SPLIT - Kako je krenulo mogao bi Hajduk 99. rođendan proslaviti ne samo bez trenera, nego i bez predsjednika za čije se poslovanje raspituje državno odvjetništvo. I to nije sve. Jer Hajduk već duže vremena povećava popis svega bez čega je… Posljednji derbi s Dinamom, na primjer, Hajduk je igrao i bez publike, to jest bez one najvjernije - Torcide. Bez novca je ostao odavno, a bez ugleda još davnije.
TUKU TRENERE: Recimo od vremena otkad je Hajduk klub u kojemu tuku trenere, kao što je Luka Bonačić prebijen na kućnom ulazu, a slučaj još nije riješen, ali se govorilo da je sve to zbog toga što menadžeri vrše pritisak i treneru sastavljaju momčad, ako treba i željeznim šipkama.
KREŠIĆ I STEČAJ: Ljeta 2007. Krešić još jednom glavom bez obzira bježi iz Poljuda i nikome da otkrije razlog, pa se pretpostavlja da su mu prijetili kao i Bonačiću. Iste godine nestao je iz kluba i jedan predsjednik, Branko Grgić pod pritiscima Torcide. Te je konačno započet put prema formuli Ive Sanadera i Dragana Primorca za otpis Hajdukovih dugova prema državi (u biti prema građanima, poreznim obveznicima).
SVAGUŠA I ŠURJAK: Kako vrijeme odmiče Hajduk je prirodnim putem stečaju sve bliži. U svim aspektima, od rezultata, šansi da se uzme titula, do dioničarskog statusa kluba jer i sam Svaguša krajem prošle godine ponovno spominje prijetnju stečaja. Uzgred rečeno, Željko Kerum ga je istog časa morao smijeniti jer je objavom takvog stanja Svaguša direktno utjecao na pad dionica Hajduka na tržištu.
BRAND I STOTI ROĐENDAN: Posljednje na popisu svega bez čega je Hajduk uoči 99. rođendana jest upravo i taj stoljetni brand koji se osušio kao stara murva na bivšem Hajdukovom Starome placu usred grada gdje ostade i njegova slava, kako je pisao kroničar Miljenko Smoje koji u Poljud nije svratio više od par puta.
Ovaj opširni uvod je bitan za dolazak jednog stručnjaka iz Italije ranga Edoarda Reje. Za Hajduk je to bio nepotrebno krupni zalogaj jer zajedno sa svim pratećim troškovima Reja je Hajduk koštao možda i više nego što je nudio Luka Peruzović za svoj dolazak. A osim toga, Hajduk je imao cijelu seriju trenera na raspolaganju jer se radi o stoljetnoj školi od vremena barba Luke pa se čak i figurativno može reći da osim svih Katalinića, Vulića, Bonačića itd… grad Split ima trenera koliko i stanovnika.
PRITISAK MENADŽERA: No, opravdanje za dovođenje skupog trenera iz Italije bile su sve grozne činjenice iz ovog golemog uvoda u povijest Hajdukove bolesti te se smatralo da nitko ne može bolje odoljeti pritisku navijača i razmnoženih menadžera koji su zadnjih godina tukli reket klubu. Tražio se prije svega stranac. Ako je to bio plan Kerumove uprave, onda slijedi pitanje - je li odlaskom Reje usred prvenstva bačena utaman kompletna investicija, računajući potrošeno vrijeme i novac te kako je uopće moguće nastaviti zamisli koje su bile isključivo u Rejinoj glavi, ako uopće i jesu.
UPRAVA GA ŽRTVOVALA: Jer kad uprava ne nabavi igrače kakve je Reja tražio u pauzi između dva dijela prvenstva, nego ih otpiše pola radi novca, te priključi mlade odrekavši se time trofeja, onda zašto je Reja uopće doveden. To se zapitao i Reja. Jer svaki trener egzistira od prijelaznog roka. Reja sebi ne može dopustiti srozavanje rejtinga kao što to može sam sebi priuštiti Hajduk, jer Reja mora živjeti od svoje cijene na tržištu kad završi ova sezona.
I zato je Reja već lani u prosincu čim je otprhnuo u svoju Goriziju sebi zacrtao plan. Već tada, kad sam ga posjetio u njegovoj kući u Lucinicu, spominjao se Lazio.
NIKAD U PENZIJU: “Ma kakva penzija, radit ću do smrti. Hajduk je prevelik klub da bi kroz njega samo prošao. Opsjednut sam nogometom i radom. Ove godine Hajduk pripremamo za iduću slavljeničku godinu i mene to ozbiljno zanima”, govorio mi je Reja nedavno u svom talijanskom domu.
Reja se nije poput Miroslava Ćire Blaževića pojavljivao po Splitu. Najveći doživljaj s njim za Split je bio onaj slučaj kad mu je pauk pokupio auto jer je bio prisiljen ući u strogi centar grada radi poslova s bankom. Sve ostalo bili su treninzi u Poljudu i boravak u hotelu Atrijum na samom ulazu u grad, preko puta Kerumovog Jokera. Vrlo brzo k Reji se iz Gorizije preselila i supruga Livija tako da Reja nije imao drugog posla nego sići iz hotela do auta te odvesti se do prvog semafora stotinjak metara prema centru odakle bi skrenuo desno na uglu kod bivše Slobodne Dalmacije i zatim ravno do stadiona još nekih par minuta.
NESIGURAN POSAO: Reja je zamišljao da će uprava ipak nabaviti dva-tri igrača, jednog ozbiljnijeg realizatora, golgetera i jednog ili dva igrača za zadnje linije u obrani i manevru. Odatle pokušaj angažmana tipa Vranješ ili najnoviji s Andersonom, ali se sve završilo na Andersonovim bajkama jer je Reja shvatio da je klub žrtvovao za ovu godinu i njega i njegove/Hajdukove ambicije planirajući dogodine momčad, trofej i proslavu stotke.
Za Reju je to postao nesiguran posao. Što ako s tim klincima koji nisu bili standardni ni u klubovima gdje su posuđeni, padne tako nisko da doživi trenersku sramotu kakvu nije u cijeloj svojoj karijeri. Čovjek u 64. godini mora se preplašiti takvog životnog finala.
