OSAM GODINA NIJE VIDIO DIJETE

Potresna ispovijest Marka iz Zagreba: Hrvatska me izdala, za sina ću se boriti pred europskim sudom!

Objavljeno: 11.07.2012

Ni nakon osam godina sudovanja, urednog plaćanja alimentacije i ulaganja krajnjih napora da postane otac svojem sinu Hrvoju, zagrebački liječnik Marko (36) i dalje ne može viđati svoje devetogodišnje dijete. Dječaka rođenog 2003. godine u izvanbračnoj zajednici priznao je odmah po rođenju, plaćao alimentaciju u iznosu od 3800 kuna, no njegova partnerica mu, kaže, ne dopušta da se viđa s djetetom.

- Sa svojim sam sinom, otkad je rođen, razgovarao tri puta - na njegov sedmi rođendan, kad sam banuo u školu i dao mu poklon, i još dva puta ove godine. Prvi me put dijete nije ni prepoznalo. On je već veliki dječak i znam da ga gubim. Neću odustati, sad je stvarno dosta. Obratit ću se Europskom sudu za ljudska prava, a podići ću i kaznenu prijavu protiv dvaju centara za socijalnu skrb, koji nisu poduzeli gotovo ništa kako bi moj sin imao oca - priča Marko.

Neupitno očinstvo

O njegovom je slučaju Jutarnji list pisao u studenom prošle godine. Tijekom 2002. godine Marko i njegova tadašnja partnerica, pravnica zaposlena u gradskoj upravi, već su prekinuli vezu kad je ona saznala da je trudna. Pokušali su se pomiriti, ali veza jednostavno nije funkcionirala.

- Dijete je rođeno početkom 2003. godine. Priznao sam normalno dijete jer očinstvo nikada nije bilo sporno. Vidio sam ga nekoliko puta u prvim mjesecima njegova života. Pokušavao sam se dogovoriti o redovitim viđanjima, ali vidio sam da dječakova majka ne želi da imam kontakt s djetetom, što mi je otvoreno govorila. Pokušavao sam sve, banuo bih joj na vrata, presretao je u gradu, ali ništa nije upalilo. Tijekom 2004. godine shvatio sam da neću dogovorom ništa riješiti i da moram zatražiti pomoć sustava - priča Marko.

Obratio se Centru za socijalnu skrb i počela je njegova, kako kaže, kalvarija. Sve što mu se moglo dogoditi - dogodilo mu se.

Godine u ladicama

- Prvo smo izgubili strašno puno vremena na optužbe koje je dječakova majka sipala protiv mene, a koje su sve, jedna po jedna, na kraju odbačene. I u Centru su shvatili što se događa i izrijekom je ocijenili kao manipulatoricu. Onda se mijenjao zakon i nadležnost u našem slučaju je prešla s centra na sudove, pa je slučaj krenuo od početka. Iako se radi o hitnom slučaju, dvije i pol godine je ležao u ladici - priča ogorčeni Marko.

A dijete je raslo. Mijenjali su se nadzornici i nadležnost centara i sudova, međutim Marko i dalje nije mogao viđati sina.

- Još u travnju 2010. godine dobio sam rješenje Županijskog suda kojim mi se određuje naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Nadležnom sudu je naređeno da moj slučaj riješi najkasnije u roku od devet mjeseci, što Općinski sud, naravno, nije napravio. A meni su dosudili naknadu od sramotnih 3000 kuna - priča Marko. Lanjskog lipnja sud je donio privremenu mjeru i rješenje po kojem će se susreti djeteta i oca obavljati jednom tjedno uz prisustvo nadzornika.

- Od tada je prošlo gotovo godinu dana. Druga se strana žalila na rješenje, ali bez obzira na tu žalbu, rješenje je bilo izvršno. No nisam vidio dijete ni jednom, do pravomoćnosti presude u ožujku ove godine. A to je tek priča za sebe. Prema presudi, dijete mogu viđati samo pod nadzorom stručne osobe, a nadležni centar još nije imenovao nadzornika - u nevjerici priča naš sugovornik. Nadzornica nad roditeljskom skrbi bila je imenovana ranije, ali samo do pravomoćnosti presude. Po pravomoćnosti presude - koja propisuje viđanje oca i sina pod nadzorom! - nadzornici je završio mandat, a centar joj ga nije produljio.

- Apsurd nad apsurdom - odmahuje glavom otac.

U posljednja četiri mjeseca majka je, kaže, ipak pristala na dva susreta djeteta i oca, ali samo u njezinu prisustvu. Jednom su se susreli u restoranu brze hrane, a drugi put u knjižnici.

Tužba u dva smjera

- Dijete je indoktrinirano, zabrinuto, nepovjerljivo, ima očigledno negativan stav prema meni, a nadzornici je jednom prilikom rekao da ne vidi smisla u tome da se viđa s tatom. Šteta mojem djetetu je učinjena i ne znam može li se popraviti, ali jako postoji šansa da moje dijete ima oca, ja je neću propustiti - kaže Marko.

Stoga će pravdu potražiti i na Europskom sudu za ljudska prava, na kojem je Hrvatska već izgubila dva slučaja vezana uz viđanja roditelja i djece. Prvu presudu je dobila 2004. godine. Unatoč preporukama i mjerama koje je trebala poduzeti, 2009. godine izgubila je i drugi slučaj.

- Zbog toga je Hrvatska pod pojačanim nadzorom Vijeća ministara, koje je zaduženo za nadzor provedbe presuda tog suda. Predat ćemo tužbu po dvije osnove: zbog dužine trajanja suđenja koje je ozbiljno ugrozilo Markovo pravo na obiteljski život i zbog nedjelovanja državnih tijela koja nemaju mehanizme da se viđanje oca i djeteta ostvari. Mi odvjetnici koji sudjelujemo u predmetima povrede prava na obiteljski život zajednički ćemo Vijeću ministara predložiti da od Republike Hrvatske zatraži izvješće o onome što je do sada po tom pitanju učinjeno - kaže Gabrijela Banić, Markova odvjetnica.

Djetinjstvo u papirima

Također će podići i kaznenu prijavu protiv nadležnih centara za socijalnu skrb zbog nepostupanja.

Dvije kaznene prijave podnijeli su i protiv dječakove majke, zbog nepostupanja po rješenjima i privremenim mjerama.

- Imam rješenja, privremene mjere, tisuću stranica papira, sve je u moju korist - a svi mi sliježu ramenima i kažu da mi ne mogu pomoći. Kako ne razumiju da ne rade štetu samo meni, nego i dijetetu? - pita se Marko.ƒ

Broj preporuka: 45

Više o...

FACEBOOK KOMENTARI

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

hotrss

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen