Aktualna kampanja za novog/starog predsjednika Francuske donijela je niz iznenađenja i podjela. O politici se mnogo govori, svi imaju stav o tome zašto određenog predsjedničkog kandidata brane ili osporavaju, ali najviše se polemike i bitke za glasove vodi na strani krajnje ljevice i krajnje desnice.
Ova je kampanja više nego ijedna prije uzburkala strasti vezane uz probleme imigracije u Francuskoj, a najnovija se, gotovo svakodnevna uhićenja navodnih islamskih radikalista povezuju i s politikom aktualnoga predsjednika s obzirom na to da se upravo on tvrdim izjavama protiv radikalnih islamista, ali i imigranata općenito najviše želi približiti i preuzeti glasove ekstremnoj desnici na čelu s Marine Le Pen (Front national, FN). Upravo je ona najžešća u svojim antiimigrantskim izjavama, što i ne čudi jer je to njezina proklamirana politika još od preuzimanja stranke 2007. godine koju je naslijedila od svojega oca, Jean-Marie Le Pena, tvorca moderne ekstremno desne politike. Istina, ona je donekle ublažila desničarsku retoriku svoga oca, no temeljne odrednice i dalje su jasne i očite iz svakog njezina javnog istupa. Na rigidnom reguliranju imigracijskog problema temelji se i njezin aktualni izborni program.
U očevoj sjeni
Le Pen i Sarkozy tako igraju na zajedničku kartu straha od rastućeg muslimanskog utjecaja u zemlji, što je tijekom ovih izbora i razlog velike podjele glasača na krajnje desničare i krajnje ljevičare. Aktualnom predsjedniku Nicolasu Sarkozyju popularnost je za nekoliko postotaka porasla upravo nakon oštre osude nedavnih ubojstava u Toulouseu. No, za osvajanje još jednog mandata u Elizejskoj palači morat će pridobiti glasove birača ekstremne desnice jer na ljevici je ionako već poprilična gužva. Podizanje tenzija protiv određenih skupina ili religija u ovoj je kampanji otišlo tako daleko da je ministar unutarnjih poslova Claude Guéant nedavno izjavio da nisu sve civilizacije jednako vrijedne te da se “naša mora čuvati od onih koje prihvaćaju tiraniju, podčinjavanje žena te etničku mržnju”. Le Pen, Sarkozyjeva rivalka na desnici, relativno dobro stoji na ovim izborima te, ovisno o anketama, osvaja između 12 i 17 posto glasova.
Najveća joj je prijetnja krajnji ljevičar Jean-Luc Mélenchon , koji joj, prema mnogim anketama, preuzima treću poziciju. No, Marine Le Pen je uvjerena da upravo ona ulazi u drugi krug jer je francuskim građanima dosta nezaposlenosti i osjećaja da se u vlastitoj zemlji ne osjećaju slobodnima.
Tko je, ustvari, Marine Le Pen? Rođena je 1968. godine u elitnom dijelu Pariza, Neuilly-sur-Seine. Ima tri sestre, od kojih Marine najviše sliči svome ocu. Brak njezinih roditelja raspao se nakon 27 godina, kada se majka Pierrette Le Pen 80-ih godina obnažena slikala za francusko izdanje Playboya. Inače, Marine je odvjetnica koja je samo nekoliko godina radila u struci, članica je očeve stranke Front National (FN) još od 18. godine.
Francuska ju je otkrila 2002., u noći drugog kruga predsjedničkih izbora u kojemu je rival njezinu ocu bio Jacques Chirac. U dobi od 34 godine, tada se u televizijskom prijenosu prvi put u ime stranke verbalno konfrontirala s Jean-Lucom Mélenchonom, tada članom Socijalističke partije (PS). Majka je troje djece, dva puta se razvodila, a danas je u vezi s dopredsjednikom stranke Louisom Aliotom i s njime živi u dvorcu u šik dijelu pariškoga predgrađa, Saint Claudu. Godinama se pokušavala riješiti utjecaja i lošeg imidža svojega oca, pa danas nikako ne voli da ju se s njime uspoređuje. Pod njezinim vodstvom stranka postiže velike uspjehe, a broj članova u stalnom je porastu. Marine Le Pen omiljena je u medijima, lijepa je, nježna, vrlo koketna, otvorena i inteligentna te promjenom imidža pokušava svojoj ekstremno desnoj stranci dati humaniji, ženstveniji i mekši pristup, u čemu i uspijeva. Od 2004. godine Marine Le Pen zastupnica je i u Europskom parlamentu.
Njezin predizborni program u velikoj se mjeri temelji na protumuslimanskim i antiimigrantskim pitanjima, a u svojim predizbornim obećanjima ističe kako u 21. stoljeću vidi dvije opasnosti protiv kojih se treba boriti, a to su dva nova totalitarizma - ekstremni islamizam i mondijalizam.
‘Useljenici nas mrze’
U Francuskoj je više od pet milijuna ljudi bez posla. Kako je jedna od najprivlačnijih zemalja za imigraciju zbog svoje kolonijalne prošlosti, tisuće novih useljenika godišnje ulaze u nju, a mnogi od njih žive od socijalne pomoći. Le Pen ističe da useljenici snižavaju nadnice, mrze zemlju u koju su došli i ne zanima ih njezina kultura te da će, postane li francuska predsjednica, osjetno smanjiti i legalnu imigraciju sa 200 tisuća na deset tisuća ulazaka godišnje. Time će država uštedjeti 40 milijardi eura. Procjena je Front Nationala da trošak imigracije državu svake godine košta 70 milijardi eura. Od ostalih programskih odrednica Le Pen pridviđa ujednačeni proračun 2018. godine, priželjkuje vraćanje na nacionalu valutu; odnosno izlazak iz eurozone te se zalaže za približavanje Rusiji. Realna opasnost da Marine Le Pen izgubi utrku za treće mjesto na ovim izborima mogao bi biti Jean-Luc Mélenchon. Pragmatik, energičan, karizmatičan, veliki govornik - sve je to skupljeno u liku i djelu Jean-Luca Mélenchona. Ovaj je ljevičar najveće iznenađenje francuskih predsjedničkih izbora. Prema pojedinim anketama, zauzima visoku treću poziciju. No, unatoč velikom uspjehu i odlično koncipiranoj kampanji (uvjerljivo najboljoj kampanji od svih deset predsjedničkih kandidata) malo je vjerojatno da u tjedan dana, koliko je ostalo do prvog kruga izbora, može izbaciti Françoisa Hollandea, kandidata socijalističke stranke (Parti socialiste, PS), kao najizglednijeg protukandidata aktualnom predsjedniku Nicolasu Sarkozyju u drugom krugu izbora.