PET
Gladne godine
Današnji posjet dućanu u kojem se redovito snabdijevam bio je više nego šokantan. Uvijek pun mušterija, dućan je zjapio prazan. Razgovaram s prodavačicama i vlasnicom dućana, koje mi kažu da je promet gotovo prepolovljen. Tako je i u drugim malim dućanima. Niti ispred velikog novootvorenog Konzumovog dućana u predjelu Šibice u Zaprešiću nije prevelika gužva. Ljudi, čini se, iako imaju novca šparaju za crne dane. Ugostitelji se žale također na pad prometa, ali on nije nužno vezan za novouvedene mjere o zabrani pušenja. I prije nego što su te mjere stupile na snagu, u restoranima se osjetio pad prometa. Tako je svugdje. Gdjegod dođem, svi se žale. Padom prometa sve se manje puni državna blagajna i lako bi se moglo dogoditi da negdje ujesen prestanu rasprave o smanjenju osobnih dohodaka u javnim službama. Ako ne bude novca, onda plaća uopće neće biti. To su, pak, prognoze vrsnih znalaca koji baš nisu optimistični glede turističke sezone. Jedina “dobra” vijest je rast cijena nafte, što će podići cijene i drugim proizvodima vezanim uz nju, pa bi to moglo spriječiti prijeteću deflaciju. Apsurdno je u ekonomskoj krizi radovati se povećanju cijene nafte. No, to je tako. Postavlja se i pitanje kako dugo će trajati rast cijena dionica kod nas i u svijetu. No što je, tu je. Moramo se priviknuti da nećemo tako skoro onako dobro živijeti, kao što smo živjeli prije nekoliko mjeseci. Tada smo govorili o krizi. A što je onda ovo? Pokojni Ante Čičin Šain napisao je na stranicama ovog lista, točno prije godinu dana, kako je iza nas sedam bogatih godina, a sada nas čeka sedam gladnih. Ove njegove proročke riječi stalno su mi pred očima kada god počinje rasprava o krizi.
SUB
Lički kauboj pobjeđuje
Posljednji lički kauboj, ministar zdravlja Milinović, pobjeđuje svoje protivnike i bez pištolina. Prvo je doveo u red rebelsku frakciju liječnika koja se pobunila protiv njegovog pokušaja da ih pretvori u liječnike administrativce. Onda je povukao najnepopularniji potez koji može povući jedan ministar u europskoj državi - proveo je u djelo odluku o zabrani pušenja. Pobuna šireg pučanstva vidljiva je na svakom koraku, a ugostitelji, očajni zbog pada prometa, najavljuju zatvaranje lokala i sudske tužbe. Ponavlja se isti scenarij viđen u svim državama u kojima je uvedena zabrana pušenja. Međutim, države ne popuštaju i neće. To je naprosto postao općeprihvaćeni ekološki princip moderna svijeta. Možda bi ugostitelji trebali zajedno s Vladom i zakonodavcem potražiti rješenje u iskustvima drugih država koje su prošle ovaj trnoviti put i naći neko solomunsko rješenje.
NED
Jugoslavija = NDH
Nakon intervjua što ga je osporavanom Vijencu nedavno dao Banac, 21. svibnja, glavni urednik Andrija Tunjić razgovarao je i s njegovim prethodnikom na mjestu predsjednika HHO-a Žarkom Puhovskim. “Početak Titove Jugoslavije usporediv je s NDH” naslov je intervjua - očito Tunjić nastoji privući što više čitatelja, što mu i uspijeva. Puhovski kaže: “Ono što se u Hrvatskoj ne želi reći, a valja znati, jest činjenica da su slovenske jedinice ubijale Slovence, a hrvatske Hrvate, a poslije su srpske ubijale Srbe. To je za mene dokaz da se radilo o organiziranoj akciji za koju je odgovoran J. B. Tito, članovi Politbiroa i oficiri JNA. Nije se radilo, kako se često govori, o obračunu s Hrvatima, nego o obračunu novog režima sa svima koji smetaju”. Pa nadalje “Tito je naređivao zločine te je bio zločinac, ali živio je dugo. Prve četiri godine njegove Jugoslavije itekako su usporedive s četiri godine NDH, no NDH nije trajala dulje, a Jugoslavija jest, pa je Tito uspio napraviti i dosta dobrih stvari”. Govoreći o svom kolegi Slavoju Žižeku, Puhovski veli: “Žižek sve tvrdi s figom u džepu, on je daroviti filozof s mnogo klaunovskih elemenata, no za studente je Žižek danas najbliži funkciji kakvu je imao Marcuse 1968. Ali ovdje je bitno to da oni sebe shvaćaju kao aktiviste svojevrsne postmoderne akcije; bitno da se sve zbiva na televiziji, gdje virtualnost postaje realnošću”. Čini se da će Puhovski uskoro imati puno problema sa svojim ljevičarima.
PON
KGB vlada Hrvatskom
Duhoviti građani odmah nakon okončanja izbora smislili su dobar vic. KGB - kratica nekadašnje zloglasne sovjetske tajne policije - konačno je preuzela vlast u Hrvatskoj. Naime, Hrvatskom će na lokalnoj razini tijekom sljedeće četiri godine vladati Kerum - Glavaš - Bandić.
UTO
Kregarovo očajavanje
Prije ovih izbora nisam se želio mnogo petljati u predizborna natjecanja, no ovi su izbori pokazali veliko pomanjkanje političke kulture i nezamislivu ostrašćenu mržnju među političkim suparnivima, ali i njihovim simpatizerima. Kandidat za zagrebačkog gradonačelnika Josip Kregar nije smogao snage da u skladu s uobičajenom političkom kulturom gospodski čestita pobjedniku. Dapače, nakon izbora izjavio je za Večernjak da je “narod očajan” zbog Bandićeve pobjede. Ne znam kako je uvaženi profesor detektirao i empirijski utvrdio taj narodni očaj. Zapravo i ne znam na koji je narod mislio. Šetajući gradom čovjek ne vidi očajne građane koji se bacaju po podu, protestiraju ili čupaju kosu od očaja. A... sada znam. Sigurno je Kregar na TV snimci vidio proslavu Bandićeve pobjede na Bundeku i među okupljenima jednu obrijanu, ćelavu glavu. Onu Paola Magellija. Pomislio je Kregar da je Magelli demonstrativno počupao svu kosu u znak prosvjeda zbog Bandićeve pobjede. Kregaru i njegovoj skupini istomišljenika koja je u Gradskoj skupštini osvojila svega pet zastupničkih mjesta bilo bi bolje da osmisle neki program koji bi građani konačno i prepoznali, jer do sada to zasigurno nisu uspjeli. A zato im je i izborni rezultat takav kakav je.
SRI
Bandić - Milanović, rat ili pakt
U Zagrebu se vode, naoko iza scene, žestoke borbe za “vlast” u Gradskoj skupštini. Naime, neosporni pobjednik na izborima Milan Bandić pokušava, u skladu s rezultatima izbora, na mjesto predsjednice Skupštine instalirati T. Holjevac, svoju dosadašnju koalicijsku partnericu s kojom je uspješno surađivao u proteklom mandatu. Milanović, koji se nije pomirio s Bandićevim uspjehom, htio bi ga natjerati u koaliciju s HNS-om i za predsjednika Skupštine instalirati Borisa Šprema, inače ljutitog Bandićevog protivnika u gradskom SDP-u. Prije izbora sve su stranke javno proklamirale princip da odluke o koalicijskim partnerima na lokalnoj razini donose stranačke organizacije same. Bandić je predsjednik SDP-a grada Zagreba, pa bi prema tome odluku trebao donijeti konzultirajući se sam sa sobom. Milanović nije poštivao autonomnost odlučivanja zagrebačkog SDP-a ni kada je nametnuo svoju listu koja je doživjela debakl, a očito ne želi ni sada. Preko sukoba Bandić - Milanović prelamaju se puno veće stvari od obične bitke za nebitnu funkciju predsjedavajućeg Gradskom skupštinom. Radi se o sukobu dviju linija unutar SDP-a, od kojih jednu simbolizira Milanović sa starokomunističkim modelom razmišljanja, a drugu Bandić s pučkom hrvatskom socijaldemokracijom. Ovaj će se sukob sve više produbljivati i Milanović bi na kraju mogao izgubiti svoje mjesto, prije svega zbog činjenice da nije uspio programatski artikulirati novi SDP, te da je ove izbore izgubio osobno, a državne i kao stranka. On se sve više ponaša na način “SDP - to sam ja”.
ČET
Kerumova tajna
Željka Keruma još nisam imao prilike susresti. Zbunjuje me tajna Kerum. Ne mogu pojmiti otkud tolika mržnja i zloba u napisima pojedinih novinara i komentatora prema tom čovjeku. Čini se da mu je najveća mana - uspješnost. Listajući ovih dana rezultate izbora u Splitu, vidim da je pobijedio gotovo u svim izbornim jedinicama, pa čak i onim “gospodskim”. Da se ne radi samo o uspjehu “tajkuna”, vidi se iz slučaja Plinio Cuccurin, koji je u Istri izgubio izbore. Hoće li Kerum biti uspješan gradonačelnik tek ćemo vidjeti, ali unaprijed najavljivati borbu protiv njega zbog toga što je vlaj iz Ogorja, grez i zbog toga nepodoban za vladanje Splitom, izvan svake je pameti. Ako ništa drugo, Kerum ima pravo na prvih 100 dana. Međutim, njemu ni to ne daju. Ono što povezuje Keruma i Bandića je nezamisliva mržnja pojedinih medija i njihovih poslenika protiv obojice i velika popularnost među biračima, što se vidi iz rezultata izbora. Očigledno je da pojedini novinari i komentatori jednostavno ne vole narod - puk - birače. Demokratski je princip svugdje u svijetu poštivati volju birača. Taj princip u nas očito ne vrijedi. Ne znam zašto ljudi vole Keruma, ali očito ga žele za splitskog glavara. Kerumu neće biti lako jer će svaki njegov potez unaprijed biti stigmatiziran i omalovažen. No, izdržao je on i gore stvari. Želim mu uspješno vladanje Splitom, a ako ne uspije, njegova sudbina je u rukama splitskih birača.
