Objavljeno:  09.05.2007

Gorile, roboti i nerođeni ljudi

U Beču neki traže da se jedna čimpanza zakonski prizna kao osoba. Iz Južne Koreje dolazi vijest da ondje sastavljaju etički kodeks kojim će se inteligentni roboti štititi da ih ljudi ne bi zlostavljali. Robote bismo, znači, uskoro trebali smatrati osobama. Jer samo osoba može  biti nosilac prava. Osoba je biće koje može samostalno misliti i odgovorno odlučivati. Čimpanzama to ipak ne uspijeva. Mogu nešto naučiti, mogu steći korisne navike. Ali ta spoznaja, makar je htjeli zvati životinjskom inteligencijom, ni tijekom mnogo stotina tisuća godina nije stvorila kulturu. Glasovi kojima se mogu prepoznavati i upozoravati ne postaju jezik. Majmuni, dakle, ma koliko nam bili slični likom i genetskim kodom, nisu i nikad neće biti osobe. Ljudi su dužni prema njima uljuđeno se ponašati zbog svoje čovječnosti, a ne zbog njihove osobnosti.

Zar će roboti - dragocjeni strojevi što ih ljudi proizvode sve sličnije sebi - ipak jednom postati osobe i steći odgovarajuća prava? Ima li zaista stručnjaka koji se nadaju da će proizvesti stroj u kome će se pojaviti razum i slobodna volja? Zar bi se to u stroju pojavila duša, kao što se pojavljuje u zametku čim spajanjem jajašca i spermija nastanu potrebni materijalni uvjeti? Jer, duša ne može nastati nikakvim miješanjem materijalnih elemenata, nju svaki put izravno stvara Vječni Duh. Hoće li taj Duh stvoriti dušu i robotu postigne li on potrebno savršenstvo? Kada bi se to dogodilo, morali bismo tim elektroničnim osobama priznati prava kakva pripadaju ljudima. Kako ipak ne primijetiti da su odgovorni zakonodavci spremniji priznati osobna prava gorilama i robotima, nego živim, cijelim malim ljudima ni sekundu prije nego što se rode?
Živko Kustić