ZAGREB - Zakonska odredba po kojoj muškarci u mirovinu odlaze sa 65, a žene sa 60 godina života protivna je ustavnoj odredbi o ravnopravnosti spolova, a zakonodavac tu nejednakost mora ispraviti do kraja 2018., odlučio je danas Ustavni sud.

S deset glasova za i dva protiv ustavni suci su zaključili da sadašnje odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO) koje prave razliku u pravima na starosnu mirovinu s obzirom na spol predstavljaju kršenje ravnopravnosti spolova i rodne jednakosti, no s obzirom na složenost problema i europsku praksu, suci su zakonodavcu omogućili da tu neravnopravnost isprave u idućih 11 i pol godina.

Više sudaca naglasilo je da odluka Ustavnog suda ne propisuje s koliko godina života će se od početka 2019. odlaziti u mirovinu, niti da će žene morati raditi do 65. godine života kao što je sada to slučaj s muškarcima.

Sutkinja izvjestiteljica Jasna Omejec objasnila je da odluka suda govori samo da se spolna neravnopravnost mora ispraviti, a da je način na koji će se to učiniti isključivo u nadležnosti zakonodavca koji odlučuje kolika će biti dobna starost za odlazak u mirovinu.

Protiv odluke, i to isključivo zbog odgodnog roka, glasovale su sutkinje Agata Račan i Emilija Rajić koja smatra da se ne bi smjelo odgađati ukidanje neustavne odredbe.

"Odgodom se i idućih 11 i pol godina tolerira nejednakost spolova", zaključila je sutkinja Rajić.

No većina sudaca složila se da je za ujednačavanja muško-ženskih prava na mirovinu potrebno dulje vremensko razdoblje. Pritom su se pozvali i na praksu zemalja Europske unije koje izjednačavanje dobi za stjecanje prava na mirovinu također provode postupno u duljem vremenskom razdoblju.

Primjerice u Austriji se to mora provesti između 2024. i 2033., u Velikoj Britaniji između 2010. i 2020., Estoniji do 2016., a u Mađarskoj do 2009.

Inače, do početka prošle godine samo je u 17 europskih država bila propisana jednaka dob za stjecanje prava na mirovinu, a u većini zemalja to je 65 godina života. Najranije se u mirovinu odlazi u Francuskoj (60 godina), a najkasnije sa 67 godina na Islandu i u Norveškoj.

Diskriminirajuću odredbu ZOMO-a pred sudom su osporila dvojica građana smatrajući kako nema ni gospodarskog ni biološkog opravdanja za nju jer, kako su naveli, žene među ostalim žive duže od muškaraca, kojima se za jednako pravo propisuju teži uvjeti za stjecanje tog prava.

Kako se i kod prava na prijevremenu starosnu mirovinu pravi razlika između spolova jer muškarci na nju imaju pravo sa 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža, a žene s pet godina manje života i staža, sud je ukinuo i tu odredbu.

Ustavni suci utvrdili su da je neustavna i odredba ZOMO-a po kojoj pravo na obiteljsku mirovinu imaju udovice i udovci koji su s umrlim osiguranikom bili u braku, ali ne i oni koji su živjeli u izvanbračnoj zajednici.

Naime, budući da Ustav priznaje i brak i izvanbračnu zajednicu, suci su zaključili da je riječ o kršenju jednakosti. No, spornu odredbu nisu ukinuli jer bi se time pravo na obiteljsku mirovinu ukinulo udovicama i udovcima iz bračnih zajednica, a ne bi se pomoglo onima iz izvanbračnih zajednica. Stoga su ustavni suci odlučili o toj neustavnosti izvijestiti Hrvatski sabor i upozoriti ga na potrebu dopune ZOMO-a kako bi pravo na obiteljsku mirovinu dobili i oni iz izvanbračnih zajednica.

Odlukom Ustavnog suda krajem ove godine prestaje važiti i neustavna odredba istog zakona po kojoj je Hrvatski zavod za mirovinska osiguranje (HZMO) samostalno i bez ograničenja određivao uvjete pod kojima se smatra da je osiguranik uzdržavao člana obitelji te uvjete prestanka prava na obiteljsku mirovinu.

Ustavni sud je utvrdio da je zakonodavac tom odredbom HZMO-u dao "bianco mjenicu" da sam propisuje pravila i prenio na njega zakonodavne ovlasti za što ne postoji uporište u Ustavu. (Hina)