LONDON, WASHINGTON - Američke su vlasti tjednima znale da su im procurile goleme količine vojnih tajni o ratu u Afganistanu, a sinoć su doznale i gdje su završile. Web stranica WikiLeaks , specijalizirana za objavu dokumenata koje joj daju “zviždači”, objavila je gotovo 92.000 dokumenata američke vojske, od kojih je velik dio imao oznaku vojne tajne.

Analize i sažetke istodobno su objavili britanski Guardian, njemački Spiegel i američki New York Times. Osnivač WikiLeaksa, 39-godišnji Australac Julian Assange, zasigurno je zadovoljno trljao ruke.

Riječ je, naime, o jednom od najvećih curenja tajnih dokumenata u povijesti američke vojske, šokantnom prije svega zbog golema opsega. Dokumenti se odnose na akcije u Afganistanu od siječnja 2004. do prosinca 2009., a uključuju obavještajne izvještaje o prijetnjama, planove i izvješća o vojnim operacijama, opise neprijateljskih napada te zapisnike sa sastanaka s lokalnim političarima. U njima se opisuju specijalne jedinice koje ubijaju pobunjenike bez suđenja, akcije u kojima Afganistanci pogibaju kao slučajne žrtve i ljutnja američkih dužnosnika zbog suradnje pakistanskih obavještajnih službi s talibanskim pobunjenicima.

Stranica WikiLeaks, osnovana u prosincu 2006. kao “prva narodna obavještajna agencija”, opet se našla u središtu pozornosti, nakon što je već objavila procedure koje se koriste u kampu Delta u Guantanamu, e-mailove sa sveučilišta East Anglia od kojih je nastao “Klimagate”, tajne priručnike Scijentološke crkve, pa i sadržaj privatnog Yahoo e-maila Sarah Palin. Dosad im je najslavniji pothvat bila objava neredigirane videosnimke napada američkih helikoptera Apache u Bagdadu u kojem je poginulo desetak civila, uključujući dva novinara Reutersa. Sada su letvicu podigli još više.

Poanta WikiLeaka jest da “zviždači” mogu objaviti dokumente tako da novinari ne znaju tko im je dokumente dao, pa ne mogu biti niti prisiljeni otkriti svoj izvor. Assange je pritom, kako ga je nedavno opisao New Yorker, “međunarodni krijumčar”, vođa “medijske pobune”, koji je WikiLeaks organizirao tako da nema sjedište, urede, stolove ni fax-uređaje.

On s ruksakom putuje od zemlje do zemlje, spava kod pristaša ili prijatelja, a u održavanju stranice pomažu mu stotine volontera iz cijelog svijeta. Pet ili šest ljudi radi na WikiLeaksu puno radno vrijeme, a njih još 800 do 1000 spremno je pomoći svojim stručnim znanjem u enkripciji, programiranju i pisanju priopćenja. Čak i unutar organizacije ključni su ljudi poznati samo po inicijalima, a komunikacija se odvija u šifriranim chat roomovima na internetu.

Organizirani su kao globalna organizacija kojoj je sjedište “posvuda” kako bi izbjegli jurisdikciji bilo koje države. Sadržaj drže na više od 20 servera diljem svijeta i na stotinama domena pa ako neka država pokuša blokirati stranicu, uključuju se serveri u drugim zemljama. Assange ističe da bi, ako bi se netko zainatio i pokušao ono što objave u potpunosti skinuti, morao “razmontirati” cijeli internet.

Iz sličnih je razloga ovaj put Assange pristup dokumentima o Afganistanu prvo dopustio medijima u tri zemlje - kako bi dokumenti završili u javnoj domeni i u slučaju da njihovu objavu u jednoj državi vlasti pokušaju spriječiti. Novinari su dobili pristup na nekoliko tjedana kako bi dokumente analizirali te one najzanimljivije objavili. No, bila je tu i jedna kvaka: novinarima je problem bio to što nisu mogli sami provjeriti izvornost dokumenata, a istodobno nisu mogli spriječiti WikiLeaks da ih objavi na svojoj stranici, bez obzira na to hoće li oni o njima pisati ili ne.

Novinari New York Timesa u ovom su slučaju izvornost stoga pokušali provjeriti kod službenih izvora u Bijeloj kući, pa su na kraju na zahtjev administracije čak zamolili WikiLeaks da neke materijale iznimno štetne za SAD - ne objavi. No, Assange je iz dokumenata izbrisao samo imena pojedinaca čija bi sigurnost mogla biti ugrožena.

To je uobičajeni način na koji Assange funkcionira: kada dobije dokumente, provjerava njihovu autentičnost, a zatim odlučuje kome će dati da ih objavi. Danas je poručio da u autentičnost ovih dokumenata ne treba sumnjati, a u listopadu je u jednom intervjuu objasnio kako je shvatio da ako je velika priča dostupna svima, mnogi mediji neće biti zainteresirani.

- Čovjek bi pomislio da što je dokument veći i važniji, to je vjerojatnije da će o njemu biti izviješteno, ali to apsolutno nije istina. Riječ je o ponudi i potražnji. Nula ponude jednako je golemoj potražnji, to ima vrijednost. Čim pustimo materijal, ponuda postaje beskonačna, a percepcija vrijednosti pada na nulu - istaknuo je Assange koji je u rodnoj Australiji završio studij fizike i matematike.

Bijela kuća već neko vrijeme pokušava doći do Assangea, a reakcije iz administracije zasad su oprečne. S jedne strane, tvrde da je ovime ugrožena nacionalna sigurnost, a s druge da u dokumentima nema ništa novo.

- Tim dokumentima pokriveno je razdoblje prije nego što je predsjednik objavio svoju novu strategiju. Neke od problematičnih stvari o kojima se govori su upravo razlozi zbog kojih je predsjednik naredio tromjesečnu reviziju politike i promjenu strategije - istaknuo je jedan neimenovani dužnosnik.