Danas, 20-ak godina nakon što je pustio prvi set američkih hip-hop stvari predvođenih hitovim Afrike Bambaate u zagrebačkom klubu Kulušić, 52-godišnji Balen uvjerava me da ne drži do hrvatskog hip-hopa.
“Nisam ga ni pratio, a ni slušao”, tvrdi svojevrsna legenda među hrvatskim hiphoperima. Unatoč Balenovu pesimizmu prema hrvatskoj hip-hop sceni, ona se “izrodila” usporedo s njegovom radijskom emisijom krajem 80-ih i početkom 90-ih da bi od tada do danas iz undergrounda prešla u mainstream. “Rap je danas pop antologija.”
Od Bronxa do Balena
Šetamo zagrebačkim ulicama na kojima su nakon Domovinskog rata odrastali klinci na čije je hip-hop rime jak utjacaj imala glazba nastala na ulicama New Yorka, točnije Bronxa. No, američki reperi oduvijek su bili sinonim života na rubu zakona. Skupi auti, zlatni lanci, pištolji, droga... “Domaći reperi zapravo su dobri dečki”, kaže Balen. Prvim reperom u nas neformalno se smatra Renato Đošić, poznatiji kao Renmen, i njegov album “Nemreš bolivit” iz 1998. godine.
“Nemrem reć da sam prvi reper. Više se ne zna tko je bio prvi, a tko drugi... Kad sam počeo repat već je bilo kitova koji su repali. Sjećam se Damira Dožića i njegovih rima: ‘dok na stanici stojim i čekam po sitno si brejkam”, prisjetio se 41-godišnji Zagrepčanin, koji sada snima novi singl. Pričamo u jednom zagrebačkom studiju s čijim je vlasnikom snimio prvi i jedini album. Vlasnik studija pušta njegovu novu stvar. “To je novi glazbeni pravac: progressive country electronic”, šale se i prisjećaju kako je nastao ‘Nemreš bolivit’. “Nalazili smo se svi u klubu ‘88. Visio je tamo i Dvornik i Massimo... Rodila se tamo mjuza za taj album.” Socijalna tematika nije ga zanimala. Pisao je tekstove koji su ga veselili. “Živio sam u okruženju zagorske kleti, pa kak da repam o Bronxu. Klinci danas repaju da su kamatari, dileri, pljačkaš banka, a doma staru žicaju novce za sendvič. Pisao sam ono što smo bili, a tada smo bili ‘nemreš bolivit’.”
Slavin Balen Rap je danas pop antologija, kaže prvi DJ koji ga je puštao u Hrvatskoj |
Od rapa se sledio i jedan od dvojice iz Trama 11, Srđan Ćuk zvan General Woo, koji posljednjih godina drži rap scenu u Slavoniji. “Kad sam prvi put čuo rap, ostao sam opčinjen. Kad se sjetim osamdesetih, naviru mi emocije ko lude. Isto mi se dogodi kad se sjetim prvog teksta, prvog albuma, prvog nastupa i pune dvorane ljudi.”
Prošao je uspone i padove, ponekad se i udaljio od onoga što mu najbolje leži, ali uvijek je radio. “Puno sam se odricao da budem danas ovdje. Neki kažu da je nama lako jer smo mi bili prvi. S takvim izjavama srećem se od dana kad smo pjesmu ‘Hrvatske velikane’ izbacili na top-liste. Nakon te pjesme svi su trčali po ugovore, a znali su da su im to omogućili dečki iz Trama 11.’’
Himna ‘Hrvatski velikani’
Renman Klinci repaju o tome da su dileri, pljačkaši, a starce žicaju za sendvič |
“Moram samo upozoriti mlade da su za izdavače potrošna roba. Važno je da budu ono što istinski jesu. Fanovi prepoznaju kad se prodate vragu. Nije bitno da radite kako diktira diskografija, bitno je da radite ono što osjećate, pa makar album stavili na internet da ga svi besplatno skinu i nikad ne bude u CD shopovima. Fanovi će prepoznati kvalitetu i imat ćete koncerte. Najveća nagrada su puni koncerti, a ne Porini, Dore i MTV sranja, to ovdje ništa ne znači.”
Nakon razlaza s Targetom i raspada Trama 11, General Woo priznaje da se tražio. Počeo je eksperimentirati sa zvukom i porukama u tekstovima. “Život mi je bio zbrkan i to se odrazilo na moj rad. Nisam dao da me mediji rastežu kao žvaku i prikazuju ko debila. Zašto sam ja morao biti pozivan na svakakve glupe događaje ako mi tamo nije mjesto, ne osjećam se dobro i ne želim se družiti s glupim ljudima.”
Saša Antić, TBF Ako se i jednom čovjeku svidi tvoja pjesma, znaj da se isplatilo |
Materijalna stvarnost
General Woo se nakon razlaza s Targetom preselio iz Zagreba u rodni Vukovar. “Povratak mi je otvorio nove mogućnosti. Izdajem ploče i uređujem Blackout radioemisiju na tri najslušanije radio postaje u Slavoniji. Za tu scenu ova emisija je bila potrebna. Preporodio sam se, više radim, ali sam smireniji i nema stresa. Puno se toga promjenilo u mom životu nabolje, oženio sam se i uskoro postajem tata. Ne mogu dočekati taj dan.”
Izlazak novog albuma General Woo najavljuje za svibanj 2009. “Tematika je raznolika i istinita, a zvuk će biti pravi, angažirani, tvrdi hip-hop bez kompromisa. Teška su vremena za mainstream repere, žele nas strpati u koš s estradom, a mi joj ne pripadamo. Imam otopor prema slici hip-hopa koja se plasira kroz mainstream medije i paše svjetskoj glazbenoj industriji. To su globalisti koji stvaraju sliku materijalnog svijeta u kojem, ako nemaš zlato, dijamante, lake žene i hrpu love, nisi pravi reper. To je u banani...”
‘Malo preuveličaš, ali to si ti’
Da su se vremena promijenila, drži reper Bizzo, Petar Radojčić, dio tandema Bolesna braća. “U rapu je važno biti ono što jesi. Malo preuveličaš, ali moraš zadržati sebe.” Bizzo priznaje da prije 15 godina nije ni pomišljao da će tako dugo živjeti od hip-hopa. Pričamo ispred studija na Radiju 101. Utorak je navečer. Filip Ivelja, Phat Phillie, slavi 33. rođendan. Jedini je među reperima s formalnim glazbenim obrazovanjem: završio je violinu u srednjoj muzičkoj, a i prvu godinu Glazbene akademije u Lovranu. “Prve hip-hop ploče donio mi je tata Mario”, kaže.
Stariji Ivelja je kontabasist u Zagrebačkim solistima i profesor na Glazbenoj akademiji. Njegov sin sljedeći mjesec slavit će još jedan rođendan: 15 godina emisije Blackout koju 1993. pokrenuo s DJ Frxom na Radiju 101. “Proslavit ćemo to koncertom u Aquariusu.”
Na koncert će doći i Bizzo. On je bio klinac s Remize kad je čuo za drugog klinca, Davida Vurdelju Baby Dooksa. “Počeli smo se družit i repat. Nismo imali poruku. Pisali smo ono što nas je zabavljalo. Bili smo klinci s dugovima, problemima, i onda nam je rap postao ispušni ventil. Smijali smo se sami sebi. Hodali smo po kvartu i snimali ekipu i njihovu briju.” Povezivanje rapa s drogama drži smiješnim. “Većina ekipe vezana je uz marihuanu. Ako je to najgori zločin, gdje su onda svi predsjednici uprava koji šmrču kokain?”Bizzo i njegov kolega u jednom su trenutku osjetili da je domaća scena zasićena. Rap je otišao u komercijalu.
“Odeš u komercijalu htio to ili ne htio. Naravno da ljudi očekuju lovu, odrastamo, hoćemo platiti režije, ali svi smo entuzijasti. Ja sam najsretniji jer sam probao i jer i dalje radim ono što volim”. Bolesna braća rade na trećem albumu.
Zasićenje publike primijetio je i Filip Ivelja, Phat Philie, pa su Blackout večer koju su organizirali svaki petak u Aquariusu sveli na jednom mjesečno. “Mjuza više nije primarna. U svim klubovima u gradu ukinute su rezidencije hip-hop DJ-a. Najvažnija je ‘fensi špreha’, modna revija, izbor ljepotica, dijeljenje lizalica... hip-hop je danas biznis. Moraš imati menadžera, izdavača, radio koji će te zavrtjeti, klub u kojem ćeš nastupit.”
Edo Majka i splitska scena
Da je komercijalan reper, priznaje Edo Majka. “Kod nas se još nije dogodio taj ‘procvat’ hip-hop biznisa. Kod nas nema hip-hop weara, zlata, auta i stanova. Nema ni hip-hop kluba. Ja jesam komercijala, došao sam iz undergrounda i kao i svaki reper želim da moje rime čuje što veći broj ljudi. Na moje koncerte, fala bogu, dolazi dosta ljudi, ali moja publika nema puno para, pa ne mogu biti plaćen za isti broj posjetitelja kao pop izvođači.”
Hrvatskom hip-hopu pečat je dala i jaka splitska rap scena, za koju Saša Antić iz TBF-a kaže da je “totalno deseta priča” u usporedbi sa Zagrebom. “Krajem 80-ih rap se u Splitu nije imalo gdje čuti, pa mi je Slavin Balen snimao kazete i slao autobusom. On je zaista kum hip-hop scene u Hrvatskoj. U Splitu nema ni radioemisije poput Blackouta, koji je tu zagrebačku scenu stvarno razvio. U Splitu moraš to jako volit i puno radit. Ali ako se i jednom čovjeku svidi ono što si želio reći svojom pjesmom, znaj da se isplatilo.”
| Kolovratova ‘Hip-hop priča iz Hrvatske’ Novinar Igor Kolovrat sinimio je dokumentarni film “Hip-hop priča iz Hrvatske”. Film je prikazan izvan konukurencije na festivalu u Motovunu te je u Zagrebu imao pretpemijeru. ”Shvatio sam da je to hip-hop pokret koji danas ima jak utjecaj. Kroz film sam oslikao cijelu jednu generaciju koja je dugo godina bila ignorirana, pogotovo od hrvatske kulturne javnosti”, kaže Kolovrat, koji već mjesecima pokušava pronaći kino u kojem bi prikazivao svoj film, ali nailazi na zatvorena vrata. “Kažu mi da je film komercijalan i da platim prikazivanje. Ljuti me taj hrvatski jal zbog kojeg nailazim na zatvorena vrata. Ne žele me jer nisam redatelj s ADU i jer je ovo moj prvi film. Ali doprijet ću do publike makar se film prodavao uz jetricu u nekom marketu.” |
Vanja Nezirović
