Čovjek je temelj naše stranke - ispalio je ovih dana Ivan Jarnjak, glavni tajnik HDZ-a, hvaleći se kako njegova stranka ima više od 220 tisuća članova, pa će tu armiju pred lokalne izbore mobilizirati za obilazak terena. Hoće li “mreža koja daje snagu HDZ-u“ donijeti izbornu pobjedu tek treba vidjeti. Ali je činjenica da ni jedna druga politička stranka po brojnosti članstva nije ni blizu HDZ-u. Sličnom se masovnošću svojedobno odlikovala samo komunistička partija. Ali da se sada ne igramo asocijacija! Premda bi se i one mogle pokazati vrlo iskoristivima u objašnjavanju razloga i smisla HDZ-ove impresivne dimenzioniranosti.
Jarnjak tvrdi da je masovnost članstva potvrda velikog ugleda stranke. Ali relevantna istraživanja pokazuju da je ugled HDZ-a jako atrofirao. U ovu godinu stranka je ušla s nikad gorim rezultatima. Oko 70 posto građana izričito negativno ocjenjuje rad HDZ-ove Vlade. Premijerova se popularnost također strmoglavila. HDZ je u sve većem raskoraku s raspoloženjem javnosti. Raste kritičnost i njegova vlastitog biračkog tijela. Gotovo polovica HDZ-ovih birača tvrdi da je smjer kojim ide Hrvatska loš, rad Vlade ne odobrava svaki četvrti HDZ-ov glasač.
Loše mišljenje o HDZ-u u velikom je neskladu s brojnošću članstva. Ljudi obično biraju društvo koje im imponira. Zašto se grne u stranku koja se ne cijeni, o kojoj se misli loše i svakim danom sve gore? Sigurno ne zbog ideala. Ali možda iz sasvim pragmatičnih razloga. Stranka nije baš ugledna, ali može biti vrlo korisna. Iskaznica HDZ-a mnoga će vrata lako otvoriti, s njom se jednostavnije probijati kroz život. Partija se brine za svoje ljude. Slično postupaju i druge stranke - dobro je poznat naputak s početka Račanove vlasti, koji je propisivao namještanje vlastitih kadrova uzduž cijele državne vertikale, sve do šumara - ali kako je HDZ najduže na vlasti, članstvo u toj stranci najviše se isplati. U Hrvatskoj najgore prolaze oni koji nisu stranački umreženi. Koji ne uživaju kišobran ni jedne stranke. Svi drugi imaju nekakvu prednost. U teškim se i nesigurnim vremenima potražnja za stranačkom pripadnošću povećava. Zato sve manji ugled stranaka i sve veći broj njihovih članova logično idu ruku pod ruku. O strankama se misli sve gore, ali su stranačke iskaznice sve cjenjenije.
Divizije HDZ-ovih članova nikako nisu potvrda renomea vladajuće stranke, nego više govore o značajnoj političkoj patologiji: HDZ se pretvorio u državnu partiju, država je opet, kao u vrijeme nedemokracije, postala stranačka. Masovnost nije izraz ni unutarnjeg demokratskog ustroja stranke, ovdje je više riječ o cezarističkom modelu. Bajke o tome da je “čovjek temelj HDZ-a“, koje Jarnjak prigodno uz izbore širi, htjele bi prikriti činjenicu da je članstvo u HDZ-u možda nikad brojnije, ali je na razini politike i nikad nevažnije. Stranka ima “više od 220 tisuća članova“, ali HDZ danas - to je samo jedan čovjek. Ivo Sanader posve autonomno određuje politiku i donosi odluke. Na stranačku politiku članstvo nema nikakva utjecaja. Ali šutljiva se armija ne buni. Ima i ona svoju računicu. HDZ funkcionira kao sredstvo za ostvarivanje parcijalnih interesa - članovima beneficije, šefovima stranke vlast u državi.
Jelena Lovrić
