tlo Europe donio novi način urbanog asimetričnog ratovanja. Primarne mete nisu više visokovrijedni ciljevi poput aerodroma, veleposlanstava, vojnih baza ili dobro štićenih objekata. Napadaju se restorani, kafići, mjesta javnog okupljanja, a mete su civili. Napadi se izvode simultano, po nekoliko istovremeno na više lokacija, što disperzira najelitnije snage protuudara. Teroristi zapravo žele izazvati pretjeranu reakciju države na terorističke udare, i to se sada događa. Blokiraju se čitavi kvartovi, prazne se stadioni, prezentira se teško naoružanje i ljudska sila na ulicama europskih gradova. No to dugoročno uzrokuje paralizu svakodnevice. Svi postajemo žrtve i to je nešto s čim ćemo se morati naučiti živjeti, kaže.
Samo jedan od 20 kandidata prođe testiranje. Nakon toga slijedi šest mjeseci individualne obuke, pa šest mjeseci uvježbavanja u timu. Za njih kažu da im je, unatoč modernom naoružanju, baš timski rad najveća snaga
Sličnome svjedočimo u Zagrebu.
Otkad je dignut stupanj pripravnosti zamjetan je povećan broj pješačkih ophodnji temeljne policije, a u MUP-u su najavili i pojačane kontrole zračnih luka, javnih okupljanja te važnih infrastrukturnih objekata. Zbog pojačane kontrole granice s BiH stvaraju se višesatne gužve. Hrvatska možda nije primarna meta, ali prijetnja su ekstremisti iz BiH i sa Sandžaka. SOA je dobila direktni pristup 300-tinjak nadzornih kamera na ulicama hrvatskih gradova, a policija bi se morala moći priključiti i na kamere zračnih luka i autocesta.
Izbjeglice su dodatni problem.
Naime, nakon što je otkriveno da je među bombašima iz Pariza bio čovjek koji je prošao kroz Opatovac, pojavila se sumnja da se među velikim grupama ljudi s djecom koja se kreće duž migrantske rute šuljaju i ekstremisti. Zbog toga je dignut stupanj osiguranja u zimskom prihvatnom centru u Slavonskom Brodu.
Moramo li mijenjati strategiju prihvata izbjeglica?
Analitičar Tabak smatra da nismo imali izbora.
“Mislim da mala zemlja kao Hrvatska nije imala drugog realnog izlaza u situaciji monumentalne i kontinentalne migracijske krize koja je zahvatila regiju. Dakle, nije upitno da Hrvatska sama ne može i ne treba glumiti jedinog garanta ili provoditelja Schengenskoga sustava, u kojemu još formalno i ne sudjeluje - posebno kad i pojedine zemlje unutar tog režima bjelodano ne ispunjavaju svoje dužnosti, iako i dalje uživaju sve povlastice članstva.
Hrvatska je prije mnogo godina odlučila da pitanje kontrole granica načelno izuzme iz djelokruga nacionalnih oružanih snaga - te da taj posao dodijeli resoru unutarnjih poslova. Zato nije normalno da pri prvom ozbiljnom izazovu tome sustavu odmah opet krenu traženja o angažiranju vojske na granicama. Hrvatskoj vojsci to nije primarna svrha, to nije posao za koji je opremljena, niti je to posao za koji su OS RH specijalistički obučene”, objašnjava. U slučaju prijetnje slomom režima osiguravanja granica, naravno da će se, dodaje, i Oružane snage RH upotrijebiti za očuvanje državne vlasti i sustava - kao krajnje sredstvo državne obrane pred potencijalnim kaosom.
No, Hrvatska još ni izbliza nije u takvoj situaciji.
Zanemaruje se i uloga samih građana. Mate Laušić smatra da je njihova sigurnosna kultura ključna.
“Po mom sudu, nedostaje sigurnosna edukacija u institucijama i kompanijama, priprema menadžera i zaposlenika. Koliko njih redovito provodi vježbe evakuacije, koliko se učenika u školama uči kako se ponašati u slučaju požara ili potresa. IKEA je dobar primjer, oni su jedini u zemlji nedavno izveli tzv. trčeću fazu uvježbavanja evakuacije centra, nenajavljenu vježbu u kojoj se najbolje vidi reakcija zaposlenika pod stresom”, govori Laušić.
ATJ bi, dakle, trebala biti zadnja mjera. Kad oni izlaze na teren, napad je već pokrenut ili se talačka situacija već odvija, a njih se u međuvremenu, u stanju povišene pripravnosti, ne bi trebalo trošiti na zadaće poput praćenja blindiranih kamiona u HNB ili potrage za nestalim turistima na Velebitu.
To je pravilo: “Skupe ljude na skupe zadatke.”
Stručnjaci s kojima smo razgovarali kažu nam da je od moderne i kvalitetne opreme za ATJ puno važnija zajednička uvježbanost i njihova fizička sprema, spremnost da akcije izvode kao tim.
Otud i priča o testu povjerenja. Novi pripadnik veže se za konop i na leđa baca s velike visine. Ne smije se uhvatiti rukama za uže, mora vjerovati suborcima da će ga dolje uhvatiti. Fizičku spremu provjeravaju dvaput godišnje.
Prema studiji Davora i Sanje Šalaj iz 2011. godine, pritom moraju zadovoljiti minimalne standarde fizičke spremnosti: popeti se na uže za 7 sekundi, skočiti s mjesta u dalj 260 centimetara, 60 metara moraju pretrčati za 7,8 sekundi, a tri kilometra savladati u 12 minuta. Duboki čučanj moraju moći izvesti sa 100 kilograma tereta, a na prečki napraviti najmanje 15 zgibova. Sklekovi? 30 u 30 sekundi. Sve ovo minimalne su vrijednosti.
Zbog sustava rada (12 sati rada, 24 sata odmora, 12 sati u noćnoj smjeni pa 48 sati odmora) specijalci često slobodno vrijeme koriste za privatne treninge, a od borilačkih sportova poznaju krav magu, jiu- jitsu, tehnike boksa i juda.
Prednost prilikom kandidiranja imaju pripadnici intervnetne policije, a dotad moraju skupiti najmanje 4 godine iskustva.
Kad su štićene kolone u pitanju, ATJ Lučko već ima iskustva s dolaskom Georgea Busha, Vladimira Putina i dolazaka papa.
U takvim slučajevima specijalci su samo dio osiguranja, potpomognuti su pripadnicima stranih službi (FBI je, primjerice, rute provjeravao dva tjedna ranije, njihovi pripadnici prisutni su u kontrolnom tornju Plesa, te uz blindirano vozilo štićene osobe) te velikim brojem pripadnika redovne policije. Zbog osiguranja američkog potpredsjednika Joea Bidena i Donalda Tuska, predsjednika Europskog vijeća, diljem rute zavareni su šahtovi na prometnicama, blokirane pojedine dionice, građanima koji žive uz rutu savjetovalo se da zatvore prozore i spuste rolete te da ne snimaju i ne fotografiraju prolazak štićene kolone.
Snajperisti ATJ-a situaciju nadziru s krovova zgrada.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
