Bryan Ferry u četvrtak je napunio 68 godina. Nemam namjeru nešto posebno slaviti u Londonu, kaže mi slavni umjetnik senzualnog glasa dok dovršava probe u svom tonskom studiju u sjevernom dijelu Londona. Zajedno sa svojom četvoricom sinova rođendan će proslaviti 30. rujna, u ponedjeljak, u Dubrovniku. Tamo će Ferry održati besplatan koncert na Stradunu koji organizira hotelska grupacija Adriatic Luxury Hotels kao poklon gradu povodom 100. godina hotela Excelsior.
Bryan Ferry govori polako, opširno i često se referira na svoje djetinjstvo i odrastanje koji su ga usmjerili u odabiru glazbenog i životnog stila. Gotovo kao da je zalutao u moderno doba jer Ferry se lakše može poistovjetiti s jazzom dvadesetih ili tridesetih godina prošlog stoljeća. Ferry potječe iz radničke obitelji, rođen je 26. rujna 1945. godine, studirao je umjetnost, a otkada se počeo baviti glazbom, prvo kao frontmen Roxy Music, a onda i samostalno, od početka sedamdesetih do danas, prodao je više od 30 milijuna ploča. Ima četvoricu sinova koji su također krenuli putovima umjetnosti, kao i otac. Prošle godine objavio je Jazz Age, album na kojemu su njegovi najveći hitovi obrađeni na jazz način.
14 glazbenika na sceni
Niste prvi put u Hrvatskoj, ali prvi ćete put posjetiti Dubrovnik? Što očekujete?
- Bio sam u Zagrebu, ali nisam nikada bio u Dubrovniku. Putovanje u Dubrovnik uvijek je bilo na mojoj “to-do” listi, a evo, sad će mi se ispuniti želja. Posebno mi je važno što će svi moji sinovi putovati zajedno sa mnom, ne događa se baš često da smo svi na okupu.
Što će publika u Dubrovniku vidjeti na koncertu?
- Puno ljudi na sceni, mješavinu jazza i rocka, različitih glazbenih stilova. Moja će ekipa u Hrvatskoj imati tridesetak članova, a na pozornici će biti četrnaest glazbenika. Bit će to presjek mog rada, kombinacija stvari s posljednjeg albuma, ali i kombinacija rocka i jazza. Dajemo sve od sebe na nastupima, i vjerujem da će publika uživati.
Zašto vam se toliko sviđaju prva desetljeća prošlog stoljeća? Vrijeme jazza, njegova estetika u glazbi i umjetnosti općenito provlače se jasno i kroz vaš album Jazz Age.
- Bilo je to jako zanimljivo vrijeme. Početak dvadesetog stoljeća bilo je razdoblje kada su se stvari počele mijenjati, kada se i umjetnost počela mijenjati s novim glazbenim stilovima, a jazz je bio jedan od onih koji me do danas fascinira. Mislim da su ljudi poput Louisa Armstronga i Dukea Ellingtona zaista stvarali predivnu glazbu. Osim toga, bilo je to vrijeme kada su ljudi počeli stvarati izume koji su zaista počeli mijenjati svijet - od telefona, automobila, sve su to bile vrlo dramatične promjene i vrlo zanimljivo vrijeme, koje se reflektiralo i na umjetnost i glazbu. Za mene, to je razdoblje koje smatram fascinantnim, a glazbu koja je tada nastajala posebnom.
Kakvim doživljavate vrijeme u kojemu sada živimo?
- Sa svakodnevnim vijestima o krizama i lošim vijestima o kojima slušamo i gledamo, osjetite zahvalnost što imate normalan život i što u tom trenutku niste pogođeni nekom od tih nesreća. Sretni su oni koji mogu još uvijek živjeti zaštićeni od toga. Kriza u ekonomiji, nepravde u svijetu, pa i ratovi, sve je to naša stvarnost, mada čini mi se da ratovi nikada nisu ni prestajali na ovaj ili na onaj način. Međutim, zbog činjenice da su danas sve informacije dostupne i da možete znati sve što se događa na nekom posve drugom mjestu u svijetu, sve više znamo i sve više osjećamo svijet oko sebe i negativne strane onoga što se događa. Vidimo stvari koje su ranije bile skrivene i nedostupne. Sada su pred nama. Zato cijenim mjesta koja su od svega toga skrivena, zaštićena. Zato volim manja mjesta, manje sredine u kojima se možda mirnije živi jer ljudi nisu izloženi tolikoj količini informacija.
Doći ćete u Dubrovnik sa svojim sinovima. Kakav odnos s njima imate?
- Mislim da imamo dobar odnos. Oni su svi jako zanimljivi kao osobe i svaki je jedinstven na svoj način. Međusobno su vrlo različiti i s obzirom na to da su već odrasli ljudi, svatko je krenuo svojim putem, tako da nismo tako često svi zajedno. Zato mi je i ova proslava rođendana u Dubrovniku zajedno s njima toliko važna i jako joj se radujem. Dvojica mojih sinova su u glazbi, jedan se bavi suvremenom dance glazbom i suvremenim plesom pa me upoznao s ljudima s te scene i mislim da je to i za mene bilo dobro iskustvo. Drugi je umjetnik, bubnjao je s mojim bendom, bavi se i fotografijom. Druga dvojica ne žive u Londonu pa se ne viđamo toliko često.
U krojačkom salonu
Bryan Ferry je simbol elegancije i modne osviještenosti na sceni. Gotovo ste uvijek u odijelima, vrlo dotjerani. Zašto niste odabrali neki ležerniji stil za scenu?
- Mislim da je više razloga. Kada sam bio mlad, radio sam u jednom krojačkom salonu kako bih zaradio za džeparac i gledao sam kako nastaju odijela, bio sam njima fasciniran. Cijeli taj proces nastajanja i krojenja odjeće za mene je bio poseban. A osim toga, dok sam bio dijete, moji su uzori bili ljudi poput Milesa Davisa, Caryja Granta, Humphreyja Bogarta... a oni su uvijek bili u odijelima i nosili su ih zaista sa stilom. Volio sam i takve filmove i takvu glazbu i mislio sam da se oni nose vrlo šik. Tadašnji izgled svih tih holivudskih zvijezda utjecao je na mene jer su oni bili moji uzori iz djetinjstva. Mislim da me ta vrsta fascinacije nikada nije napustila...