Nakon spektakularne propasti karijere bivšeg šefa MMF-a Dominiquea Straussa Kahna izazvane otkrićem da je u New Yorku silovao hotelsku sobaricu, u nevolji je i aktualna šefica MMF-a Christine Lagard, također Francuskinja, također pripadnica tamošnjih visokih političkih krugova, također političarka zvjezdanog imidža.
Ovoga joj je tjedna policija prestresla stan u Parizu, u sklopu istrage o tome je li dok je bila Sarkozyjeva ministrica financija zloupotrijebila ovlasti da bi pomogla Sarkozyjevu prijatelju i još jednoj bivšoj francuskoj političkoj zvijezdi - Bernardu Tapieju. Lagarde se navodno uplela u sudski megaproces koji je Tapie 15 godina vodio protiv banke Crédit Lyonnais.
Od te je banke 1989. uzeo 1,6 milijardi franaka (oko 240 milijuna eura) kredita da kupi Adidas. Tvrtka je bila u jako lošem stanju. Tapie je prebacio proizvodnju u Aziju, bio je jedan od prvih koji su započeli taj trend, napravio novi imidž branda, angažirao Madonnu, ali kako je u međuvremenu upao u nevolje o kojima će kasnije biti riječi, banci nije mogao otplaćivati kamate pa ju je ovlastio da proda Adidas. Crédit Lyonnais Tapiejov je dug ekspresno pretvorio u svoj udio u tvrtki i 1993. prodao Adidas Tapiejevu prijatelju Robertu Louisu-Dreyfussu.
Prvo dobio 405 milijuna
Pritom, međutim, ništa nisu rekli Tapieju i nisu prodali Adidas za cijenu kojom bi namirili njegov dug od 2,8 milijardi franaka, već za gotovo dvostruko, za 4,4 milijarde. Razliku su stavili sebi u džep, a Tapie je ostao kratkih rukava. Na suđenju je tražio milijarde, ali u prvom stupnju dosudili su mu odštetu od 405 milijuna eura. U međuvremenu je banka Crédit Lyonnais propala i preuzeo ju je državni konzorcij, a Tapie je, do grla u problemima zbog istraga pod koje je došao zbog utaje poreza, uočio uspon Nicolasa Sarkozyja pa je taj slavni socijalist i bivši član Radikalne partije ljevice najednom počeo navijati za desničarski Narodni pokret (UMP) i potrudio sprijateljiti se s njim i prije nego je ovaj došao na vlast.
Pred izbore, Sarkozy je Tapieu navodno obećao da će mu srediti problem s odštetom za Adidas. Pa je odmah 2007. nazvao nazvao svoju ministricu financija i rekao joj da se pobrine da se to sredi, jer banka je, uostalom, u vlasništvu države. Christine Lagarde je predložila izvansudsku nagodbu, zatražila izuzeće sudaca i formiranje posebne sudačke arbitražne komisije, koja je 2008. presudila da se Tapieju isplati 285 milijuna eura. Dakle, silan novac poreznih obveznika, jer je vlasnik tužene banke država. Francuzi su pobjesnili, a Lagarde ih je umirivala izjavama da će nakon što plati porez i dugove, Tapieju ostati samo 30 milijuna eura. Socijalistička stranka i Ségolene Royal odmah su zatražili istragu protiv Lagarde. Bivša glavna antikorupcijska istražna sutkinja Eva Joly upozorila je da treba istražiti i kakvu su korist drugi izvukli iz Tapiejeve odštete, jer da možda nije riječ samo o zloporabi ovlasti, već o rasnoj korupcijskoj aferi. Kao zastupnicu Zelenih, Joly je podržao njezin eksplozivni kolega Daniel Cohn-Bendit, vičući na sav glas da se ispita prijateljstvo Nicolasa Sarkozyja i Tapieja. Malo po malo, slučaj je rastao sve dok glavni državni odvjetnik Jean-Louis Nadal nedavno nije izdao nalog da se otvori istraga o Christine Lagarde. Dva mjeseca prije njezina, pretreseni su stanovi Bernarda Tapieja i direktora France Télécoma Stéphana Richarda.
Zvali su ga Zoro
I kao da je netko uključio vremenski stroj, Tapie je opet na udarnim vijestima, kao kad je drmao francuskim biznisom, nogometom i politikom. Iako nikad nije imao vlast, a ni moć ni novac koje ima recimo Berlusconi, Tapie je bio i ostao prototip francuskog tajkuna. Čovjek iz radničke obitelji koji je počeo kao prodavač automobila, imao je sve što Francuzi vole: pobjednički gard, pravu mjeru arogancije, šarma i drskosti, rođeni populist.
Praktički od početka bila su mu otvorena sva vrata do vrha, uz zaštitu najmoćnijih. Obogatio se još kao 30-godišnjak, impresivno za vrijeme prije internet balona i društvenih mreža. Bio je specijalist za kupovanje bankrotiranih firmi koje je podizao ili preprodavao. Bernard Tapie imao je očiti talent za biznis. Bio je temperamentan investitor, bacao se u sve i svašta, nije priznavao poraz i čupao se iz nevjerojatnih kriza. Zato su ga zvali Zoro. Počeo je s baterijama, s velikim proizvođačem Leclanche koji je prodao Energizeru. Među prvima je uočio potencijal tržišta zdrave hrane i bio proizvoda, razvio je lanac trgovina La Vie Claire i na njima zaradio milijune. Odmah je ušao u sport, to mu je bila strast i platforma za velike planove. Godine 1984. osnovao je La Vie Claire, jedan od najvećih francuskih biciklističkih timova u povijesti. Predvodili su ga višestruki pobjednici Tour de Francea Bernard Hinault i Greg LeMond. La Vie Claire imali su jedinstvene dresove inspirirane Mondrianovim slikama, prvi koristili pedale bez klipsera, bicikle od karbonskih vlakana i komponente od titana i dok su se mnogi biciklisti još opirali, prihvatili monitore srčanih otkucaja u treningu i utrkama. Kako su na vrhuncu bili prije nego je 90-ih počelo ludilo s dopingom u biciklizmu, čak su ostali upamćeni i kao čisti. Tapie je imao još osam kompanija.