Igrani filmovi popravili dojam
ZAGREB - Nakon što je publika preživjela osrednji dokumentarni te pomalo dosadan animirani program, na samom kraju festivala dočekala je koktel osvježenja. Igrana konkurencija festivala, prikazana u petak, bitno je popravila ukupni dojam 18. DHF-a. Igrani program bio je bolji od ijednoga u posljednjih nekoliko godina.
Istrebljenje generacije
Nije stoga čudo što je žiri gotovo sve nagrade dodijelio upravo igranim naslovima. Grand prix festivala te scenarističku nagradu ponio je film “Rastanak” autorice Irene Škorić. Filmu prati oca i sina koji odlaze na autootpad da bi tamo prodali svoj stari stojadin u reciklažu.Nagradu za režiju i za glazbu dobio je film “Tulum” Dalibora Matanića. Riječ je o drugom u ciklusu šest kratkih filmova o ženama iz različitih krajeva Hrvatske koji bi trebali biti dio zamišljenog omnibusa. “Tulum” je ambijentiran u Vukovar, a Matanić nas u filmu kroz prikaz idiličnog ljetnog dana elegantno suočava s istrebljenjem cijele jedne generacije. Za mene osobno riječ je o najnadahnutijem Matanićevu filmu, boljem i od jednog od njegovih dugometražnih naslova.
Studentski filmovi
U ovako jakoj konkurenciji, bez nagrade žirija ostao je fini film “Loš dan za kapetana Kuku” Hane Veček i Marina Juranića, koji prikazuje jedan dan u životu mlade majke i koji je jesenas na ZFF-u dobio nagradu. “Kapetan Kuka” je, međutim, osvojio nagradu kritike Oktavijan, i to s dojmljivom ocjenom 4,67. Nagradu žirija za najbolju ukupnu produkciju ponijela je prvi put produkcija zagrebačke ADU, i to zasluženo.
Selekcija studentskih filmova bila je neusporedivo bolja nego što smo navikli, a osim nagrađenog “Rastanka”, vidjeli smo bar još tri zanimljiva studentska filma. S dva naslova dobar je dojam ostavio student ADU Davor Kapac, a osobito je uvjerljiv njegov film “Kud puklo da puklo”. Petar Orešković predstavio se nijemom polusatnom fantazijom “Otpadnici”, koja je na koncu dobila i nagradu Glasa Koncila. U festivalskom lobiju, međutim, najviše se govorilo o filmu “Prljavi mali mjehurići” Ivana Livakovića, studenta ADU i sina kneginje domaćih sapunica N ade Gaćešić Livaković. Livakovićev film kvintisenca je kaosa i furiozno zbrkan, no i sasvim drukčiji od ostatka hrvatskog filma: riječ je o vizualno zanimljivom filmskom “queeru” koji podsjeća na Almodovara i Gregga Arakija. Sa zanimanjem čekamo još!
Jurica Pavičić
KOMENTARI
Komentari RSS