Kad se prije nekoliko godina upuštala u produkciju HBO-ove serije Igra prijestolja Erika Milutin nije imala pojma da će se sve to tako dogoditi.
Sudjelovanje u produkciji serije uspjelo je tu formalno akademsku slikaricu i grafičarku iz Dubrovnika na prijestolje televizijske produkcije u Hrvatskoj.
- Počeli smo raditi Igre prijestolja kad one nisu bile to što su danas, već su samo to želje postati, a za nas nitko nije znao – kaže za Globus producentica koju će u branši opisati kao uglavnom nedostupnu. Prošli je vikend provela na brodu i smatra kako nema ništa značajno za reći. Prvi put u posljednje četiri godine imala je naime slobodan viked tijekom ljeta pa ga je iskoristila da isproba kako joj ide vožnja budući da je netom položila ispit za skippera.
S lanjskih 65,9 milijuna kuna prihoda uz 57,8 posto rasta u odnosu na predhodnu godinu te 2,1 milijuna kuna neto dobiti njezina kompanija Ambasada film, financijski je najveći domaći igrač u proizvodnji filmova, videofilmova i televizijskog programa. Može li nadmašiti taj rezultat?
- Ne znam što će biti do kraja ove i iduće godine, u produkciji se stvari mjenjaju iz dana u dan – nastavlja dinamičnim tonom potvrđujući kako se ne voli isticati.
U Igrama prijestolja snimljeno je sve što je u knjigama napisano, a moguća budućnost obavijena je tajnom.
- Moj jocker je u tome što se nadam da ćemo sa svime što smo naučili moći raditi velike projekte izvan Hrvatske ako ne budemo mogli u Hrvatskoj – kaže Milutin i dodaje: Svi žele velike poslove, a u zemlji nema dovoljno ni kadra ni opreme.
Iako joj je biznis značajno narastao na jednom velikom projektu Milutin objašnjava da je njoj važnije što posluju već deset godina i što su polako izučili tajne zanata. Nedavno su s ekipom s kojom su radili Igre prijestolja na Velebitu snimali reklamu.
- Drukčije je to što više nismo nepoznati, ali danas postoje i druge tvrtke i dobro je da rade jer se na svakom projektu obrazuju ljudi – kaže Milutin objašnjavajući da produkcijska industrija ne teži nužno za formalno obrazovanim kadrom, već ljudima koji će se obrazovati na terenu, stjecati iskustvo i znanjem privlačiti poslove. – Da, i studio bi dobro došao – kaže. Hrvatska ga nema i to je jedan od velikih nedostataka. Težak deset do dvadeset milijuna dolara investicije.
U produkciju Igara prijestolja Ambasada film se uključio u drugoj sezoni serije, koju su njezini tvorci došli snimati prvo Dubrovnik unatoč tome što tada još nije bilo državnih poticaja za takav biznis dok ih je Španjolska već tada ciljano imala pa su zato prve epizode snimane tamo i na Malti. Ambasada film prije toga se bavila produkcijom reklama i niza serija za BBC i druge strane produkcije. Na Igrama prijestolja računaju li se i statisti angažirali su i do 700 ljudi, a utjecaj na turizam tek treba procijeniti. Hvatajući svoj cilj Ambasada film lansirala je jadranske prijestolnice na globalnu pozornicu.
- Mi zapošljavamo projektno na honorarne ugovore ali nemamo nikakvu suvislu podlogu za takvo zapošljavanje da nam bude lakše. Poseban problem imamo s radom stranaca duljim od četiri do šest mjeseci ako nisu državljani EU. Primjerice industrija turizma zapošljava sezonske radnike i to je regulirano, a nama je to komplicirano – kaže Milutin koja biznis vodi brodeći kroz problematiku zapošljavanja stranaca, povremenog rada i radnog vremena kako ga definira hrvatski zakon.
Rastući biznis Erike Milutin dio je nečeg puno većeg. Spada u kreativne i kulturne industrije za koje se već neko vrijeme među upućenima zna da ih ima puno i da rastu, no prvi put su brojke koje sve to dokazuju prošli tjedan iznijeli Ekonomski instutut i Hrvatski klaster kulturnih i kreativnih industrija pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca.
Riječ je o 15 milijardi kuna godišnjeg prihoda, 6,3 milijarde kuna bruto dodane vrijednosti koja čini 2,3 posto BDP-a.
Kulturne i kreativne industrije koje objedinjuju šaroliko društvo dizajnera, producenata, arhitekata, književnika, izdavača, galerista, tvoraca video igara, igrača u elektroničkim i novim medijima, knjižara i knjižničara, slikara, stručnjaka za oglašavanje... zajedno su kao industrija veći od drvne industrije, farmaceutike ili kemijske industrije.
Po udjelu u BDP-u nadmašuje ih samo industrija hrane. Ista vrsta industrija na razini Europske unije za prošlu se godinu sažima u 535,9 milijardi eura prometa, 7,1 milijun radnih mjesta te zapošljavaju pet puta više Europljana od moćne telekom industrije.
U Hrvatskoj na poslovima koje spadaju u kreativnu ekonomiju radi 124.304 ljudi, 8,9 posto svih radnika, detektirali su na Ekonomskom institutu i zaključili da je ta industrija pokazala veću otpornost na recesiju te da u posljednje dvije godine zaposlenost u njoj raste, za 0,2 posto dok u ostatku gospodarstva pada.
Ivana Nikolić Popović, predsjednica Klastera kulturnih i kreativnih industrija nije skidala osmjeh s lica dok su se čitale brojke koje definiraju industriju.
- Sada moramo sve te industrije i sve te kreativce svesti pod zajednički nazivnik i mora se napisati strategija njihova razvoja da bi ih se sustavno moglo poticati. Pred nama je veliki zadatak – kaže Nikolić Popović.
Dok ona od birokracije utjeruje strateške dokumente proizvodnja video igara, još uvijek mali dio kreativnih i kulturnih industrija raste po stopama od 50 posto godišnje. Prema posljednjim podacima industrija videoigara u Hrvatskoj je u 2013. ostvarila 21 milijun kuna prihoda, a samo pet godina prije svega četiri milijuna. Gotovo pola tog prihoda stiže iz tvrtke ABEST d.o.o. čiji su kreativci poznatiji kao Croteam, no direktor i vlasnik Roman Ribarić ne voli razgovarati s medijima.
Lani su imali 10,4 milijuna kuna prihoda, 19 posto manje nego godinu ranije. - Pad prihoda nije problem, objašnjava glavni direktor za kreativu Davor Hunski. Posljedica je životnog vijeka igre na tržištu. – Krajem prošle godine smo lansirali novu igru koja bi trebala najviše zaraditi ove godine – kaže Hunski. Lani su ostvarili 1,7 milijuna kuna dobiti, a dvije godne prije toga pet milijuna i 4,8 milijuna kuna, otkrivaju podaci na servisu Poslovna.hr.
Mali zeleni ljudi lani su pak zaradili milijun kuna. Riječ je o studiju Little Green Men, kompaniji Intercorona koja je lani ostvarila 2,7 milijuna kuna prihoda i milijun kuna neto dobiti.
Kreatorima videoigara trn je u oku dvostruko oporezivanje koje Hrvatska ima sa SAD-om, pojašnjava Mario Mihoković jedan od pokretača i glavnih kreativaca studija Little Green Men. Pred njima su kako očekuju godine rasta. Prije sedam godina na tržište su plasirali svoju prvu veliku igru znastveno fantastični Starpoint Gemini čije je okruženje slično onome iz Zvjezdanih staza. Korisnici su je prihvatili toliko da danas Mihokovićevi “mali zeleni ljudi”, a tim je narastao na deset zaposlenika razvijaju treći nastavak igre koji se preko nizozemskog izdavača plasira putem digitalne platforme Steam u SAD-u. – Radimo preko nizozemskog izdavača pa nas se problem dvostrukog oporezivanja trenutačno ne tiče, ali san je svakoga u industriji prodavati bez izdavača, a kad bismo htjeli raditi direktno s Amerikom morali bismo osnovati tvrtku tamo jer bi nam u protivnom sav prihod oporezovale obje porezne službe – pojašnjava Mihoković. U njegovu biznisu književnik s idejom sa savršen scenarij igre vrijedi jednako kao i programer koji će ideju tehnički realizirati.
– Želja nam je prilagoditi igre za konzole poput Microsoftova xBoxa – kaže Mihoković zaigrano objašnjavajući da su u biznis dobrodošli povjesničari kao i strojari.
Samostalni dizajner Nikola Radeljković nikad pak nije htio da njegov biznis preraste u ono što u razgovoru naziva “ozbiljnim poslom”. Zatekli smo ga na Mljetu, na odmoru kod prijatelja. S još dvojicom kolega Svenom Jonkeom i Christophom Katzlerom bavi se scenografijom, industrijskim dizajnom, dizajnom interijera i konceptualnom umjetnošću. Prije nekoliko godina u tržišnu su orbitu lansirali hrvatski namještaj pod brendom Kvadra koji je zbog većeg prodajnog potencijala preimenovan u Prostoria. Namještaj su dizajnirali za brendove Cappellini, ClassiCon, Desalto, Interlubke, Magis, MDF Italia, Moroso i Zanottu, no Radeljković je odlučio ostati samostalni umjetnik.
- Danas sebi mogu priuštiti da šest mjeseci radim na nečem novom što će jednom možda donijeti neki novac, a da istovremeno ništa ne zarađujem – kaže Radeljković koji godišnji prihod trenutačno ima upravo od autorskog prava na dizajn Kvadre.
Nije kaže riječ o bogatstvu, ali se od toga može pristojno živjeti. S vremenom kako proizvod živi na tržištu i naknade su manje pa svakih nekoliko godina treba smisliti nešto novo. Pokretanje agencije, zapošljavanje ljudi i rast biznisa po njegovu sudu znači značajno odricanje od slobode koja u njegovu svijetu jamči kreativnost.
- Porezna uprava dugo nije mogla shvatiti da je međunarodni honorar moj prihod pa smo se dobro namučili dok su se oni domislili kako da sve bude po zakonu - kaže Radeljković. U njegovoj branši veći su i financijski moćniji, svojevrsni kraljevi branše kreativna agencija Bruketa i Žinić. Njima priznaje poslovni uspjeh.
Alge Danijel Malčić, osnivač arhitektonskog studija Upi2m koji je između ostalog dizajnirao i zagrebačku Arenu za Svjetsko rukometno prvenstvo i novu poslovnu zgradu Stipić Grupe, u razgovoru o kreativnosti reći će: - Alge se nalaze u tornju i proizvode biodizel, a na dnu tornja je benzinska postaja. Proizvodnja biodizela je isplativija nego da ga radite uzgajajući uljanu repicu na polju. Osmislili su naime projekt tornjeva koji pomoću algi proizvode gorivo, o projektu se interesiralo 20-ak međunarodnih kompanija. – Možda jednom netko to i plati – kaže Malčić objašnjavajući da rast biznisa očekuje od običnijih poslova poput moguće pobjede na natječaju za talijansku hokejašku arenu u Brunicu na koji su pozvani da se jave. - Rast ćemo ove godine 20-ak posto, a potencijal za budući rast vidim u biznisu obnove i gradnje hotela na Jadranu – kaže Malčić čiji studio sa stranim partnerima radi i na projektu novog sjedišta pivovare Paullaner u Münchenu. Kao proširenje arhitektonskog biznisa Malčić je pokrenuo i nišno izadavaštvo pa ima knjižaru, a njegov kafić Kota u centru Zagreba jedno je vrijeme funkcionirao kao okupljalište arhitekata, dizajnera i proizvođača opreme te njihovih klijenata. - Ljudi su nam plaćali da u kafiću ostave katalog. Sada smo taj biznis prebacili u specijaliziranu knjižaru - kaže Malčić čiji je studio lani imao 4,3 milijuna kuna prihoda i jedan je od 30 najvećih arhitektonskih studija u zemlji. Tri puta veći je arhitektonski biznis Studio 3 LHD koji je u svoje posljednje reference ubraja i novootvoreni Maistrin hotel Adriatic u Rovinju koji se u luksuzni segment ponude pozicionira upravo prožimanjem s kulturnim industrijama. Preciznije – slikarima. Njih 14 što iz Hrvatske što iz drugih zemalja pozvani su da slikaju upravo za Adriatic i definiraju na taj način njegov identitet.
Nakon što je recesija prepolovila industriju oglašavanja, agencija Nukleus Nevena Dubravčića ponovno se uzdiže. U posljednjih pet godina Nukleus je izgubio dvije trećine prihoda, a na scenu se vraćaju između ostalog zahvaljujući projektu brendiranja za Spider grupu, nekada proizvođača organskog bilja za Podravku, Franck ili Atlantic, a sada vlasnike vlastitog brenda organskih čajeva i jestivih ulja Gardenolo. – Organski proizvodi nisu moda nego stvarnost – kaže Dubravčić koji se trenutačno zabavlja izradom strategije za financijsku grupaciju kojoj je cilj “prodavati financijske usluge na ljudima bliskiji način”. Potencijal za razvoj brendova u Hrvatskoj vidi prvenstveno u drvnoj industriji. - Zapravo u svemu vidim potencijal. Nemamo u odnosu na ostatak svijeta nikakvu prednost, niti zaostajemo značajno u bilo čemu. Osim možda u spoznaji da su jake industrijske zemlje sa osvještenim vodstvom i investitorima shvatile da kreativna industija i procesi nisu nista novo, i to su iskoristili – kaže Dubravčić.
Unatoč tome to je kao dizajnerica radila za moćne i velike u svijetu u kojem modna industrija ima ozbiljan značaj poput Prade, Jil Sander ili Miu Miu, najnagrađivanija domaća dizajnerica Ivana Omazić ne odustaje od ideje modne proizvodnje u Hrvatskoj – vlastitog odjevnog brenda Adrian startup projekt u koji je uključila i obitelj.
- Zasad se i dalje u Adrian više ulaže, nego što iznose prihodi, što je očekivano i na što smo bili spremni. Rastemo i razvijamo se prirodnim tijekom. Vidimo potencijal za daljnji razvoj, što na hrvatskom tržištu što u perspektivi izlaska na strana tržišta – kaže Omazić koja se želi ponovno povezati s obitelji što zbog posla nije stizala. Kratko poručuje da joj je iduća sezona važna.
- Naša umjetnost je jako skupa – kaže Ankica Jurić Tilić iz Kinorame, producentica filma Zvizdan Dalibora Matanića nagrađenog za najbolji film na festivalu u Cannesu. – Zvizdan je bio cijela proizvodna tvornica koja je uključivala oko 400 sudionika od statista koji su radili jedan dan do užeg autorskog tima koji je na projektu radio pet godina. Rad tvornice još nije završen, čeka nas distribucija i promocija – poručuje Jurić Tilić sa još jednog festivala u Karlovim Varima koju po povratku u Hrvatsku čeka projekt Filmskog festivala u Puli, a u referencama Kinorame niza je filmova uključujući i one za djecu. Orijentirani su na financiranje svojih pothvata što je više moguće iz europskih fondova.
Kinorama je, kaže u u posljednjih nekoliko godina tri puta osigurala sredstvanadnacionalnog europskog fonda Media, odnedavno preimenovanog u Creative Europe koji potiče razvoj projekata te su tri puta dobili novac od nadnacionalnog fonda Eurimages koji potiče koprodukcije. DU zajedničkom nazivniku kulturnih i kreativnih industrija, Riječ je o ljudima koji kao pokretači kompanija neće dati tradicionalno stalno zaposlenje velikom broju ljudi, ali će mnogima omogućiti da povremeno dobro zarade radeći na njihovim projektima. Sposobni su okrenuti veliki novac, ali ne mogu obećati stabilan rast. To su industrije kojima treba fleksiblnije zakonodavstvo o radu kao bi više zapošljavale, a ne otpuštale. Nova, a dobra ideja njihova je najveća imovina.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
