TEL AVIV - U petak, 8. listopada, najvjerniji navijači hrvatske nogometne reprezentacije, među kojima sam i ja, rano smo ustali, jer je okupljanje u zagrebačkoj Zračnoj luci Pleso zakazano za 5 ujutro. Dva čartera, koje je organizirao klub navijača Uvijek vjerni, za Tel Aviv polijeću u 6.30. Tri sata leta većini su protekla u spavanju.

Odmah nakon slijetanja ukrcavamo se u autobus i pravac Betlehem . Odličnu atmosferu podgrijavali su naši vodiči - nasmijavale su nas lomljivim hrvatskim, odnosno srpskim jezikom - pa je vožnja do Betlehema prošla u smijehu. U autobusu su, među ostalima, voditelj kluba navijača Kruno Grlević, moj prijatelj Ilija Zidrum, ratni veteran iz Vukovara, ranjavan pet puta i navijač Cibalije, te navijači BBB, Torcida, Kohorta...

Pri prelasku granice s Palestinom, odnosno zida koji dijeli Palestinu i Izrael, morali smo otići u shopping i platiti tzv. “ekološki danak” u suvenirnici, jer je jedini prihod koji Palestina ubire onaj od turizma. U Palestini smo naišli na dobrodošlicu, osmijeh i srdačnost.

Svi zajedno posjetili smo crkvu Kristova rođenja, koja je sagrađena nad pećinom, za koju se pretpostavlja da je mjesto Isusova rođenja. U pećini su dva svoda, jedan ukrašen zvijezdom, koja obilježava mjesto Isusovog rođenja, a drugi mjesto na kojem su bile jasle.

Gladni smo se vratili u Izrael, te smo odustali od razgledavanja Jeruzalema i odlučili otići u hotel na predah. Nakon kraćeg odmora, oko 20 sati, krenuli smo u restoran koji je bio rezerviran za hrvatske navijače. Domaćini, Arapi, jako su se potrudili - restoran su ukrasili zastavama i posterima naše reprezentacije.

Naime, u Izraelu dan prestaje zalaskom sunca, a kako je bio petak, počinje Šabat i Židovi se povlače doma, tako da ih uopće nije bilo na ulicama. Svi njihovi dućani i restorani zatvoreni su i ne može ih se vidjeti na ulicama. Zato su u petak navečer radili isključivo Arapi.

U restoranu, koji su za nas prigodno uredili, družili smo se u veoma ugodnoj atmosferi i pjevali hrvatske pjesme. Na repertoaru su bile pjesme Miše Kovača, Miroslava Škore, te naše poznate navijačke pjesme. No, bili smo upozoreni da ne pjevamo Thompsonove pjesme. U hotel smo se vratili oko 23 sata.

U subotu na dan utakmice, probudili smo se u 7.15., jer smo oko 8.30. krenuli u obilazak Jeruzalema. Krenuli smo Križnim putem do Svetoga groba, a s pripadnicima svih naših navijačkih skupina zajedno sam se fotografirao na Maslinovoj gori, odakle se pruža veličanstveni pogled na Jeruzalem. Prilikom slikanja u kadar je uletio stari Palestinac s tovarom (magarcem), kojeg su naši dečki odmah upozorili: “Makni tovara, mislit će da smo Torcida!”. Nepotrebno je opisivati smijeh koji je nakon toga nastao.

Potom smo otišli do Zapadnog zida (Zida plača), najsvetijeg mjesta za molitvu, gdje smo ispisali želje na komadiću papira i utisnuli ih duboko među kamenje od kojih je zid napravljen za vrijeme Heroda velikog. Pri obilasku Zida plača uhvatio nas je pljusak. Pokisli smo “kao pilići”. Netko je dobacio: “Nadam se da će se njihovi igrači ovako osjećati nakon utakmice!”. I opet smijeh...

No, hodočašće smo završili bez smijeha na licu, neugodno iznenađeni svetogrđem kojem smo svjedočili na Svetom grobu. Naime, na ulazu u Isusov grob veliki je red, a redari koriste priliku i naplaćuju 25 eura da puštaju preko reda. Užas! ( Igor Štimac)