NEDJELJNI NA TERENU

FOTO Herojski borci protiv vatrene opasnosti: Ovo su ljudi koji gase požare

Objavljeno: 19.08.2012

Avion prilazi površini mora brzinom od 100 milja. U trenutku dodira s morem brzina je 75 milja. Uranjaju se crpke za vodu, spremnici se pune tijekom glisiranja. Punjenje vodom traje 10 do 15 sekundi, ako je jako valovito i do minutu. Potom se kreće na požarište. Kako će akcija izgledati ovisi o tome kakav je požar, je li na brdovitom terenu, u dolini, kanjonu, usjecima, uz priobalje, na otocima ili usred grada.

Let otežavaju vjetar i dim. I razne prepreke, poput dalekovoda. Vjetar je inače veliki neprijatelj, razbukti vatrenu stihiju, iza brda složi gadne turbulencije i podigne morske valove što usporava punjenje. U svakom slučaju odmaže. Kapetan manevre određuje na licu mjesta, jer nijedan požar nije isti.

Leti se nisko, između 20 i 30 metara od zemlje. Svi su opterećeni: posada je u malom prostoru, vrućine su velike, avion je pod punim opterećenjem, spremnici su puni vode, motori rade na punoj snazi. U tim trenucima svi moraju biti iznimno koncentrirani i kirurški precizni. Posao je zahtjevan i opasan, u takvim uvjetima kanaderima ne može pilotirati bilo tko.

Dio ovog opisa kako izgleda akcija na požarištu pronašla sam ranije - jer sam otprilike i očekivala ovakav odgovor, ravnim, monotonim ritmom:

- A čujte, kako to izgleda i je li stresno.., sve je stresno, je li ljudima stresno voziti auto... Zato obuka i traje dugo... Zakasnila si, kad bi mi tako kasnili, ha, šta bi bilo. Voda ili sok na slamku, to je sve što imamo za ponuditi - izrecitirao je bojnik Davor Turković, 37-godišnji zapovjednik protupožarne eskadrile u Zrakoplovnoj bazi u Zemuniku kod Zadra.

Smrtna opasnost

Vani je bilo valjda 40 u hladu; cvrčci su imali svoj festival.

- Bojnik? - provjeravam dok vadim tekicu. - Jel’ to visoki čin?

- Taman.

Ispred zgrade sjedi desetak pilota u civilu; za sada je miran dan. Na pisti dugoj dva i pol kilometra odmara se šest sjajnih, ulaštenih kanadera poznate kričavožute boje. I pet air tractora. (Imamo najjače održavanje na svijetu. Gdje god more može nešto nagristi, odmah se premaže, kasnije će se pohvaliti zapovjednik Turković).

Air tractor je američki izviđačko-navalni protupožarni avion. Jedni su na kotačima i pune se na zemlji, drugi su na plovcima i mogu se puniti na vodi. Air tractor ima jedan motor i nosi tri tone vode, za razliku od kanadera koji ima dva motora i nosi šest tona vode - tumači Turković, onako usput.

Njegovi dečki su se dosad, u ovoj sezoni, solidno naradili. Davno su, početkom kolovoza, prešli jubilarni 200. požar i preko 900 sati naleta. Ova protupožarna eskadrila dio je 93. zrakoplovne baze, smještene u vojarni Rudolf Perišin u Zemuniku kod Zadra. U Dalmaciji. Jer požari na Mediteranu - zbog klime, vegetacije i brdovitog terena - vrlo brzo pređu u velike vatrene stihije. Slavonija, suprotno tome, ima drugačiju klimu, ravna je i vatra se lakše okruži sa zemlje.

- Jednom smo odavde gasili Kopački rit, ali naš najčešći rajon je Dalmacija, Dalmatinska zagora i Lika, plus inozemne avanture u susjednu Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Izrael i Grčku - kaže Turković i nastavlja:

- Isti vjetar zapravo nije isti u Drnišu, Makarskoj ili Senju. Sve ovisi o konfiguraciji terena. Iza brda se susretne više vjetrova i naprave turbulenciju. Važno je znati prepoznati gdje je smrtna opasnost i kada odustati - tumači bojnik psihologiju ovog posla punog adrenalina.

Dugotrajna obuka

U kanaderu je troje ljudi, kapetan, kopilot i letač tehničar; bez jednog od njih ekipa ne može poletjeti. Obuka podrazumijeva 250 sati leta, i to kao kopilot, a onda još 190 sati da bi sjeo na “lijevo sjedalo”, dakle postao zapovjednik letjelice. Prvo se prođe teorija, potom upravljanje avionom u mirnodopskim uvjetima i treći dio obuke je na samom požaru. Koliko će trajati obuka ovisi o tome koliko ima požara. Solidno dugo, između dvije i sedam godina. Trenutno je 20 ljudi koji lete na kanaderima u Hrvatskoj.

- I to je premalo - otvoreno će Turković. - U najsretnijem slučaju, od dolaska na tip aviona do stjecanja zvanja kapetana, čovjek provede prosječno pet godina, u tome leži odgovor zašto ih je tako malo. Međutim, u tih pet godina stariji pilot povući će se u mirovinu, neki će otići u civilstvo, a istovremeno nama svega nekoliko novih ljudi upisuje zanimanje vojnog pilota - tumači Turković.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Broj preporuka: 19

Više o...

FACEBOOK KOMENTARI

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen