Vrijeme potištenosti, žalovanja koje zbog izgubljene političke moći, što se kod onih koji bez nje ostanu, može mjeriti s gubitkom bliske osobe, kod Ante Đapića , čini se, definitivno je prošlo. Optimističan, pun elena, nabijen adrenalinom i snagom koja ga je ispunila otkako je odlučio upustiti se u utrku za gradonačelnika Osijeka, funkcije na kojoj je bio i - što mu priznaju mnogi Osječani - uspio pokrenuti taj grad, kaže kako mu je predah u politici dobro došao. Otišao je, veli, 2009., povukao se dobrovoljno u sjenu političkih zbivanja, ali tu njegovu gestu mnogi nisu shvatili kao želju da pomogne svojoj stranci, već kao njegovu slabost. Kaže mi, dok sjedimo u Hotelu Osijek, odakle puca pogled na Dravu i snježni pejzaž Baranje, kako se više ne želi povlačiti pred lošijima. U sadašnjem političkom angažmanu, veli, ne određuje si vrhunce, ili neke velike ciljeve, ali se ničim ni ne limitira. Lokalni izbori u Osijeku ono je što ga u ovom trenutku zadovoljava.
Špil karata za osječke lokalne izbore bit će podijeljen među jakim igračima i svatko se nada adutima. Koji su vaši?
- Najveći adut s kojim ulazim u izbore je uspoređivanje onoga što je u Osijeku napravljeno u mom mandatu s onim što je uradio aktualni gradonačelnik Krešimir Bubalo. Na tom se planu s njim želim suočiti. Bubalo i ekipa u četiri godine nisu u Osijeku napravili ništa. Pod mojom upravom Osijek je krenuo užurbanim koracima, otvorio se i bio prepoznat u hrvatskoj javnosti kao grad u kojem se nešto sustavno događa. Kada bih uspoređivao ono što smo u Osijeku napravili samo na proširenju tramvajske mreže, bilo bi to kao da je Bandić u Zagrebu napravio 80 kilometara nove tramvajske pruge. Budu li građani Osijeka to uzeli kao kriterij, mogu pobijediti u prvom krugu.
Sigurno ste svjesni da ćete najljuće protivnike imati u svojim nekadašnjim saveznicima, HDSSB-u.
- Protiv sebe imam organizaciju koja je stvarana više od 20 godina. HDSSB nije nikakva nova stranka, još manje regionalna. To je interesna mreža koja se gradila od 1989., pod vodstvom čovjeka koji je odlično svladao tehniku manipulacije, vezivanja ljudi uza se: interesima, sinekurama, kojekakvim poslovima.
U tih dvadesetak godina izgradili su pravosudnu, policijsku, financijsku i medijsku mrežu. Siguran sam da se dvije trećine građana s takvim načinom funkcioniranja ne slaže i u tome vidim svoju šansu. To je stroj protiv kojeg idem u utakmicu, ali ne bojim ih se.
Jeste li spremni za udarce ispod pojasa? Kad je svojedobno pukla ljubav optuživali su vas da ste na gradnji sportske dvorane htjeli ukrasti velik novac?
- Tih nekoliko godina odmora od politike u dobroj mi je mjeri trebalo zbog užasa koji sam prolazio nakon što je HDSSB raskinuo koaliciju i počeo s udarcima ispod pojasa. Kampanja HDSSB-a putem njihovih privatnih medija nastojala me prikazati kao kriminalca čije je mjesto u zatvoru. Ta neviđena kampanja imala je određenog učinka među građanima, a ja, naravno, tim medijima nisam imao pristupa. Čak samo morao platiti oglase u dnevnim novinama u Splitu i Zagrebu da bih građanima objasnio sve o svojoj imovini. A kao što vidite, u ovoj antikorupcijskoj histeriji prošao sam neokrznut, no HDSSB-ovi mediji tada su me prikazivali kao najvećeg kriminalca.
Zašto je puklo između vas i Glavaša?
- Nakon lokalnih izbora 2005. Glavašu sam pružio ruku spasenja. On je tada u Osijeku pobijedio relativnom većinom, ali bila je to Pirova pobjeda, jer nije mogao naći partnere s kojima bi formirao većinu.
Znajući koliko je težak partner i kako funkcionira, znajući koliko je negativne energije u njemu, pokušao sam to kanalizirati na način da nešto učinimo za grad.
Imao sam jak klub zastupnika u Saboru i stabilnu većinu u Grad Osijeku i vjerovao da nešto možemo napraviti. To je funkcioniralo dvije godine, grad se pokrenuo, no kad je HSP na izborima za gradske četvrti udvostručio rezultat, Glavašu je to bio alarm da krene u obračun.
Bili ste jedan od njegovih najvećih zaštitnika kad mu je bilo najteže…
- Pomogao sam mu u najtežim trenucima njegova života. Kad je izbačen iz HDZ-a, pružio sam mu ruku da napravimo većinu u Gradskom vijeću. Čvrsto sam stao iza njega i kad se otvorio “slučaj garaža” i “slučaj selotejp”. Nisam čovjek koji ostavlja ljude u neugodnim situacijama. No, on me prepoznao kao opasnost jer su istraživanja pokazivala da je HSP bio najjača stranka u Osijeku i županiji, što se na izvanrednim izborima 2008. i pokazalo. Tada je izmislio aferu sportske dvorane, kako bi me srušio s mjesta gradonačelnika. Njegove postupke povlačila je osobna taština i strah da će jaki HSP dovesti u pitanje njegovu političku opciju. On ima politički instinkt, snažan instinkt za političko preživljavanje, ali stisak ruke, dana riječ i dogovor njemu ne znače apsolutno ništa.
Kako ste se razišli, je li vam ikada objasnio razloge?
- Bio je u pritvoru, ležao je u osječkoj bolnici, sazvao ekipu najbližih suradnika i naložio da krenu u moju diskvalifikaciju. Sve što smo do tada učinili za njega, čitav HSP i ja, a spomenut ću da je tadašnji glavni tajnik HSP-a Vlado Jukić, kao član mandatno-imunitetnog povjerenstva, zbog Glavaša bio na rubu fizičkog sukoba s državnim odvjetnikom Kvakanom, njemu, Glavašu, ništa nije značilo. Htio me prikazati lopovom i kriminalcem, a u svojoj stranci ima ljude presuđene za takve stvari. Zanimljivo: kad su oni za nešto optuženi tumače to političkim progonom, a kad su u pitanju drugi, oni su meritum moralnosti.
Kako tumačite fenomen da se njegova stranka održala, bez obzira na Glavašev odlazak u zatvor?
- U HDSSB-u vlada ustroj bespogovorne poslušnosti. To je kao kod vožnje bicikla: gazi nogama one ispod sebe, klimaj glavom onima iznad. O nekim situacijama kojima sam svjedočio, bujici uvreda koje je istresao na njihov račun, mogu tek reći da tako ne bih razgovarao ni sa svojim psom. Kad Glavaš izvrijeđa Šišljagića, Bubala, Burića ili Drmića, oni to otrpe, a onda na isti način gaze one ispod. To je sustav neslobodnih ljudi, koje je Glavaš uspio vezati egzistencijom i sinekurama. Kad izgube izbore, raspast će se kao kula od karata.