Objavljeno: 09.05.2009
Imitatori narančaste revolucije doživjeli ste ćorak
PET
Medijska sačekuša
Još uvijek vrtim film s jučerašnjeg nastupa na HTV-u u emisiji “Dossier” s voditeljicom Anom Jelinić. Uletio sam u pravu medijsku sačekušu. Emisija je počela prilogom vjerojatno rađenim u Beogradu negdje 80-ih. To mi je u startu diglo tlak. Osim toga najavljivana je tijekom tjedna s egidom “Zašto je Mesić napao Čička”. Što se tiče Mesića i njegovih napada, to me nikada nije previše uzbuđivalo. On može za nekoliko dana poreći ono što je rekao u Jasenovcu i reći da je i tamo samo otvarao usta. Kao što je porekao pjevanje ustaških pjesama u Australiji. Kada su mu pokazali snimku, rekao je da je samo otvarao usta. Za razliku od njega, Šeksa i sličnih, prilikom boravka u Australiji, Kanadi i Americi ranih devedesetih odbijao sam nastupati u dvoranama ispod Pavelićeve slike. Meritum stvari u emisiji trebala je biti rasprava o svim zločinima poslije Drugoga svjetskog rata, a ne samo o jednostranoj interpretaciji zločina sa strane “antifašista” - čitaj starokomunista.
SUB
Predizborne raspre
Produljeni vikend članovi moje obitelji provode kod mene na ladanju. Tema rasprave su lokalni izbori u Zagrebu. Pitam za koga će glasati. Vele za Bandića. Supruga Marija glavni je Mikijev zagovarač, što je suprotno njenim turbokatoličkim stavovima. Kako jedna “tvrda desničarka”, članica “Pobožnog utemeljenja”, može glasati za jednoga “komunjaru”? I onda počinje izmišljanje svih mogućih razloga zašto će one glasati za Mikija. Je da on vjerojatno nešto “mazne”, ali ipak najveći dio ide građanima. On nešto radi. Druge kandidate smatraju uglavnom snobovima i “pizdekima” (pazi dama!) iz kafića s Cvjetnoga i sa špice, za koje Zagreb prestaje na zadnjem kolosijeku Glavnog kolodvora. Kada se spomene Dubrava, oni misle da se govori o Gunduliću, a Kozari Bok da je selo na planini Kozari. Pitam ih hoće li glasati i za Milanovićevu listu - e, to ne. To su “komunjare”, vele. Još su neodlučne. Jedne bi glasale za listu Antuna Mateša zato što je prvi u Gradskoj skupštini predložio ukidanje imena Trga maršala Tita u Zagrebu. Druge se još dvoume. Pitaju me za koga ću ja glasati. Velim da to više nije moj problem. Ja sam unutarnji hrvatski emigrant i nisam zagrebački gospodin, nego seljak koji stalno obitava u Celinama.
NED
Proizvodnja lidera
Pobunjeni studenti u Zagrebu tvrde da nemaju lidere. Oni su kolektivistička anonimna masa, no njihove stavove ipak artikuliraju Kapović, Srećko Horvat i neki drugi profesorčići, podjednako i lijevi i desni, u zavjeri protiv slobodnog tržišta (liberalizam) i demokracije. Najbolje je to potvrdio Kapović u današnjem nastupu kod benevolentnog Stankovića, koji je bezuspješno od tatina sina (TV voditelja Joze) pokušao stvoriti lidera. Kako to da stavove studenata tumače nastavnici? Jesu li ti studenti kreteni ili su neobrazovani poput Mate Kapovića? Taj je cijelu emisiju lomio ruke i gutao knedle, pazeći de se nijednom ne nasmiješi i ne kaže neku suvislu rečenicu. Toliko neznanja o ekonomiji i politici dugo nisam vidio. On je protiv (predstavničke) demokracije. Što je alternativa? On ne zna da se u Europsku Uniju ne može ući bez referenduma u državi kandidatkinji jer je to preduvjet EU. On je protiv (neo)liberalne ekonomije. Protiv kapitalizma. Što je alternativa? Komunizam? To smo već vidjeli i osjetili na svojoj koži. I to bolno.
PON
Rok trajanja
Šećem s prijateljem, sveučilišnim nastavnikom, i pitam ga do kada će trajati studentska pobuna. Mrtav hladan odgovara mi - do petka. Iznenađen pitam ga zašto. Kaže zato što će u utorak početi štrajk profesora i sve će to trajati do pred lokalne izbore, što je i krajnji cilj svih tih nemira. Utjecati na rezultate lokalnih izbora s jasnim usmjerenjem protiv HDZ-a. Međutim, ove akcije mogu imati i obrnuti efekt. Građani birači ne vole nesigurnost i velike promjene. Možda upravo ovaj radikalizam izvuče “šutljivu većinu” na izbore, i to u korist HDZ-a. To bi tek bio poraz crno-crvenih revolucionaraca na javnoj sceni.
UTO
Skidanje lažne pozlate
Još tekući studentski nemiri na nekim fakultetima u Zagrebu, a i šire, postavljaju dilemu o stvarnim namjerama, metodama i ciljevima studentskog bunta. Neki novinari silno se trude stvoriti idealističku percepciju onog što se događa na fakultetima, no bezuspješno. Neosporno je da je ovaj pokret u suštini nedemokratski i antislobodarski. Zašto? Ovo je prvi put da čujem za pokret koji se boji istine o sebi, i to na takav način da istjeruje novinare sa svojih plenuma i sastanaka, pripuštajući samo one koji o njima pišu “pozitivno”.
Interesantno je da moji kolege po peru glorificiraju tu metodu, dok će bučno prosvjedovati ako Vlada ili neka druga institucija održava zatvorene sjednice. Kako to da Novinarsko društvo nije prosvjedovalo zbog činjenice da se na fakultetima izbacuje novinare, što je protivno i Ustavu i svim drugim zakonima o slobodi informiranja i onemogućava njihov profesionalni rad? Pokret koji skriva artikulaciju svojih članova, skriva i prave namjere pokreta.
Studentski pokret u kojem nema studenta pojedinca je kolektivistički i u svojoj intenciji teži totalitarizmu. I ‘68. i ‘71. u nas su postojale desetine studenata s imenom i prezimenom koji su pokušavali u granicama svojih mogućnosti artikulirati svoje stavove. Danas pak ljudi iz sjene, uglavnom nastavnici s fakulteta, sastave neko nemušto priopćenje koje onda sriče neka odabrana djevojčica ili dječačić. Svaki kritički ili humoristički napis pojedinci iz sjene, poput Srećka Horvata, Košćeca i drugih, dočekuju na nož. Oni nam propisuju kako se smije pisati o studentima. Uvijek osjećam jezu kada vidim napade na humor, kao što je bio napad na Tomićevu kolumnu o Vedranovu učenju. Ljudi koji mrze humor, mrze slobodu.
Ciljana studentska pobuna nije polučila svoj pravi uspjeh jer je zaživjela samo na nekoliko biranih fakulteta i stoga se ne može smatrati pokretom. To je samo ćorak neinventivnih imitatora narančaste revolucije.
SRI
Izborna kampanja
Slučajni promatrač koji dođe u Hrvatsku ne može primijetiti da nas samo desetak dana dijeli od važnih lokalnih izbora. Nema užarene predizborne kampanje, nema međusobnog sučeljavanja kandidata. U medijima, to je tek marginalna tema. Izbore se prati samo kroz “ekscesne pojave” ili pojedince. Bandić se ponaša kao Roosevelt na izborima 1939. On očito smatra da je njegov rad za njega najbolja reklama. To može biti i kontraproduktivno jer mu mnogi zamjeraju upravo njegov - rad. Tko zna, možda kandidati čuvaju predizbornu municiju za posljednji tjedan kampanje. Ili su možda medijski moćnici odlučili ostati malo po strani i ne opredjeljivati se kako bi svaki pobjednik bio njihov. Jer teška su ovo vremena, nikad se ne zna tko može biti nova vlast.
ČET
Preispitivanje sustava
Najnoviji razbojnički napad na banku u Sesvetama i smrt policajca, kao i ranjavanje još nekoliko, otvorit će opet brojna pitanja o funkcioniranju cjelokupnog državnog sustava. Prije svega o preodgojnom sustavu unutar kaznenih institucija. Dakle, ne samo o modalitetu pravnog instituta uvjetnog otpusta, nego kompletnog sustava preodgoja u kazneno-popravnim institucijama koji po mom sudu uopće ne postoji. Naš zatvorski sustav uglavnom je represivan. Ako u jednoj Lepoglavi 20 godina nema psihijatra i već godinama nema stalnog liječnika, onda je to samo simptom stanja u zatvorskom sustavu. Zatvorenike se neće preodgojiti rešetkama i tabletama, a ni vrbovanjem u cinkere. Smrt i ranjavanje policajca govore o lošoj opremljenosti, ali i izvježbanosti policajaca, što je, između ostaloga, posljedica glupog Račanova ukidanja tadašnjeg policijskog odgojno-obrazovnog sustava u Hrvatskoj. Uz to, kronično pomanjkanje novca uzrokuje nedovoljnu opremljenost (pancirke, duge cijevi) policajaca. Zbog manjka novca nema ni permanentne vježbe, od one streljačke (štednja municije), do operativne. Ako želimo sigurnu državu, morali bismo više investirati u policiju, a ne da policajci plaću primaju u tri rate. Novca doista nema i bit će ga sve manje. Upravo stoga i razbojničkih će napada biti sve više i bit će sve drastičniji. Kako će država naći novac za bolje opremanje i uvježbavanje policije - ne znam. Ali da će ga morati naći, to sigurno znam. Ili se pripremiti na opći sigurnosni kaos.
Ivan Zvonimir Čičak
KOMENTARI
Komentari RSS