Ne bih posebno komentirala zahtjeve opozicije za prijevremenim izborima jer imam posla - tako je premijerka Kosor bagatelizirala i opozicijske konkurente i intenzivirane spekulacije o skorom raspisivanju izbora. Opozicija, kao, može razglabati o izborima jer ništa ne radi, a ona se ubi od posla. Ali, premda ništa ne bi komentirala, nema dana da nagađanja o izborima žustro ne demantira. Po njenoj fokusiranosti nikako se ne bi reklo da su joj izbori zadnja briga.
Premijerka je u pravu kad tvrdi da od izbora nema ništa dok vladajuća koalicija raspolaže parlamentarnom većinom. Vlada neće pasti dok u Saboru ima dovoljno ruku koje će se za nju dići. Nema izgleda da se HDZ-ova koalicija raspadne, unatoč sve dramatičnijem stanju u državi. Na okupu je danas najvećim dijelom drži upravo strah od izbora. Najutjecajniji HSS zna da bez HDZ-a više ne postoji. Zato se odrekao vlastite politike i već najavljuje zajednički izlazak na izbore. Friščić će svoju vjernost HDZ-u naplatiti brojem lukrativnih mjesta na zajedničkim izbornim listama. Najnepouzdaniji je partner zapravo HDZ: ako se Sanader vrati u Sabor pa rascijepi stranku, mogao bi ugroziti opstanak Vlade. Ali Šeks već ima scenarij za krpanje te rupe. Tome služi njegovo recentno namigivanje s jaranima iz Glavaševe stranke. Uhvaćeni in flagranti, javnost sada pokušavaju uvjeriti da su najveći neprijatelji. Njihovo međusobno pljuvanje samo je kamuflaža: HDZ se uvijek znao osigurati kupovanjem tihih saveznika.
Ni opozicija nije uspjela nametnuti okolnosti iz kojih bi slijedilo da su izbori jedino rješenje. SDP je već dulje vrijeme najjača stranka, istraživanja pokazuju da bi zajedničkim izlaskom na izbore s HNS-om i IDS-om uvjerljivost pobjede dodatno podebljao. Ali za opoziciju najviše je napravila vladajuća politika. Njen visok rejting HDZ-ov je poklon. Sama se nije mnogo oznojila. Generalno, ponaša se mlako i kilavo. Ne znaš je li uopće zainteresirana za preuzimanje vlasti. Dobro, Kukuriku šefovi povremeno se druže, nešto dogovaraju, ali sve je to prilično neobavezno. Ni govora da bi vlasti puhali za vrat. Njihovu ponudu antirecesijskih mjera javnost nije prepoznala. Drugih značajnih ideja ni angažmana nije ni bilo. Općenito vlada uvjerenje da je Hrvatska zemlja bez opozicije koja bi funkcionirala kao alternativa. Postoje samo opozicijske stranke koje čekaju da im vlast padne u krilo, više kao trula nego kao zrela kruška. Same se neće ni sagnuti. Ni stanje u vladajućoj koaliciji ni stanje u opoziciji ne govori u prilog prijevremenim izborima. Ali za izbore govori raspoloženje javnosti. Čak ni premijerkina osobna popularnost ne može promijeniti ni relativizirati činjenicu da je njena Vlada na katastrofalno lošem glasu, da je došlo do stvaranja masovnog antihadezeovskog raspoloženja. Vlast je sve osamljenija. Premda se šefica Vlade silno trudi da se predstavi kao središte šireg okupljanja, stvarnu podršku gotovo više nigdje ne nalazi. Nitko toj garnituri više ne vjeruje. Njen opstanak generira opću apatiju i depresiju. Državi je potrebno generalno resetiranje. Jadranka Kosor vlada Hrvatskom voljom svojih koalicijskih partnera, ali protiv volje naroda.
