Prema posljednjem istraživanju Cro Demoskopa, SDP dobiva skoro deset posto više glasova od HDZ-a, što je jedna od rekordnih prednosti u anketnom natjecanju ove dvije stranke.
Dodamo li SDP-ovim glasovima(30,5 posto) i sedam posto HNS-a, te uobičajena dva do tri posto IDS-a, lijevo-liberalna koalicija formirana ljetos u Kastvu osvojila bi, da se izbori sada održavaju, oko 40 posto glasova!
Hrvatska demokratska zajednica, nasuprot tome, sada dobiva tek malo više od dvadeset posto glasova.
Kada je riječ o predsjedničkim izborima, kandidat HDZ-a Andrija Hebrang znatno više zaostaje za kandidatom SDP-a Ivom Josipovićem. Budući da je Nadan Vidošević, koji, sasvim sigurno, računa i na glasove dijela HDZ-ovih birača, nedavno ušao u utrku, bilo bi logično da nove ankete zabilježe još veći Hebrangov pad.
Postsanaderovsko doba
Anketnim se rezultatima u Hrvatskoj može štošta prigovoriti. Primjerice, HDZ gotovo redovito dobiva više glasova nego što ankete najavljuju.
Nadalje, HDZ je, barem dosad, mogao računati na čvrsto i disciplinirano biračko tijelo, koje, ionako, poslije debakla Hrvatske stranke prava, nema nikakvu drugu desnu opciju.
Naposljetku, i rezultati predsjedničkih anketa mogu se dovesti u pitanje zbog iznimno velikog broja zasad neodlučnih birača.
Usprkos svim ovim ogradama, činjenica je da je Hrvatska demokratska zajednica odlaskom Ive Sanadera doživjela vrlo težak udarac: popularnost HDZ-a dugo nije bila na nižoj razini, dok bi pobjeda Andrije Hebranga na predsjedničkim izborima predstavljala jednu od najvećih političkih senzacija u dvadeset godina neovisne Hrvatske.
Sanaderov silazak s političke pozornice pokrenuo je ili dovršio čitav niz političkih procesa vezanih i uz vođenje države, ali, prije svega, uz vladajuću stranku. Primjerice, Sanaderovim je odlaskom HDZ konačno izgubio potporu onog dijela hrvatske poslovne zajednice koji je bio vezan uz tu stranku, što se simbolički manifestiralo predsjedničkom kandidaturom Nadana Vidoševića i njegovim istodobnim isključivanjem iz HDZ-a.
HDZ-ovi problemi s poslovnom Hrvatskom vidjeli su se već ranije, s dolaskom krize, kada se predsjednik HT-a Ivica Mudrinić, čovjek s dugogodišnjim stažem u HDZ-u, prometnuo u jednog od najoštrijih kritičara Sanaderove vlade.
Najave o političkom udruživanju vodećih hrvatskih biznismena, od kojih su mnogi formalno ili neformalno bili bliski HDZ-u, također spadaju među znakove da Hrvatska demokratska zajednica gubi jednu od svojih bitnih sastavnica, koja je još od ranih devedesetih, pa do danas, obilježavala tu stranku.
Drugi značajan proces, koji je započeo Sanaderovim odlaskom, tiče se spektakularnog razotkrivanja korupcijske mreže koja je na raznim razninama upravljala velikim dijelom ove države.
| HDZ će, neovisno o vjerojatnom porazu na predsjedničkim i eventualnom porazu na parlamentarnim izborima, ostati velika stranka |
S tako snažnim pljuskom skandala nismo se suočavali čak ni u vrijeme smjene HDZ-ove vlasti, u proljeće 2000. godine.
Sanaderov je odlazak - jer sada više nema vrhovnog autoriteta koji bi sprječavao sve moguće i osobne i interesne sukobe unutar raznih državnih i stranačkih tijela, i unutar državnih kompanija: Sanaderov je odlazak izazvao prilično mučan striptiz državne uprave i vladajuće stranke.
Sve ono što je objavljeno o zloporabama i pogreškama u HEP-u, HŽ-u ili, pak, o zloporabama i pogreškama pojedinih više ili srednje rangiranih političara u Hrvatskoj demokratskoj zajednici toj je stranci nanijelo toliko teške udarce da je uistinu teško zamisliti kako ih i najsposobnija PR agencija može sanirati u kratkom razdoblju.
HDZ-ov i državni postsanaderovski striptiz uvjerio je i najširu i najnaivniju javnost u nekompetentnost i dubinsku, mrežnu korumpiranost čitavog niza državnih poduzeća i državnih tijela.
Treći bitan proces, iako zasad najmanje vidljiv, koji se počeo događati uslijed Sanaderova povlačenja iz politike, tiče se političke redefinciije HDZ-a.
Ivo Sanader u svom je prvom premijerskom mandatu HDZ bio definirao kao umjerenu desnu stranku, s nekim liberalnim elementima.
Na parlamentarnim izborima 2007. godine Sanader je skrenuo jako udesno: pokazalo se da to nije bila privremena retorika, kako bi se pobijedio SDP, nego trajnije usmjerenje, usklađeno s uvjerenjima većeg dijela HDZ-ovih birača.
U drugom je Sanaderovu mandatu, uz pojačanu nacionalističku retoriku, HDZ pripremio i dva izrazito konzervativna zakona: besmisleni Zakon o zabrani rada nedjeljom, koji je već pao na Ustavnom sudu, i još skandalozniji Zakon o umjetnoj oplodnji, koji je izglasan kada je već Jadranka Kosor postala premijerka.
Thompsonovska baza
HDZ se, dakle, u protekle dvije godine ponašao kao izrazito konzervativna stranka s pojačanom nacionalističkom retorikom.
Pitanje je hoće li HDZ, poslije Sanaderova odlaska, skrenuti još više udesno, hoće li se, dakle, svesti na stranku iz kasnih Tuđmanovih godina (koja je u većem dijelu javnosti bila jednako omražena kao i njezin glavni simbol, dr. Ivić Pašalić) ili će Jadranka Kosor uspjeti okupiti kritičnu masu ljudi umjerenih političkih uvjerenja i održati HDZ barem donekle blizu političkom centru.
Paradoksalno je što deblokada pregovora s Europskom Unijom, koju nesumnjivo treba pozdraviti kao najbolju političku vijest ove godine, može izazvati snažnu negativnu reakciju onih slojeva u HDZ-u koji misle da se sa Slovencima ne smije ulaziti ni u kakve kompromise.
Hrvatska demokratska zajednica danas je u vrlo, vrlo teškoj situaciji, iz koje jedva da se vidi izlaz.
Ovo, naravno, ne znači da će se HDZ raspasti ili da će postati marginalna politička stranka.
Velik broj hrvatskih birača konzervativno je orijentiran i nacionalno jako, jako senzibiliziran. Svi ti birači, koji uključuju i posjetitelje Thompsonovih koncerata, nemaju, ponovimo, niti jednu drugu mogućnost osim da iz godine u godinu glasuju za HDZ.
I utoliko će HDZ, neovisno o vjerojatnom porazu na predsjedničkim izborima i neovisno o eventualnom porazu na parlamentarnim izborima, ostati snažna i velika stranka. O tome ne treba imati nikakvih iluzija, kao što prije petnaestak godina, kada im je išlo najlošije, nije trebalo sumnjati u budućnost SDP-a.
Međutim, želi li HDZ ponovo postati vodeća stranka, on se mora suočiti s dubinskim društvenim reformama.
Sadašnja je kriza pokazala da ovo društvo, ovaj politički sustav i ova ekonomija više nisu kadri podnijeti beskrajno trošenje novca poreznih obveznika, kojih je ionako sve manje i manje.
Sadašnja je kriza pokazala da ovako ustrojena država nije kadra smanjiti razinu javne potrošnje, za koju sada već doslovno svatko priznaje da je glavni strateški hrvatski problem.
Kada bi HDZ uspio artikulirati i početi provoditi one najvažnije društvene reforme, koje su sve prethodne vlade izbjegavale (jer su na izbjegavanju reformi temeljile socijalni mir i jer su tako kupovale glasove), a da istodobno ne izgubi birače, mogli bismo govoriti o produktivnoj političkoj budućnosti te stranke.
Hrvatskoj demokratskoj zajednici nužna je, dakle, radikalna modernizacija.
Zasad, međutim, nema ni najmanjih naznaka da je takvo što moguće.
Davor Butković
