Ciboni ni lipe!, nepopustljivo je u srijedu odrezao Milan Bandić. Nije to nikakva tajna, no zagrebački gradonačelnik svako toliko i službeno, ispred mikrofona i kamera, prisnaži da je glavom i bradom Bog i batina u metropoli. I kad je sport u pitanju. Novac Dinamu, kaže, neće uskratiti jer je, koliko on zna, ‘u Maksimiru sve čisto, nema kriminala ni nedopuštenih radnji’. U Ciboni znači svega toga ima ili je bilo, gradonačelnik jednostavno nije ostavio prostora za drukčiji zaključak.

Bandić ne samo da prejudicira krivicu, nego i kažnjava krivca najavom obustave uplate programskih sredstava na Cibonin račun. Gradonačelnik si je uzurpirao prava koja nema, jer gradonačelnik nema pravo ni onako od oka, ni nikako drukčije, blokirati rad ni jednoga kluba, što upravo radi grogiranoj Ciboni.

Pod krinkom Bandićeve brige za ‘čiste ruke’ u zagrebačkom sportu, krije se, i to je isto javna tajna, nastavak obračuna s gradonačelnikovim dojučerašnjim saveznikom i stranačkim kolegom Ivom Jelušićem, donedavnim predsjednikom Cibone. Ali, kriju se, kažu dobro upućeni u dvorske gradske borbe, i agitacija za stečaj nekad slavnoga kluba te borba za Ciboninu imovinu koja se broji u tisućama kvadrata atraktivnoga prostora.

Kad bi našem gradonačelniku toliko bilo stalo do kontrole trošenja gradskoga novca u ‘vrhunskim’ zagrebačkim klubovima, zapitao bi, recimo, u svom gradskom Uredu za opću upravu kada su i kakvu skupštinu, upravni ili nadzorni odbor kluba registrirali primjerice NK Zagreb ili NK Sesvete i kad su tom istom Uredu predali neki financijski plan ili financijski izvještaj tih famoznih skupština o svome životu, poslovanju, prosperitetu ili propasti na teret građana Zagreba. A sve su to bili dužni učiniti.

Mi u medijima posljednjih godina nikada nismo čuli ni za kakvu Skupštinu NK Zagreb, ali čuli smo da u tom klubu stoluju dva gradonačelnikova intimusa, osobni prijatelj Dražen Medić i Vidoje Bulum, tajnik gradskoga poglavarstva. Nismo nikada čuli tko i kako kontrolira poslovanje kluba u čiji je nogometni centar europskih standarda Zagrebello grad Zagreb investirao 70-ak milijuna kuna, a sam klub dotira s gotovo sedam milijuna kuna godišnje. Možda ga kontrolira osobno Bandić. Jer, zašto bi inače gotovo svakodnevno počasni predsjednik Dinama pohodio Medića u Kranjčevićevoj i Veslačkoj. Ne znamo ni jedan sportski kriterij po kojem bi NK Zagreb zasluživao status vrhunski kako ga grad tretira i kako ga vrhunski dotira za - i to je jedino što znamo - obiteljski biznis dvojice očeva, Medića i Pavlovića, i njihovih sinova nogometaša.

Da je Bandiću tako stalo do čistih računa u ZG-sportu predočio bi javnosti barem jednom u 10 osporavanih Mamićevih godina u Dinamu kako se u Maksimiru troši(lo) 9 milijuna proračunskog novca namijenjenog isključivo za održavanje stadiona. Ili, zašto nije nekoga upitao kako to da novac za međunarodna natjecanja više ne postoji kao stavka u proračunu ni za koga osim za Dinamo. Onako od oka, ne znajući ni s kim će, ni gdje će, ni koliko puta igrati, Dinamu su dali 2,5 milijuna kuna za njegove međunarodne utakmice za profitabilna pretkola Lige prvaka te profitabilnu Europsku lige.

Da je Bandiću toliko stalo do čistih računa, otkrio bi tajnu tzv. Bandićeve love, kako narodski u sportskim krugovima govore o 20 do 25 milijuna kuna za zaštitu vrhunske kvalitete ZG-sporta, a čime izravno raspolaže gradonačelnik. Dijeleći milijune manje po principu zasluga, a više po principu lojalnosti. Pa tako u Zagrebu raskošno cvjeta nekoliko klubova gradonačelnikovih ljudi, dok su deseci nekad stabilnih rasadnika entuzijazma, mladosti i talenta, pred gašanjem.