Dobro jutro, Tandžo! Dođite u moj ured, rado ću vam pomoći oko vaše reportaže o Nikoli Tesli. Uostalom, ja sam ovdje 'momak za Teslu' - veselo mi se obratio u predvorju hotela New Yorker Joe Kinney. Stariji projektni inženjer, tako glasi njegova funkcija u tom glasovitom hotelu na Manhattanu, a to bi zapravo označavalo menadžera za logistiku. No, u posljednjih 10 godina, koliko je zaposlen u New Yorkeru, Joe Kinney zadužen je i za turiste zainteresirane za Nikolu Teslu koji je u tom hotelu živio posljednjih 10 godina svoga života, od 1933. do 1943. godine. 

- Kada se netko u New Yorkeru raspituje se za Teslu, odmah ga upućuju meni. Tako sam došao do zaključka da tri skupine gostiju pokazuju interes za njega - počeo je razgovor u svom uredu Joe Kinney, pokazujući mi portfelj s podsjetnicama iz cijelog svijeta. - Evo, i vi ste sada ovdje - ljubazno je dodao umećući moju podsjetnicu s logom Jutarnjeg lista. Zatim je nastavio razgovor.

Joe Kinney, zadužen za Teslu u New Yorkeru

Prvu i najbrojniju skupinu čine pripadnici nekoga od naroda iz bivše Jugoslavije. To su mahom Srbi i Hrvati koji podjednako doživljavaju Teslu kao 'slavnog sina svoga naroda'.

Drugu skupinu čine inženjeri zainteresirani za njegove izume.

U treću skupinu spadaju ljudi koje bih nazvao ludima, pobornici različitih teorija urote ili oni koji Tesli pripisuju razne nadnaravne sposobnosti - objasnio je Kinney dok mi je "pržio" CD s fotomaterijalom koji svjedoči o Teslinu životu u tom hotelu.

-Da je New Yorker bio hotel Nikole Tesle, upada u oči već na ulazu. Naime, Kinney je prije nekoliko mjeseci u izlogu hotela napravio svojevrsni "Hall of Fame" s fotografijama nekih od poznatih osoba koje su živjele ili odsjedale u New Yorkeru.

Tako je u gornjem kutu jedna od posljednjih fotografija Nikole Tesle, snimljena 1942. godine, kada ga je posjetio tadašnji jugoslavenski kralj Petar II. Karđorđević u pratnji Teslina nećaka Save Kosanovića. Odmah ispod nalazi se fotografija Muhammada Alija: snimljen je kako potišten leži u hotelskom krevetu nakon izgubljenog meča protiv Joea Freisera u ožujku 1971. No, na popisu slavnih gostiju New Yorkera nalaze se i John Kennedy, Edgar Hoover, Spencer Tracy, Joan Crawford, Joe Di Maggio, Lana Turner, pa čak i Fidel Castro...

Moonova crkva

Kada je 1930. godine otvoren, New Yorker je bio najveći hotel na svijetu.

"Grad unutar grada" raspologao je sa 2500 soba na 40 katova, pet restorana i 10 privatnih salona za večere.

Slovio je kao elitan, pa je tako ugošćavao brojna poznata lica za čije se dobro raspoloženje, među ostalima, brinuo i slavni Benny Goodman.
 
Nakon Drugog svjetskog rata počela je era stagnacije, da bi naposljetku 1972. godine zgradu hotela kupila Francuska poliklinička medicinska škola s namjerom da je pretvori u bolnicu i medicinsku školu.

No, četiri godine poslije zgrada je dobila novog vlasnika - Unifikacijsku crkvu pod vodstvom velečasnog Sun Myung Moona. Tako su hotelske sobe postale dom za pripadnike Moonove crkve.


No, kako su se oni s vremenom selili u druge krajeve, bilo je sve više praznih soba pa je Unifikacijska crkva odlučila ponovno pretvoriti zgradu u hotel. Zatim je 1994. godine New Yorker ponovno postao hotel, doduše sa skromnih 178 soba. No, njihov je broj brzo rastao, tako da hotel danas raspolaže s više od 1000 soba.

Doduše, nema više sjaj kakav je imao prije 60-ak godina, no kako je na atraktivnoj lokaciji, na križanju 8. avenije i 34. ulice te u neposrednoj blizini željezničke stanice Pennsylvania, za naše je prilike vrlo skup (noćenje bez doručka stoji oko 300 dolara). Zgrada je, kako tvrdi Joe Kinney, i dalje vlasništvo Moonove Unifikacijske crkve, čiji je pripadnik i sam Kinney. - I velečasni Moon je veliki poštovatelj Nikole Tesle - rekao je Kinney pokazujući mi knjige i videovrpce posvećene Nikoli Tesli koje čuva u svom uredu.

Hrvatski komet

Kada se 1933. godine preselio u hotel New Yorker, Nikola Tesla imao je 77 godina. Bio je siromašan i uvelike ovisan o pomoći sa strane, a nije više imao ni vlastiti laboratorij u kojem bi mogao testirati svoje ideje. Ipak, bio je slavna medijska ličnost. - Iz toga razdoblja Teslina života ostale su zabilježene njegove proslave rođendana. Priređivao ih je u Grand Ballroomu u hotelu New Yorker, a na tim su se proslavama uvijek okupljali novinari očekujući od njega neku senzaciju - ispričao mi je dr. Ljubo Vujović, generalni tajnik Tesla Memorial Societyja u New Yorku (o aktivnostima toga društva može se pročitati na www. teslasociety. com). Po zanimanju liječnik, dr. Vujović već desetljećima neumorno i entuzijastički radi na promidžbi slavnog izumitelja i znanstvenika.



Rođen u ponoć 9. srpnja 1856., Nikola Tesla nikada nije bio posve siguran koji bi datum trebao držati svojim rođendanom. Osim toga, mnogo godina bio je previše zaokupljen svojim radom pa ga uopće nije ni slavio. No, u zrelijoj je dobi počeo nadoknađivati propušteno. Tako je svakoga 10. srpnja priređivao proslavu na kojoj je, na radost okupljenih, govorio o svojim fantastičnim izumima. Među njegovim odanim poklonicima iz toga razdoblja života bili su i dvojica novinara: Kenneth Swezey i John O' Neil, autor Tesline biografije "Nenadmašni genij". Kada je 1931. godine Tesla proslavljao 75. rođendan, Swezey je to pretvorio u prvorazredni medijski događaj. Zamolio je poznate znanstvenike i inženjere diljem svijeta da svojim prilogom sudjeluju u obilježavanju njegova rođendana. Tako je Tesla dobio mnoštvo rođendanskih čestitki i pozdravnih pisama iz cijelog svijeta.


















Među onima koji su mu čestitali bila su i slavna imena iz svijeta znanosti, nobelovci poput Alberta Einsteina, Roberta Milikana, Williama Bragga, Arthura Comptona...  Magazin Time, pak, rođendan mu je čestitao objavivši na naslovnici glasoviti "Plavi portret", djelo slavne slikarice, ekscentrične princeze Vilme Lwoff-Parlaghy. Riječ je o jedinoj slici za koju je Tesla osobno pozirao, ali je ona nakon princezine smrti 1924. godine prodana na aukciji i zauvijek je izgubljena. Nerijetko je na proslavama Tesla znao šokirati sugovornike. Primjerice, 1936. godine govorio je i o novim izumima vezanim za međuzvjezdane komunikacije i prijenos energije. U osvit Drugog svjetskog rata Tesla je govorio o mogućnostima da se oko SAD-a podigne svojevrsni "Kineski zid s pomoću njegovih daljinskih obrambenih zraka koje bi mogle rastaliti zrakoplove na udaljenosti od 400 kilometara". Polemike oko Teslina tajnog naoružanja i danas traju, a aureoli mističnosti koja se širi oko toga pridonosi činjenica da je dobar dio materijala nestao nakon izumiteljeve smrti i nikad nije nađen.

Posljednjih godina života Tesla se, na čuđenje svojih intelektualnih prijatelja, jako zbližio s boksačem Fritzijem Živićem, zvanim "Hrvatski komet". Fritzie i njegova braća Charlie, Eddie, Jack i Pete bili su djeca hrvatskog dosljenika u SAD koji je u Pittsburghu imao pivnicu. Sva petorica braće Živić bili su boksači, a najuspješniji među njima bio je Fritzie, koji je postao svjetski prvak u velter kategoriji. Nije poznato kako je Tesla otkrio svoju strast prema boksu, no činjenica je da je posljednjih godina života uživao u tom sportu. Srčano je navijao za Fritzija, a krajem 1938. godine pozvao je braću Živić na ručak u New Yorker. O tom su događaju izvijestile i novine.


Kobni udarac

Teslina višegodišnja navika da hrani golubove u poznim je godinama njegova života postala jedan od znakova njegove prepoznatljivosti. Svakoga dana išao je u šetnju, a zatim bi u parku Bryant, udaljenom nekoliko ulica od hotela New Yorker, hranio golubove.

No, jedne hladne večeri 1937. godine Teslu je na njegovu redovitom putu prema parku udario taksi i tada je slomio tri rebra i natukao kralježnicu. Morao je mirovati pa je zatim zaradio i jaku upalu pluća. Oporavio se tek nekoliko mjeseci poslije, no nakon toga je zdravlje bilo vrlo krhko. Nikola Tesla umro je 7. siječnja 1943. u svom malom apartmanu na 33. katu New Yorkera. 

Apartman su činile dvije sobice, današnje 3327 i 3328 u kojima redovito odsjedaju gosti.
Iako se ni po čemu ne razlikuju od ostalih hotelskih soba, neki od Teslinih fanova inzistiraju da odsjednu baš u njima.

Kako posljednih godina jača interes za Nikolu Teslu, u New Yorkeru razmišljaju o malom muzeju.

- Postoji ideja da se napravi muzej o povijesti hotela. Kako je Tesla jedna od slavnih osoba koje su živjele u New Yorkeru, dio muzeja bio bi posvećen njemu - rekao je Kinney, naglasivši da bi svi Teslini poklonici mogli zajedno osmisliti i posvetiti mu izložbu u  New Yorkeru.

Tito nije smio postaviti spomen-ploču Nikoli Tesli

S bočne strane hotela koja izlazi na vrlo živu 34. ulicu postavljena je spomen ploča Nikoli Tesli. - Memorijalna ploča bila je zamisao tadašnjeg jugoslavensko-američkog komiteta za proslavu 200 godina američke konstitucije. Bilo je planirano da ploču na zgradu New Yorkera stavi maršal Tito. No, u to doba su u hotelu živjeli pripadnici Unifikacijske crkve. Kako je velečasni Moon, bio ogorčen na komunizam, nije dozvolio da Tito postavi ploču. No, zahvaljujući naporima Tesla Memorial Society ploča je napokon postavljena 10. srpnja 2001.godine - ispričao je dr. Vujović dodavši da se toliko bojao da nešto ne krene po zlu da je radnicima platio da postave ploču jedan dana prije svečane proslave.

U New Yorku, baš kao i nizu američkih gradova, 10. srpnja  proglašen je "Danom Nikole Tesle".

Ljubo Vujović, međutim, ističe kako je Tesla Memorial Society uputio prijedlog Ujedinjenim Narodima da se 10. srpnja proglasi Danom Nikole Tesle u cijelom svijetu.

 - Dobili smo pismo iz ureda Kofija Ananana u kome kažu da se taj prijedlog može staviti na glasanje ako ga iznese jedna od članica UN-a, bilo Hrvatska bilo Srbija - rekao je dr. Vujović naglasivši da je Nikola Tesla bio kozmopolit, koji je poštivao sve ljude bez obzira na vjeru i naciju.

U skladu s tim Tesla Memorial Society, koji broji preko 4.000 članova u cijelom svijetu, posvećen je ideji mira i zbližavanja među različitim narodima.

Američka djeca ništa ne uče o Tesli

- Iako povijest pokazuje da je Tesla svojim genijalnim izumima neuporedivo više zadužio čovječanstvo nego Edison, u svijesti prosječnog Amerikanca Edison je i dalje veći junak od Tesle - smatra Joe Kinney. Slično misli i Samantha Hunt koja predaje na Pratt Institute u Brooklynu, bavi se pisanjem knjiga, a  povremeno objavljuje i članke u Village Voice. Sada piše knjigu o Nikoli Tesli koju namjerava objaviti u proljeće 2007. godine.

- Slučajno sam saznala za Nikolu Teslu dok sam istraživala Voltin život. Bila sam zaprepaštena kako nikad nisam čula ništa o Teslinu životu. No, djeca u američkim osnovnim školama ne uče ništa o Tesli. Mislim da je to nakaradno - rekla je Samantha Hunt koja smatra da je Tesla imao golemu ulogu u stvaranju modernog društva.

- Mislim da bi zbog svoje velikodušnosti  trebao postati "role model" za današnje izumitelje. Tesla je umro siromašan jer je smatrao da nitko ne bi trebao biti vlasnik izmjenične električne struje, bežičnog prijenosa i sličnih izuma. U mnogo stvari on je bio antikapitalist i to mi je jako dojmilo - rekla je Samantha Hunt.

Tanja Rudež