Bio je to šokantan prizor. Automobil karavan prepriječio nam je put u prašnjavoj kabulskoj ulici, iz njega su istrčala četvorica naoružanih Afganistanaca, uperila kalašnjikove u naše glave i, urlajući, prvo počeli iz džipa izvlačiti vozača. Bilo je jasno da razbojnici nešto žele oteti: u tom trenu samo nisam znao žele li oteti džip ili mene, kao stranog novinara, skupa s njim.

U jednom trenutku pregledavao sam slike koje sam dvije minute ranije snimio sa Saleemom, uzgajivačem pasa za borbu, kod kojeg me odveo Rauf Ghulam, moj prijatelj, vozač i prevoditelj u Kabulu. U drugom trenutku gledao sam u cijev kalašnjikova.

Četvorica naoružanih razbojnika prepriječila su nam put, iskočili su iz svog auta, otvorili vrata našeg džipa i u tren oka Rauf je već bio izvučen na cestu. Čuli su se povici: otmičari su se derali nešto na afganistanskom, a Rauf na engleskom "get out, get out". Bojao sam se da ne zapucaju i pokušao izaći. Jedan od razbojnika samo me odgurnuo i sjeo na moje mjesto u džipu. Hvala Bogu, nisam cilj njihove otmice.  Našao sam se na cesti. Raskrižje je već bilo puno prestrašenih ljudi, koji su samo stajali i gledali. Hodao sam unatrag, odmicao se od džipa, gledajući gdje bih mogao naći zaklon.

Uto se i Rauf počeo derati, valjda ih preklinjati da mu vrate džip.  

Novinar Jutarnjeg lista na ulici u Kabulu, sat-dva prije nego što je bio žrtva prepada

Neki mladić stajao je na vratima jednog dućana i mahao mi: "Here, sir, over here". Vjerojatno sam izgledao uplašeno, a mladić je htio pomoći. Ušao sam u dućan i odgurali su me iza pulta, posjeli na nizak prodavački stolac. Više nisam vidio Raufa, on je otrčao za otmičarima svoga džipa. Mladić u trgovini pokušavao me je smiriti, objašnjavao je da sam tu siguran, da će sve biti u redu, da je i s Raufom sve OK te da će nam vratiti auto. U trgovinu su počeli ulaziti znatiželjnici s ulice. Mjesto napada počelo je izazivati pozornost cijelog naselja, a prevelika pozornost za stranca u Kabulu nikad nije dobra, pa makar se radilo i o dobronamjernoj znatiželji lokalaca. 

Mjesto napada izazvalo je pozornost cijelog naselja 

Mladić koji me skrio to je dobro znao, pa je navukao zastor na vrata svoje trgovine, a kad je na raskrižje stigla i policija, rekao mi je da se sa stolca spustim na pod iza pulta te zatvorio vrata. Na raskršću je još stajao automobil kojim su nam razbojnici prepriječili put: kad su oteli džip, jednostavno su ostavili stari auto.  

- Sakrij se. Nije dobro ni da te policija vidi. Ako shvate da si bio u autu, mogli bi i tebe odvesti. Bit će sve OK - savjetovao mi je mladić.   

Skriven iza pulta, izvadio sam mobitel. Nazvao sam desetnicu iz sastava hrvatske vojne policije u Kabulu, koja mi je bila u memoriji već biranih poziva.

- Ne želim dizati paniku, al' samo da javim što mi se dogodilo. Četvorica naoružanih Afganistanaca otela su džip u kojem sam bio. Sad sam u nekoj trgovini, skriven dok se ne vrati moj Rauf, koji je pošao za njima. Pričekat ću ga ovdje pa vam javim kako je završilo - javio sam Andreji.

Desetak minuta kasnije zvoni mi mobitel. Zove časnik iz hrvatskog kontingenta. Dva vojna džipa krenula su po mene, jure kroz Kabul i žele znati točnu lokaciju. Objašnjavam čega se sjećam od puta kojim smo došli: prije aerodroma skreće se za široku cestu, nalik autocesti, pa onda samo ravno par kilometara, prođe se jedan kružni tok, a zatim neka od pokrajnjih uličica lijevo... Mladić u trgovini u moj novinarski blokić piše naziv ulice u kojoj smo: Perwan rastront…

Prošlo je možda pola sata od nesreće i Rauf se konačno vratio. Pronašli su džip nekoliko kilometara dalje, ali ne i razbojnike.

Rauf, njegov otac i ja sjeli smo u taksi i odvezli se do policijske postaje 11, gdje je u dvorištu stajao Raufov džip. Šef postaje u sobi nas je ponudio čajem. Stigli su i naši vojnici. Policajci ne znaju tko su otmičari. Poznavajući način na koji funkcionira kabulska policija, ne bi bilo čudno da su s njima povezani…

Sigurnost je varljiva, posebno u Afganistanu...

Uz telekomunikacije i proizvodnju Coca-Cole, otmice su najunosniji biznis u Kabulu i u Afganistanu. Razbojnici otimaju sve: aute, strance, osoblje UN-ovih i nevladinih agencija, afganistanske biznismene, novinare...

Dvoje njemačkih novinara koji su nedavno oteti na sjeveru, kod Mazar-i-Šarifa, pronađeni su izmasakrirani. Pronašla je ih je lokalna policija, a njihova tijela poslana su u Njemačku u zapečaćenim limenim sanducima, koji su skrivali stravični izgled njihovih tijela nakon smrti.

Prema onome što se neslužbeno govori u krugovima stranaca u Kabulu, bile su im odrubljene glave, ženi odrezane dojke…

U Kabulu sam bio prije dvije godine i Rauf i ja po cijele smo se dane vozili s jednog kraja grada na drugi, trčeći za novinarskim temama koje su bile svuda uokolo. Pripadnici 1. voda Vojne policije HV-a u slobodno vrijeme šetali su glavnom ulicom, popularnim Chicken Streetom. Danas naši vojnici u ISAF-u žive i rade od baze do baze, od zadatka do zadatka, na koji se odlazi u kolonama, s puno opreza i s metkom u cijevi.

Tek kad sam vidio četvoricu bandita koji su na mene i Raufa krenuli kalašnjikovima usred bijela dana, shvatio sam koliko se varaju svi oni koji misle da je Kabul sigurno mjesto. Sigurnost je varljiva, posebno u Afganistanu, gdje više ne znaš tko tu s kim ratuje i jesu li neprijatelji talibani, pripadnici al-Qa'ide, kriminalci povezani sa švercom opijuma ili obični siromasi koji iz očaja postaju pobunjenici.

  Rončevićev signal laktom ranjenom vojniku Špeharu: Pazi što govoriš ZAGREB - Ministar obrane Berislav Rončević tijekom posjeta prvom ranjenom hrvatskom vojniku u Afganistanu, skupniku Goranu Špeharu, utjecao je na njegovu izjavu što ju je vojnik davao hrvatskim novinarima. Rončević je za vrijeme izjave dotaknuo vojnika laktom, što je jasno vidljivo iz HRT-ova snimka preksinoć prikazanog u Dnevniku. U trenutku kada je Špehar počeo pričati o vojsci i rekao:  "Ovo je malo drukčija borba nego što bi trebala izgledati"  Rončević ga je dotaknuo laktom. Špehar je shvatio tajni znak te preusmjerio priču. "Ali, što bi rekao moj narednik, nismo došli ovamo brati ljubičice" - rekao je.                    (Sanjin Španović)

Rončević nezainteresirano sluša. 'Ovo je malo drukčija borba nego što bi trebala izgledati', govori Špehar	 
Špehar se priprema nastaviti priču, a Rončević ga u tom trenutku 'upozorava' dodirom lakta	 
  Špehar zastaje s izjavom... ... i nastavlja dalje u drugom smjeru: 'Nismo došli ovdje brati ljubičice'	 

Iz Kabula Tomislav Krasnec