Jedan od onih koji su vijest da je đakovački i srijemski biskup msgr. Marin Srakić izabran za novoga predsjednika Hrvatske biskupske konferencije dočekali s veseljem i odobravanjem je i dvadesetčetverogodišnji student novinarstva Hrvoje Cirkvenec, mladi katolički internetski guru, koji je svojim internetskim portalom www.kriz-zivota.com u kratko vrijeme osvojio veliki dio crkvenoga i javnoga medijskoga prostora.

I dok se Crkva teško snalazi s medijima i odnosom prema njima, portal Križ života bilježi sve veću popularnost, kako u Crkvi, tako i izvan nje. Mnoge biskupije i župe, crkveni pokreti i udruge imaju svoje internetske stranice, ali nijedna nije popularna kao Križ života.

Moja kritika nije toliko bila upućena Glasu Koncila  već mentalitetu koji postoji u Crkvi. Želio sam naglasiti nešto što se tiče opće stvarnosti u kojoj se nalazi Crkva u Hrvata

- Moram reći kako se na internetu ipak pojavljuju i novi projekti. Jedan od takvih je zasigurno i onaj u dijecezi predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, đakovačkog i srijemskog biskupa Marina Srakića, koji pokazuje kako aktivna biskupija, koja ima ustanovljen Biskupski tiskovni ured, ima i svoj prostor na internetu koji je odrađen najprofesionalnije u Hrvatskoj, uspoređujemo li ostale web stranice hrvatskih (nad)biskupija. Nadam se da će biskup Srakić, koji je ovih dana imenovan predsjednikom HBK, učiniti i neke nove poteze kako bi se primjerice oživjela web stranica same Biskupske konferencije koja trenutačno ne služi svojoj svrsi - kaže glavni urednik i osnivač Križa života, Hrvoje Cirkvenec, i dodaje kako je žalosno što mnoge druge biskupije nemaju svoj dostojni internetski prostor te kao vjernik koji pripada Zagrebačkoj nadbiskupiji posebno ističe kako se na internetskoj stranici te mjesne Crkve radi već godinama, ali bez uspjeha.

Da internet može biti itekako dobro komunikacijsko sredstvo, potvrdila je nedavna polemika između glavnog urednika Glasa Koncila i predsjednika Sabora Vladimira Šeksa u koju se na svojim stranicama uključio i Hrvoje Cirkvenec.

- Moja kritika nije toliko bila upućena Glasu Koncila kao katoličkom tjedniku, već mentalitetu koji postoji u Crkvi, a koji je u svojoj kolumni artikulirao glavni urednik tog tjednika, Ivan Miklenić. Naime, činjenica je kako se uvijek nanovo može promatrati odgovornost političara u politici, a tako i zastupnika u Saboru, dakako onih koji su kršćani, katolici, no s druge strane želio sam naglasiti nešto što je puno važnije i što se tiče opće stvarnosti u kojoj se nalazi Crkva u Hrvata. Radi se o tome kako se prečesto u crkvenim krugovima oslanja na visok postotak katolika u hrvatskom društvu, dok kao da se ne pita tko su ti katolici, koje vrijednosti oni danas nose u sebi i daruju društvu, te što Crkva čini po tom pitanju kako bi stanje bilo zadovoljavajuće, odnosno bolje. Problemi koji leže u činjenicama kako, primjerice, upravo katolici kupuju nedjeljom ne mogu se rješavati na način da se iz vrha Crkve čini pritisak na parlament koji bi zabranom rada trgovina nedjeljom trebao spriječiti takvu praksu. Na tom tragu je bio moj komentar - kaže Cirkvenec i dodaje kako Crkva mora postati svjesna da ne živi u teokratskoj, već sekularnoj državi, te u skladu s tim mora prilagoditi svoje djelovanje.

Problemi da katolici kupuju nedjeljom ne mogu se rješavati tako da se iz vrha Crkve čini pritisak na parlament koji bi zabranom rada trgovina nedjeljom trebao spriječiti tu praksu.

- A njezino je primarno djelovanje upravo ono vezano uz poučavanje i usmjeravanje svojih vjernika. Pritisak na parlament, koji bi onda trebao rješavati crkvene interne probleme, nije rješenje - tvrdi on i dodaj kako i je i nije imao posljedica zbog objavljivanja takvih stavova.

- Mislim da moj posljednji komentar, a tako i svi oni prethodni, te članci na portalu Križ života, ne mogu biti nešto negativno i loše za Crkvu. Istina je da Crkva nije navikla na samokritiku, odnosno, na kritiku iz svojih redova, pa je i moj komentar uzrokovao različite stavove u Crkvi, no negativnih posljedica nisam imao. Ipak, vidim pozitivne posljedice komentara koji sam objavio prošlih dana. Naime, dobro je da se u crkvenoj, a i društvenoj javnosti pojavljuju različite crkvene teme o kojima se raspravlja s različitih polazišta i s različitih gledišta. Ako je još ta rasprava na civiliziranoj razini i s poštovanjem prema drugoj strani i drugačijem mišljenju, onda je to jako pozitivna atmosfera iz koje mogu izaći konkretni i pozitivni rezultati - kaže on.

Portal Križ života nije službeni katolički medij, tj. nije ga osnovao crkveni vrh, pa su njegovi urednici i suradnici posve neovisni, što je, zapravo, jedinstveni slučaj na našim prostorima u katoličkom smislu. Upravo stoga, portal Križ života je medij katoličkog sadržaja koji omogućuje dijalog, različita mišljenja, kritiku, uključivanje drugih kršćana...

- Naš pristup vjerskoj tematici na portalu je, mogao bih to tako nazvati, mnogo opušteniji od službenih katoličkih medija. Čini mi se da tako na portal gleda i hijerarhija Katoličke crkve. Mnogi u njemu vide znak vremena, šansu za novi način dijaloga i kršćanske komunikacije na ovim prostorima, vide u njemu novi prostor za dodatnu evangelizaciju itd. Dakako, postoje i oni u Crkvi koji se ne trude shvatiti važnost medija, te u njima neprestano nalaze samo ono negativno i mediji za njih predstavljaju kroničnu prijetnju. S druge strane, takvima odgovaraju samo oni mediji koje direktno drže pod kontrolom. No, tu se odmah nadovezuje pitanje možemo li uopće takve kontrolirane medije nazivati medijima - kaže Cirkvenec.

U vjerske medijske vode upustio se prije desetak godina, a sve je započelo amaterskim izdanjem časopisa, koji je 2002. zamijenio internetom.

- Tijekom svih tih godina polako se kristalizirala sama misija ovog medija. Želio sam da Križ života postane mjesto gdje će mladi, ljudi srednjih godina, kao i oni stariji, naići na kršćansku otvorenost prema svakom čovjeku, radilo se o katoliku ili ne. Želio sam da Crkva preko Križa života dobije šansu za novi način govora ljudima, napose vjernicima, te da se u člancima i načinu razmišljanja osjeti temeljna poruka kršćanstva sadržana u najvažnijoj zapovijedi, ljubavi. Činilo mi se kao da je crkvena zajednica na ovim prostorima pomalo izgubljena u mnoštvu propisa, preopuštena u brzi za čovjeka te da prelako otpušta, otklanja, stvara one s druge strane, dijeli na lijeve i desne, konzervativne i progresivne, podobne i nepodobne, i to u svim svojim slojevima, od župne zajednice do biskupske razine. Iz navedene dijagnoze želio sam učiniti nešto pozitivno i stvoriti medij koji će takva razgraničenja, ponekad čak i netrpeljivost između određenih subjekata u Crkvi, na određeni način imenovati, locirati i, što je najvažnije, pokušati naći rješenje iz te situacije - priča Cirkvenec.

Istodobno, on nije zadovoljan odnosom službene Crkve prema medijima, kako onima koji su izravno pod crkvenom jurisdikcijom, tako i prema svjetovnim medijima.

- Mislim da je previše godina prošlo kako bih poput nekih opterećenih prošlošću komunizam optuživao za sadašnji odnos Crkve prema medijima koji je pun nepovjerenja, gotovo rovovski odnos u kojem Crkva zauzima ili obrambeni ili napadalački stav. U tom smislu, Crkva ne smije više živjeti u nekim prošlim vremenima, već se treba snažno zauzeti za vlastitu budućnost koja sigurno neće biti sjajna ako se u njoj zadrži ovakav mentalitet zatvorenosti i nepovjerenja prema drugima, a tako i prema medijima. No, kad bi se to i danas počelo mijenjati, rezultate nećemo vidjeti već sutra - tvrdi Cirkvenec i dodaje da se u Crkvi potrebno zauzeti za trajnu i snažnu medijsku edukaciju svih, od biskupa i svećenika do samih aktivnih laika u Crkvi, koji će onda znati što su mediji i prevladati strah prema njima.

Kao i mnogi dobri projekti u Crkvi, Križ života započeo je radom kao volonterski projekt.

- I danas na njemu rade volonteri, no otvaraju se nove potrebe i mogućosti. Potrebe su da se ostvare novčani prihodi kako bi se projekt profesionalizirao, kako bi se, između ostalog, kupio novi server i sve ono što je potrebno za daljnji rad. S druge strane, mogućnosti su velike u smislu komercijalizacije medija koji ima respektabilan broj čitatelja te omogućuje tvrtkama da se reklamiraju na dobro posjećenom i modernom suvremenom mediju. Nadam se da će u tom smjeru ići i budućnost portala Križ života - govori Hrvoje Cirkvenec, naglašavajući kako broj suradnika na portalu stalno raste, a većinom su u projekt uključeni katolički svećenici i laici, no mali dio čine i vjernici protestanti, na što je izuzetno ponosan jer Križ života ima i ekumenski karakter, pa bi mu bilo drago kada bi na portalu imao barem jednog pravoslavnog vjernika ili svećenika, kako bi se i u tom smjeru dalo prostora za novi dijalog, nova promišljanja i otvaranje novih obzora.

- Imidž Crkve i dalje će biti povezan sa staromodnim gunđalom dokle god se Crkva bude ponajprije brinula za svoju imovinu, mramorom optočene biskupske dveri, dokle god ćemo imati prilike gledati kardinale u crvenim reverendama te biskupe i svećenike obilježene s mnoštvom vanjskih simbola i obreda, a bez pokrića. Crkva će biti staro gunđalo i onda kada će zastupati jedne stavove, a u praksi, kod onih sebi podobnih, odobravati kršenje istoga. Bit će staro gunđalo i onda kada će na neshvatljiv jezik slati poruke čovjeku 21. stoljeća, i bit će to isto kada će bez dijaloga, s nedostatkom ljubavi i strpljenja, pokušati natjerati cjelokupno društvo da misli onako kako to ona misli. A hoće li postati simpatičan partner? Kao hrvatski građanin se nadam, a kao vjernik vjerujem - kaže on. 

Tko je Hrvoje Cirkvenec? Urednik portala za sve mlade katolike  Mladi glavni urednik i pokretač vjerskog portala Križ života, rođen je u Koprivnici prije 24 godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu te započeo projekt Križa života. - Nakon toga sam se doselio u Zagreb i započeo sa studijem teologije. Kao što sam već napomenuo, godinama se bavim novinarstvom te radim na tome kako bih stekao što više znanja s tog područja, kako teoretskog, tako i praktičnog. U tom smjeru sam ove godine upisao stručni studij na NCL Visokoj novinarskoj školi u Zagrebu. To mi je omogućilo da s još većim optimizmom gledam na budućnost - priče Hrvoje, dodajući kako je vrlo zadovoljan brojem čitatelja na portalu Križ života. Prema njegovim podacima, Križ života mjesečno posjeti oko 80.000 posjetitelja, na portalu je više od 1700 registriranih korisnika, više od  40.000 tekstova na forumu, više od 120 blogova i blogera, a u jednom mjesecu otvori se oko dva milijuna stranica na portalu. - Ukoro ćemo otvoriti još jedan novi projekt. Sve je to plod dugotrajnog i kontinuiranog rada, a sve kako bi se približili čitateljima i bili njima na usluzi - priča Hrvoje Cirkvenec, čiji portal posjećuju bogoslovi i svećenici, župnici i biskupi, obični vjernici i nevjernici, tj. svi koje zanima što i kako razmišljaju mladi katolici u Hrvatskoj.

Darko Pavičić