Hrvatskoj čak osam zlatnih medalja za vina!

Objavljeno: 20.06.2009

Hrvatska vinska industrija zabilježila je dosad najveći uspjeh u svojoj povijesti. Hrvatska su vina, naime, osvojila osam zlatnih medalja na Deacanterovu svjetskom prvenstvu za 2009. godinu.

Britanski Decanter vodeći je europski vinski magazin, a njegovo natjecanje World Wine Awards doista zaslužuje status svjetskog prvenstva iako se na World Wine Awrds ne prijavljuju neki od nauglednijih francuskih, osobito bordoških i burgundskih proizvođača, jer se, prirodno, plaše loših rezultata u srazu s mnogo jeftinijim i manje zvučnim vinima.

Nadalje, Decanterov World Wine Awards nije osobito meritoran ni za sjevernoameričku vinsku industriju, s čijim je većim dijelom Decanter u dugogodišnjem ideološkom sukobu.

Više od 10.000 vina

Međutim, na Decanterovu svjetskom prvenstvu sudjeluje više od deset tisuća vina, a ono se dosad pokazalo aposolutno kompetentnim kako za većinu europskih proizvođača izvan glavnih francuskih regija tako i za južnoameričku, pa i australsku vinsku scenu.

Hrvatski debi na World Wine Awards obilježio je trijumf Ivana Enjingija, čije je Venje iz berbe 1998. dobilo regionalni trofej za najbolju bijelu kupažu u određenoj kategoriji cijena.

Idućih su se godina nagrade prorijedile, a lani je Boris Drenški priredio senzaciju i postao svjetski prvak sa svojim slatkim chardonnayom.

Ove je godine Zagorac Drenški osvojio čak četiri zlatne medalje, dakle jednako kao i sva slovenska prijavljena vina, i samo jednu zlatnu medalju manje od svih mađarskih prijavljenih vina!

Drenški je dobio zlata za Chateau Bežanec iz 2007., za Cuvee iz 2007., za sivi pinot iz 2007. i za rizling iz 2007.

Iznimno je bitno da Drenški drugu godinu zaredom fenomenalno prolazi na Decanterovu svjetskom prvenstvu jer bi mu sva ova zlata morala omogućiti plasman vina na strana tržišta, i to po visokim, kompetitivnim cijenama. Jedno od Bodrenovih vina u Engleskoj se već prodaje za doista impresivnih 35 funti.

Vlado Krauthaker dobio je dva zlata, za izbornu berbu graševine iz 2007. i za uistinu izvrsnu izbornu berbu zelenca iz iste godine. Mora da je sam Krauthaker posebno ponosan na zelenac, grožđe prema kojem pokazuje jako sentimentalan odnos.

Po jedno zlato osvojili su Badel za slatku Daruvarsku graševinu iz 2007. i Iločki podrumi za slatki traminac iz 2006. S jedne strane, svi  oni kojima je stalo do hrvatskih vina moraju biti ponosni na ovakve rezultate.

Uspjeh i velikih proizvođača

Vrhunska kvaliteta jedini je put do bilo kakve prepoznatljivosti naših vina na iznozemnom tržištu. A dok se naša vinska industrija ne dokaže u inozemstvu, teško ćemo moći govoriti o općem napretku standarda u hrvatskom vinogradarstvu i vinarstvu. Izloženost inozemnom tržištu najvažniji  je stvarni test za hrvatska vina.

Nadalje, vrlo je dobro i značajno da su ovom prigodom zlata osvojili i veliki proizvođači, poput Badela i Iločkih podruma.

Opća kvaliteta proizvodnje vina u Hrvatskoj ne može porasti bez rasta kvalitete nekoliko najvećih vinarija, koje uglavnom ne volimo zbog toga što njihova masovna produkcija  najčešće nema nikakvo kvalitativno pokriće.

U kontekstu općeg dizanja kvalitete masovnih proizvođača važno je spomenuti da je i porečka Agrolaguna dobila dvije bronačne medalje, za svoja crna vina.

Međutim, osam zlatnih medalja na ovogodišnjem Decanterovu svjetskom prvenstvu ipak nam ne daje razloge za ružičasti pogled na domaću vinsku scenu.

Prvo, sve zlatne medalje za Hrvatsku osvojila su isključivo desertna vina: svih osam!

Hrvatska su vina, dakle, jako dobra u jednom vrlo uskom segmentu, na kojem se ne može temeljiti ni identitet pojedine regije, a kamoli scene (važna su iznimka jedino mađarski tokajci).

Drugo, dvije glavne sastavnice hrvatske vinske industrije nisu osvojile doslovno ili gotovo ništa.

Podbacili Istra i Pelješac

Riječ je o istarskim malvazijama, koje su ostale bez ijedne medalje iako su glavni promotori istarskih vina proteklih godina uspijevali predstavljati svoje buteljke vodećim britanskim vinskim kritičarima, te o plavcu malom, najvažnijem hrvatskom grožđu (barem smo mi u to uvjereni), koji se morao zadovoljiti jednom srebrnom medaljom, za Plenkovićev Zlatan plavac barrique, i jednom bronačnom medaljom.

Istra i Pelješac, dvije nesumnjivo najpropulzivnije hrvatske vinske regije, nisu, dakle,ni zamijećene na Decanterovu svjetskom prvenstvu, što je više nego zabrinjavajuće i što postavlja čitav niz pitanja - o kojima smo nekoliko puta pokušali raspravljati - povezanih kako sa stilskim izričajima malvazije i plavca tako i sa stvarnim dometima tih sorti.

Nasuprot Istri i Pelješcu, na Decanterovim natjecanjima redovito najbolje prolaze slavonska vina, što potvrđuje jako staru tezu o slavonskim, srijemskim (ali i baranjskim) vinogradima kao prirodno najpotentnijim lokacijama hrvatske vinske industrije.

Boris Drenški i njegovi ekscentrični predikati čista su iznimka, za koju ne vrijede nikakvi zajednički kriteriji.

Nadajmo se da će na sljedećem Decanterovu natjecanju hrvatska vina ostvariti barem približno dobre rezultate kao ove godine, ali da će pobjednici biti žanrovski raznolikiji.


Trijumf sjevera i Slavonije

Badel 1862 - Graševina Daruvar 2007

Bodren - Château Bežanec Chardonnay 2007

Bodren - Cóuve 2007

Bodren - Pinot sivi 2006

Bodren - Rajnski rizling 2007

Iločki podrumi - Traminac 2006

Krauthaker - Graševina, izborna berba 2007

Krauthaker - Zelenac Kutjevo, izborna berba 2007

Davor Butković

Broj preporuka: 0

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

magazinrss

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen