Haaška kazna za Hartmann teški je udarac na medije

PET
Teror nad Radeljakom

Danodnevno s malih ekrana i iz tiskanih medija teku gomile bljuvotina i besramnog novinarstva (ako se to tako uopće može nazvati) iz kojeg proistječe nezamisliva količina patološke zavisti i bolesne mržnje. Neosporno je da “živopisne biografije“ daju povoda za svakovrsne napise, no i paparazzo novinarstvo ima nekakve granice i kodekse. Valjda ipak postoji neko pravo na privatnost. Uz to, novinarstvo bi trebalo obavještavati, a ne izmišljati i “predviđati“ tko će biti čiji sljedeći partner, nuditi Gotovca umijesto Radeljaka ili predviđati gdje će Radeljak voditi Lambašu. Obama je nedavno, na komemoraciji jednoj od ikona svjetskog novinarstva Walteru Cronkiteu, rekao kako su “potraga za istinom, poštenje, temeljito istraživanje svijeta - i danas od vitalnog značenja“. Ovakvo medijsko teroriziranje javnosti privatnim životima javnih osoba doista je dno dna i talog taloga novinarstva.

SUB
Pavelić ostaje Pavelić

Dugo već nisam pročitao tekst tako prepun profinjene mržnje kao što je onaj Borisa Pavelića u Fjumanskajoj Pravdi od 10. rujna. Tekst koji se odnosi na profesora Davorina Rudolfa, a iz kojega bazdi zadah zajedničke mržnje Pavelića i Vesne Pusić prema profesoru Rudolfu, pokušaj je da ga se isključi iz budućih pregovora sa Slovenijom. Kao što je poznato, premijerka Kosor je obećala Pahoru da će iz razgovora između njih dvoje biti isključeni svi, pa čak i pravni stručnjaci, kako bi sve ostalo u uskom krugu. Pavelić je odmah krenuo likovati pokušavajući “pristojnog i uglađenog čovjeka, stručnjaka za međunarodno pravo“ ocrniti zato što je Rudolf “tipičan hrvatski problem koji pretpostavlja imaginarni nacionalni ponos i nedokazanu hrvatsku pravicu interesu hrvatskih građana, ali i vlastitoj struci“. On tvrdi da, ako Rudolf ostane uključen u pregovore, Hrvatska nikada neće postati članicom EU budući da iz njegovih argumenata i logike proizlazi samoubilački zaključak da griješi EU, a ne Hrvatska. Sve je to njemu autodestruktivno, nerazumno, tuđmanoidno i primitivno. Pavelića bi očito, kao i njegova prethodnika po prezimenu, zadovoljili samo oni pregovarači koji bi bili spremni dijelove hrvatskog teritirija unaprijed prepustiti Sloveniji.

NED
Proklinjanje s oltara

Dok nam u Udbini biskup Štambuk nudi pravovjernog katolika, praktičnog vjernika iz čijeg se života iščitava moralnost, pravednost, vrednote i vrijednosti koje rese poštena čovjeka, istovremeno u župi Zadvarje, nedaleko od Omiša i Makarske, župnik Ivan Vrdoljak s oltara pokazuje jedno potpuno drugo lice Crkve. On je na završetku nedjeljne mise izjavio: “Prokleta bila zadnja kap krvi onima koji u Zadvarje unose nemir i siju mržnju“, a i prije tijekom mise govorio je kako je u Zadvarje unesen nemir činjenicom da se počelo u medijima govoriti (prošli Globus objavio je o tome članak, a u subotu je u dnevniku HRT objavio prilog - Ekocid u kanjonu Cetine) o ekološkom skandalu izazvanom “bageriranjem“ zaštićene zone kanjona Cetine, što je bez građevinske dozvole započeo općinski načelnik Branko Krnić.

PON
Mesićeva hobotnica

Javna je tajna da načelnik stožera hrvatske vojnice general Lucić treba biti uklonjen sa svoga položaja na Mesićevo inzistiranje. Naime, trenutni nam je šef države samo čekao trenutak da na to mjesto pokuša instalirati šefa vojne obavještajne službe, brigadira Grdića. To je u demokratskom svijetu nezamislivo. Ne samo zato što ljudi iz obavještajne službe nemaju operativno iskustvo za vođenje stožera već im je i sama činjenica obnašanja ključnih dužnosti u vojnoj obavještajnoj službi zapreka za dolazak na čelo stožera. Brigadir Grdić inače dio je Mesićeve obavještajne hobotnice. On je naime nećak Josipa Perkovića, bivšeg obavještajca koji je obavljao niz istaknutih dužnosti u Jugoslaviji, ali i u hrvatskoj državi. Sada ga traži Njemačka budući da je optužen za organiziranje ubojstva Đurekovića. Inače, Perkovićev sin Saša predsjednikov je savjetnik za sigurnost, a na to mjesto došao je iz Ministarstva vanjskih poslova gdje je bio šef obavještajne službe u diplomaciji (što je u jugoslavenskom režimu dugo godina bio i Budimir Lončar - sadašnji predsjednikov savjetnik za nesvrstane), a proslavio se amaterskim ponašanjem u slučaju Zagorec. Dio te hobotnice je i sadašnji pukovnik Grujić, nekadašnji operativac Udbe iz Osijeka, kojega je Perković u Zagreb doveo kao svog “šofera“, a sada traga za nestalima i poginulima.

UTO
Obamin lik s brčićima

Američke konzervativne skupine koje se protive Obaminoj reformi zdravstva organizirale su prosvjedni marš na Washington. Deseci tisuća ljudi napadali su Obamu, nosili njegove slike s Hitlerovim brčićima, govorili da je on komunist i staljinist. Za neke on je izdajica prave Amerike. Kakvih je sve izjava slika i plakata tu bilo, da se to događalo u Hrvatskoj te da su prosvjednici umjesto Obame nosili slike trenutnog nam Mesića, on bi na demonstrante poslao i vojsku i policiju. Međutim, Amerika je demokratska država i društvo i tamo je ovakvo iskazivanje političkih stavova najnormalnija stvar. Nije to zaprložena, bolesna Hrvatska s recidivima titoističkog modela.

SRI
Haaške (ne)običnosti

Našu kolegicu po peru Florance Hartmann Haaški je sud kaznio sa 7000 eura. Težak je to udarac slobodi informiranja i začuđuje da ni jedan medij u Hrvatskoj to nije komentirao. Osim toga, u obrazloženju sudskog vijeća krije se i jedna vrlo opasna poruka. Sud je zaključio kako je Hartmann počinila kazneno djelo objavljivanjem zaštićenih sudskih odluka jer to može odvratiti suverene države od dostavljanja podataka i suradnje s Haaškim sudom. Upravo obrnuto. Ovim se zapravo stimuliraju zemlje sljednice bivše Jugoslavije, te bi poučene ovim primjerom i one mogle ucjenjivati tužiteljstvo prilikom dostave povjerljivih dokumenata pozivajući se na važnost podataka za sigurnost zemlje. Zašto bi Hrvatska izručila topničke dnevnike ako se time dobiva javni uvid u način funkcioniranja njenog vojnog (i obavještajnog) sustava. Topnički dnevnici nisu neki papirići, ni hartije po kojima su mrčili Stipe, Jole i Mate negdje u brdima iznad Knina. Hrvatsko topništvo i moderno topništvo uopće navode se pomoću kompjutorskih sustava iz satelita i bespilotnih letjelica, a Hrvatska u to vrijeme nije imala vlastitih bespilotnih letjelica, nego su one bile američke, kao i sateliti. Ako pak Haaški sud već traži topničke dnevnike, neka se obrati onima koji su doista navodili hrvatsko topništvo.

ČET
Događaji demantiraju laži

Teze o eliminaciji profesora Rudolfa iz pregovora sa Slovenijom, koje su prihvatili svi mediji, demantirali su događaji. Profesor Rudolf ne samo da nije bio isključen iz pregovora nego je sada otišao sam, odbivši čak i novoponuđenu funkciju savjetnika premijerke za razgovore sa Slovenijom. Dobro upućeni znaju da su njega hrvatska Vlada i premijerka kanili postaviti za našeg predstavnika u arbitražnom vijeću petorice, i to upravo zbog njegove čvrstine u obrani hrvatskih interesa jer Rudolf je možda 50 % Slovenac, ali je zato 100 % Hrvat. Treba vjerovati da će profesor pristati budući da je njemu Hrvatska ipak važnija od osobne taštine.
Ivan Zvonimir Čičak