Objavljeno:  13.08.2007

Ima li zabranjenih knjiga?

Popis zabranjenih knjiga - Index librorum prohibitorum - bio je proglasio papa Pavao IV. godine 1559. Utvrdio ga je Tridentski koncil 1564. Dokinula ga je Sveta kongregacija za nauk vjere 1966. Tako se danas katolici ne moraju bojati da bi čitanjem neke zabranjene knjige počinili smrtni grijeh. Koji smo u mladosti sve crkvene zakone ozbiljno shvaćali, tražili bismo od crkvene vlasti dopuštenje za čitanje nekih knjiga iz propisane školske lektire.

Bio je zabranjen ne samo Zola, nego i Balzac i Boccacio i mnogi drugi - čak Dostojevski i Tolstoj. Crkvena vlast nije imala povjerenja da bi vjernik znao iz tih knjiga izabrati dobro, a odbaciti zlo. Bile su zabranjene - kao što se djeci ne dopušta pristup polici s lijekovima da se slučajno ne otruju. Tek nakon Drugog vatikanskog koncila crkvena je vlast odlučila dati svakom vjerniku povjerenje da odgovorno i kritički smije čitati svaku knjigu. Vjernicima je time priznata duhovna i intelektualna punoljetnost. Višestoljetne zabrane možda se mogu razumjeti. Crkvena se vlast ni sama nije dobro snalazila u sukobima s protivničkim mišljenjima. I ona je morala u tom pogledu sazrijeti. A papa Benedikt XVI. ovih je dana kao samo po sebi razumljivo naveo što je u davnom 4. st. sv. Bazilije savjetovao mladim kršćanima kako čitati knjige u kojima ima i zla i dobra:

Kao što pčele znaju iz cvjetova uzimati med... tako se iz ovih spisa može dobiti neka korist za duh. Moramo koristiti ove knjige slijedeći u svemu primjer pčela. One ne idu na cvijeće bez razlike, niti nastoje odnijeti sve s onog cvijeća na koje dođu, nego uzimaju samo koliko im služi za dobivanje meda. A mi, ako smo mudri, uzet ćemo iz tih spisa ono što nam priliči i što je u skladu s istinom". Crkveno vodstvo priznaje napokon vjernicima odgovornu zrelost. Sad nema straha od Indexa; ostaje samo oprez pred vlastitom nezrelosti.
Živko Kustić