Hrvatsku je recesija pogodila puno blaže nego druge zemlje u Europi

U hrvatskoj se javnosti ovih dana vode vruće polemike o izlazu iz gospodarske krize, a najmanje se vodi računa o tome što se događa s gospodarstvima Europe ili regije. Zašto je to važno? Zato što se današnje gospodarstvo ponaša prema zakonu spojenih posuda: pad kupovne moći u Njemačkoj ili Italiji smanjit će hrvatski izvoz, a smanjena kupovna moć u Češkoj ili Mađarskoj smanjit će broj turističkih noćenja na Jadranu. Zato pri donošenju mjera za spas gospodarstva treba voditi računa o zemljama koje su nam gospodarski partneri. Beskorisno je stoga napadati Vladine mjere bez objektivnog sagledavanja problema u drugim zemljama. Bolje je energiju usmjeriti na sagledavanje cjeline kojoj ne možemo izmaći.

Najteža posljedica recesije je nezaposlenost zbog gubitaka radnih mjesta. U Hrvatskoj je ona pala u posljednjoj godini za jedan posto, a u 27 zemalja EU nezaposlenost je porasla za devet posto

Pogledajmo kako se kriza odrazila na zemlje eurozone. Jedan od najboljih pokazatelja gospodarskog stanja je bruto društveni proizvod (BDP) koji daje ukupne vrijednosti robe i usluga proizvedenih godišnje u jednoj državi. Najveća kriza nakon Drugoga svjetskog rata u eurozoni smanjila je BDP u prvom tromjesečju ove godine za - 4,7 posto, pri čemu je pad jako izražen u zemljama u koje Hrvatska najviše izvozi (Njemačka - 3,8%, Italija čak - 5,9%). Najpogođenije zemlje u znatno su lošijoj situaciji od nas. Pad BDP-a u Hrvatskoj je - 6,7 posto u prvom tromjesečju, a procjena za cijelu 2009. godinu je pet posto. U Islandu taj pad iznosi - 10,5 posto, Estoniji - 14,2, a u Latviji - 17,8 posto. Kažu, treba se uspoređivati s boljima. Irska, naš višegodišnji uzor u razvoju i usponu gospodarstva, ima pad BDP-a od - 10,8 posto, a Slovenija od - 8,5 posto u prvom kvartalu tekuće godine!

Najteža posljedica recesije je nezaposlenost zbog gubitaka radnih mjesta. U Hrvatskoj je ona pala u posljednjoj godini za jedan posto i iznosi po anketnoj metodi 8,7 posto. U 27 zemalja EU nezaposlenost je porasla na devet posto. Podaci govore da je u zemljama EU nezaposleno 21,5 milijuna ljudi, a samo u posljednjih godinu dana broj nezaposlenih je porastao za pet milijuna! U travnju i svibnju tekuće godine bez posla je ostalo još 385.000 ljudi! U postocima najveći broj nezaposlenih bilježe Španjolska (14,8%), Francuska (8,3%) i Njemačka (7,3%).

Nova zaduženja

Kriza u Hrvatskoj je, prema navedenim pokazateljima, nešto blaža nego u dijelu zemalja EU. Ogleda se u padu indeksa proizvodnje (- 10,2%), trgovini na malo (pad od 17%), smanjenju građevinskih aktivnosti (- 2,1%) i padu izvoza od 15,5 posto. Izvoz pada i u drugim zemljama, pa je u susjednoj Sloveniji dosegnuo rekordnih 21,1 posto.

Nakon ovih podataka svatko će opravdano pitati: a što je s plaćama?

Analize brojčanih podataka pokazuju da dijelimo gospodarsku krizu sa svijetom, ali i da spadamo u one zemlje koje su manje ošinute recesijom

Usporedimo li se sa zemljama u regiji, slika je sljedeća. Zemlje koje nisu imale rat i sva uništavanja koja on nosi imaju vrlo niske prosječne plaće. U Srbiji je ona 2008. godine iznosila bruto 307 eura mjesečno, u Makedoniji 319 eura. U Hrvatskoj, unatoč nedavnim ratnim razaranjima, prosječna je bruto plaća bila 1038 eura, dakle veća čak i od nekih zemalja članica EU (Bugarska 268 eura, Rumunjska 474, Poljska 843 ili Češka 940 eura). Kada je riječ o kupovnoj moći, valja istaknuti da je ukupna mjesečna košarica u Hrvatskoj posljednjih mjesec dana pojeftinila za desetinku postotka. Malo, ali u krizi vrijedi višestruko!

Netko će reći da smo prezaduženi. Da, doista, ali u odnosu na godišnji bruto domaći proizvod trećina europskih zemalja je zaduženija! U dugu od 40 milijardi eura Vlada sudjeluje sa 17 posto i taj udio smanjuje. Tako je, primjerice, prije godinu dana njezin udio u dugu bio 20 posto. Nova zaduženja služe samo za otplatu dospjelih ranijih dugova. Velik dio duga ide za gradnju infrastrukture, primjerice autocesta. Nije li se ta investicija barem malim dijelom isplatila ovoga ljeta kada je u Hrvatsku ušlo više vozila nego prije godinu dana? Možda naš manji pad turističkog prometa u odnosu na neke konkurentne zemlje možemo zahvaliti baš investiciji u odlične autoceste.

Zašto iznositi ove podatke, koji pokazuju da dijelimo krizu sa svijetom, ali da spadamo u one zemlje koje su manje ošinute recesijom?

Zato što je poznat podatak kako 78 posto stanovnika Hrvatske smatra da zemlja ide u lošem smjeru. To pojačava tzv. potrošački pesimizam, pa promet u trgovini pada dok ukupna masa štednje u bankama raste. Pesimizam je rak-rana izlaska iz krize, a najbolje se liječi usporednim podacima. Recesija nas je manje oštetila nego mnoge druge zemlje jer je Vlada vodila brigu o smanjenju deficita državnog proračuna koji je prije krize svela praktično na nulu!

Dok je priljev proračunu porastao u posljednje četiri godine za 30 posto, Vlada je prvi put u povijesti hrvatske države u 2008. godini imala manje rashode od prihoda za 2,2 milijarde kuna! Dodamo li tome i mudru monetarnu politiku Hrvatske narodne banke, kumulativni učinak ulijeva nadu.

‘Krizu ćemo riješiti sami’

Nadamo se da će Vlada posljednjim rebalansom održati obećani manjak konsolidirane opće države do kraja 2009. godine na odličnih 2,8 posto, a to je dobar start za najavu oporavka svjetske krize u razdoblju 2010. i 2011. godine. Dodajući tome i pažljivo kreiranu politiku zaštite socijalno najugroženijih, vjerujemo da ćemo prebroditi ovu krizu. Jednako uspješno kao što smo prebrodili onu znatno težu u vrijeme rata kada su prihodi u proračun pali za 30 posto u samo jednoj godini! U svemu tome vjera u vlastite snage nije presudan, ali jest značajan čimbenik.

Unesemo li u svoje kritičke osvrte i tračak optimizma, raste nam vjerojatnost da ćemo krizu razriješiti sami, bez tutora zvanog MMF. Za one koji ne žele optimizam može se ponuditi još jedna mogućnost. To je realnost, temeljena na usporedbi s drugim zemljama.

Uvijek treba nastojati biti bolji. Takve utrke Hrvatska je uvijek dobivala, pokazujući da je najbolja u regiji, pa čak i bolja od nekoliko članica EU! Samopouzdanje je u vođenju krize važan čimbenik. Zato ne treba zaboraviti na analize brojčanih podataka jer brojke su objektivne i ne poznaju političku boju.

Prof. dr. sc. Andrija Hebrang