Razmjena podataka između država
Sukladno dostupnim informacijama, preko 200.000 hrvatskih građana je ovih dana dobilo poziv da se javi u Poreznu upravu radi prijave svojih inozemnih dohodaka u periodu 2012. – 31.12.2015. godine.
Naime, Republika Hrvatska dogovorila je suradnju s drugim zemljama da će se podaci o poreznim obveznicima međusobno razmjenjivati. To znači da ako Vi kao hrvatski rezidenti primite neki novac na račun u Sloveniju, slovenska porezna uprava bi to mogla dojaviti hrvatskoj Poreznoj upravi.
Hrvatska ima potpisane Ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s više od 50 zemalja svijeta. Svaki od Ugovora sadrži odredbu po kojoj se može vršiti razmjena podataka između zemalja. Navedeno uključuje i informacije o primanjima poreznih rezidenata država, fizičkih osoba.
Nadalje, Republika Hrvatska kao država članica EU obvezna je od 1. srpnja 2013. razmjenjivati podatke s drugim državama članicama o isplaćenim kamatama na štednju fizičkim osobama državljanima jedne od država članica EU. Automatska razmjena informacija o isplaćenim kamatama na štednju propisana je Direktivom Vijeća 2003/48/EZ od 3. lipnja 2003. o oporezivanju dohotka od štednje isplaćenog u obliku. Cilj Direktive je omogućiti stvarno oporezivanje dohotka od štednje isplaćenog u obliku kamata u državi članici gdje je stvarni korisnik kamata rezident, sukladno poreznim propisima te države.
Dodatno, Porezna uprava je još prošle godine najavila da će doći do realizacije automatske razmjene informacija na temelju Direktive o administrativnoj suradnji u području poreza (Direktiva 2011/16/EU) između zemalja članica. Predmetni obuhvat ove razmjene je 5 kategorija dohodaka: dohodak od nesamostalnog rada, primici članova uprave, premija životnog osiguranja, mirovine, dohodak od imovine i imovinskih prava.
Što to konkretno znači u praksi?
S obzirom da je Porezna uprava nedavno izmjena Općeg poreznog zakona zapravo ukinula zastaru u situaciji kada porezni obveznik zloupotrebljava prava iz porezno dužničkog odnosa (ne prijavljivanje dohotka bi svakako svrstali u tu kategoriju), zastara počinje teći istekom godine u kojoj je Porezna uprava sazna za takvu zlouporabu.
To znači da će svi oni porezni obveznici za koje je Porezna uprava prikupila podatke, a nisu platiti porez, sada morati taj porez retroaktivno platiti.
Svi takvi porezni obveznici su se dužni prijaviti u registar poreznih obveznika (RPO) i podnijeti godišnju poreznu prijavu. Dodatno, radi činjenice što se nisu na vrijeme prijavili u RPO registar, prijeti im novčana kazna od 2.000 do 50.000 HRK, a tek će se vidjeti kolike će kazne Porezna uprava u praksi i zaračunavati.
Zaključak
Kao što se može vidjeti, Republika Hrvatska ima snažne pravne temelje vezano za dobivanje podataka o svojim poreznim rezidentima koji po Europi i svijetu imaju otvorene bankovne račune na koje primaju primitke i ne prijavljuju ih. Sada je Porezna uprava počela koristiti te pravne temelje i djelovati u praksi na način da poziva porezne obveznike na očitovanje o ostvarenim primicima u inozemstvu. Navedeno predstavlja veliku opasnost za porezne obveznike koji iz nekog razloga nisu i ne prijavljuju dohotke ostvarene u inozemstvu.
Također, pojedinci koji trenutno primaju dohotke iz inozemstva i planiraju to raditi i dalje, a iste ne prijavljuju, svakako trebaju dobro promisliti o tome i naći model po kojem će optimizirati svoja primanja s poreznog aspekta.
Sve u svemu, počeo je lov na fizičke osobe koje nisu (ili ne plaćaju) poreze na vrijeme i u skladu sa Zakonom, te im svakako preporučamo kvalitetnu pripremu argumenata i dokumentacije koja bi im mogla olakšati odnos s Poreznom upravom.