NESALOMLJIVA ZAJEDNICA

Ekskluzivno iz Japana: Zašto Japanci ne plaču? Zašto panično ne bježe po ulicama?

Objavljeno: 16.03.2011

Tisuće mrtvih, nestalih, prijeti im nuklearna katastrofa, milijuni bez struje i vode, ali oni su mirni i dostojanstveni. Nema panike ni očaja....

JAPAN - Cijeli svijet fascinirano promatra ponašanje japanskih građana u tragediji koja je snašla ovu otočnu državu. Mnogi se pitaju zbog čega na vrlo potresnim fotografijama koje dolaze iz Japana nema histerije. Zašto ljudi panično ne bježe po ulicama? Zašto kod Japanaca i kaos izgleda organizirano? Zasto Japanci ne plaču?

Japanci nisu nikakvi superljudi, Japanci nisu potomci stanovnika kontinenta MU, kako trenutačno dežurni kataklizmičari i apokaliptičari vole reći. Japanci su, kao i Hrvati, potomci onih majmunolikih stvorenja koja su se prije nekoliko milijuna godina uspravila na stražnje noge u afričkim savanama. Japanci nisu bezosjećajni. I Japanci plaču.

Nesalomljivi

Kao i većina otočnih zajednica, i Japan je svoje društvo gradio prije svega na zajedništvu. Sa smanjenim prirodnim zalihama hrane, jedinke prvobitnih zajednica bile su oslonjene na druge - opstanak nije ovisio samo o vlastitim sposobnostima nego i o sposobnostima i neposrednoj pomoći prvog susjeda. Teško je u modernom svijetu naći tako kompaktnu, nesalomljivu zajednicu kao što je japanska.

U vrijeme mog “navikavanja” na Japan prijatelji su me često upozoravali: “Pazi, propusti osobu koja ti dolazi iza leđa”. Bez obzira na to što ne vidim te osobe, prijatelji su mi sugerirali, ponekad se trebam okrenuti i ne biti sebičan. I u pretrpanim vlakovima pazi se da se ne razgovara na mobitel, jer moramo biti svjesni da naš razgovor druge ljude ometa.

Prije svega moramo voditi računa o drugima, naučili su me, a tek onda o sebi.

Ovakav, kolektivistički mentalitet potpuna je suprotnost individualizmu svojstvenom zapadnoj civilizaciji. Uostalom i Kini. Japan je jedinstven. Kroz japansku povijest uvijek se tražio balans između pojedinca i društva, kao i između pojedinca i prirode. Svako odstupanje od zadanog, urođenog sklopa vrijednosti Japancima je potpuna enigma. I takva odstupanja nikad nisu bila dobro prihvaćena u društvu.

Čak i car ili carica nikada nisu živjeli u nakićenim palačama poput, recimo, kineskih. Dok kineske carske palače obiluju kićenim detaljima, japanske obiluju jednostavnošću.

Mravinjak solidarnosti

Nužnost poštovanja reda i organiziranosti proizlazi i iz toga što je ova država oko 80% planinska, nepogodna za život. A u onim malim, plodnim oazama stisnulo se oko 150 milijuna stanovnika. U takvom mravinjaku zaista mora biti reda jer i najmanja sitnica može prouzročiti katastrofu.

Na slikama s Haitija ili nakon terorističkog napada 11. rujna u New Yorku vidjeli smo da se ljudi drukčije ponašaju. I Japance je strah i zabrinuti su zbog žrtava, posljedica potresa, tsunamija ili, najnovije, potencijalne nuklearne katastrofe. Nasumično ih pitajući zašto ne paničare, svi su dali isti odgovor - protupitanje. “Koja je korist od paničarenja?”

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA

Broj preporuka: 162

Više o...

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen