Objavljeno:  12.09.2009

HTV uskoro postaje Vjesnik

Tijekom dugog niza godina u Hrvatskoj postoji široko nezadovoljstvo  Hrvatskom radiotelevizijom i načinom na koji ona ispunjava svoju svrhu javnog servisa.

To nezadovoljstvo nije od jučer i ima puno lica. Novinari nisu najsretniji informativnim programom. Ljudi iz filma ogorčeni su filmskim. Glazbenici su ogorčeni statusom domaće muzike. Kulturnjaci su nezadovoljni položajem kulture, Vlada time što je HRT i dalje nereformiran, prevelik i trom, a javnost time što oko HTV-a postoje ozbiljne glasine o korupciji. To stoglavo nezadovoljstvo dugo već kulja ispod površine, iritacija bridi ispod kože, pa je dovoljna mala površinska ogrebotina da gnjev šikne poput gejzira. A takvih “povoda” HRT je zadnjih mjeseci ponudio puno, od skandala s naplaćivanjem gostovanja u Otvorenom, preko otkaza pjesniku Danijelu Dragojeviću, pa do skarednog natjecaja za vanjsku dokumentarnu produkciju. No, kad je o HRT-u riječ, nisu posrijedi samo afere: u društvenoj eliti ove zemlje postoji široko mišljenje da je HRT promašila bit te da Hrvatskoj treba televizija koja će biti sposobna proizvoditi nova intelektualna dobra, nove Kviskoteke, nove Gruntovčane, nova Mala mista. Umjesto toga, današnja HTV zapravo je veliki uvoznik stranih ideja i strane robe, kojem je vrhunski proizvodni domet preprodati minutažu producentima sapunica.

HTV će se financirati pretplatom i od pristojbi koje će se ubirati komercijalnim televizijima. Nije, međutim, jasno što će se dogoditi ako te televizije zapadnu u krizu

U takvim okolnostima vjerojatno nitko neće žaliti ako HRT i njezino vodstvo stigne kazna u vidu nove regulative. A ta se kazna sprema, ako je suditi prema najavama da hrvatska Vlada priprema novi zakon o Hrvatskoj radioteleviziji. Po tom zakonu HRT bi lako mogla postati jedna od šest ili sedam europskih televizija na kojima će biti zabranjeno reklamiranje. Umjesto toga, HRT bi se financirao kao dosad iz pretplate (koja i sad nosi oko 70 posto prihoda), a ostatak bi se namicao iz visokih pristojbi koje bi se ubirale od dvije preostale, komercijalne TV (Nove i RTL). Premda bi se zdravorazumski moglo činiti da će komercijalne televizije biti protiv zakona koji ih tjera da direktno financiraju konkurenta, zapravo je upravo obratno. Komercijalne TV zapravo su najveći lobisti novog zakona, koji će prema njima preusmjeriti golemu količinu oglašavanja, ali i istisnuti s tržišta najgledanijeg konkurenta.

Nekome nevičnom moglo bi se činiti da je cijela ta promjena zapravo prelijevanje iz šupljeg u prazno u kojem će HTV izgubiti jedan novac, a dobiti drugi. No, to nije sasvim jednostavno, te postoji velika vjerojatnost da bi novi zakon mogao bitno promijeniti sadržaj HTV-a. Naime, HRT je dosad koristio novac pretplate, među ostalim i za ono čemu on ne bi trebao služiti - recimo, kupovanje holivudskih filmova. Istodobno, reklamni prostor omogućavao je HTV-u da oglasivačkom zaradom producira visokobudžetski, hiperkomercijalni i često zanatski izvrsno napravljeni program, poput licencnih kvizova ili “Plesa sa zvijezdama”, te da kupuje od producenata igrani program - prevedeno, sitkome i sapunice - pri čemu bi se te akvizicije isplaćivale preko reklama. Mogućnost oglašavanja tako je omogućila HTV-u da program ispuni pretežno komercijalnim sadržajima te da na tržištu natambura konkurenciju kao male mačiće. Konkurencija se pritom žalila da to nije fer je za te svrhe HRT koristi novac pretplate, a kultura i politika gunđale su kako to dovodi do trivijalizacije javnog servisa. Po Zagrebu se otvoreno pričalo da je Božo Biškupić čupao kose kad bi čuo da HTV-ovci pričaju kako “nikako da zarade od Plesa sa zvijezdama”, a sigurno je da nije bio jedini.

S novim zakonom, dakle, trebala bi stići nova pravila: nema više nadmetanja s Explosivima i Exclusivima, nema više bajoslovnih studijskih ekstravaganci, umjesto sapunica gledat ćemo ozbiljne, pretplatom subvencionirane serije, na javnoj TV opet će biti crno-bijelih filmova i dokumentaraca u prajm tajmu. Tako to zvuči u teoriji. No, nisam sasvim siguran da će tako biti i u praksi, i doista me strah da kaznjavajući sadašnju garnituru na HRT-u - nesumnjivo posve ignorantsku prema zadaći javne TV - ne bismo kaznili vlastito potomstvo i pogurnuli još dublje zemlju prema kolonizaciji.

Ovakav sustav, naime, ima cijeli niz problema. HTV će u velikoj mjeri financijski ovisiti o vlastitoj konkurenciji koja ga neće biti motivirana podržavati. Nije uopće jasno što će se dogoditi ako se komercijalne televizije nađu u krizi ili postanu nelikvidne. Također, nije jasno što će biti s kinematografijom, odnosno Hrvatskim audiovizualnim centrom koji se velikim dijelom financira od -  reklama na HRT-u! Hrvatska je takvim sustavom dobila najmoderniji i najnapredniji filmski sustav u ovom dijelu Europe, kojem će pak sada jednim drugim zakonom biti izbijen bitan temelj.

No, čak kad bi sve te financijske finese i funkcionirale, nisam siguran da bi ovaj zakon donio efekte kakve bismo željeli. Sasvim je, naime, moguće da će posljedica ovog zakona biti ta da će HTV postati patuljasta, tržišno polurelevantna televizija koja pravi mudri, elitistički program i ima share pet posto. Ona bi na koncu mogla postati medijski “bijeli patuljak”, zvijezda male zapremine, ali ogromne mase koja će se još uvijek oslanjati na budžet sa svojih više tisuća zaposlenih, tri orkestra i stotinama vozača, ali će biti marginalna.

Uostalom, nista što nismo vidjeli: uzmite za primjer Vjesnik. A široko polje hrvatskog tržišta tad će zauzeti komercijalne televizije poput Nove i RTL, reeksporteri šunda koji nemaju i po definiciji ne moraju imati ikakvih obzira prema lokalnoj kulturnoj industriji, interesima zajednice, općem dobru ili kulturnom okruženju. One će i dalje zasipati eter lošim B filmovima, mozaičkim trash emisijama i kojekakvim serijama s lugarnicama, s tom razlikom što će sada kontrolirati osam ili devet, a ne četiri desetine tržišta. Bojim se da ćemo se na kraju nostalgično sjećati  Tarika Filipovića i Katje Kušec koja pleše kao mementa uljuđene, građanske prošlosti.

Bojim se, ukratko, da na tipično nezreli način mlade i neoprezne demokracije hrlimo iz jednog ekstrema u drugi. Prvo smo dopustili HTV-u da oglašivačkim novcem steroidno napumpa misice i glumi privatnu korporaciju (ali tako da leži na javnom novcu pretplate). Sad ćemo ih stjerati u drugu krajnost i pretvoriti ih u novu verziju Trećeg programa, a već podosta iskvarene mozgiće Hrvata konačno i terminalno izručiti prialpskom šundu. Nadam se da mi neće biti uzeto kao preveliki politički grijeh ako ovom prilikom citiram druga Maoa. “Jedan korak natrag, dva naprijed” doista kojiput može biti formula uspjeha, pa bi i nama u ovom slučaju trebalo nešto azijatske mudrosti. Bolje je prvo napraviti malu, opreznu evoluciju u željenom smjeru, pa nakon par godina promotriti efekte, nego srljati čas ovamo čas onamo poput usplahirene zvjerčice.
Jurica Pavičić