I po bogovima ljudi pljuju, a gdje neće po običnim smrtnicima - odgovara mudro Ratan Kumar Chaudhary zavaljen u sjedalicu svog restorana s indijskim specijalitetima Maharadja na zagrebačkoj Opatovini.

Tog Indijca rođenog u Ghazipuru kraj Kalkute pitali smo o suživotu u Zagrebu i eventualno njegovim problemima zbog drukčije boje kože.

1996. bio naš izbornik

- Dobacivanja? Ma, ne! - odmahuje Ratan rukom i nastavlja: - Možda ih je i bilo, ali ja ih nisam čuo. Ja u Hrvatskoj nemam takvih problema. Cijeli sam život s klincima, trenirao sam ih. Među njima nije bilo toga. A ja i nisam išao po birtijama, gdje sam to mogao doživjeti.

Ratan ima hrvatsko državljanstvo jer, kaže, Indija nema instituciju dvojnog državljanstva. U ove je krajeve došao daleke 1978., prije Mediteranskih igara. Došao je u okviru kulturne razmjene između Indije i Jugoslavije. Reprezentativac Indije u hokeju na travi prvo se nastanio u Subotici i igrao za Subotičanku.

Dvije godine poslije došao je u zagrebački klub Maraton i postao glavni igrač, pridonio osvajanju mnogih trofeja te je dugi niz godina trenirao mlađe uzraste. Godine 1996. bio je izbornik hrvatske reprezentacije u hokeju na travi.

Ratana pitamo je li u prijašnjim vremenima stupanj tolerancije među ljudima i prema njihovim različitostima bio veći.

- Je, ali zato što je policija bila jaka. Uvijek je bilo pijanih, no policija je bila jaka, nitko nije smio toliko huliganiti, kužiš. Sistem je bio drugačiji, stroži.

Trenirao 4000 djece

Sada je sistem drugačiji, a mislim da mnogo ljudi još ne zna što je to demokracija. A te afere sa skinheadsima, ja bježim od toga, ne trebam ni noću hodati. A osim toga, kroz sve te godine ovdje sam trenirao 3-4 tisuće djece. Znam mnogo ljudi ovdje - odgovara Ratan.

Godine 1992. hrvatska Vlada Ratana Kumara Chaudharyja poziva da promovira istinu o ratu u Hrvatskoj.

Ratan je to zdušno prihvatio i počeo otvarati putove u povezivanju Indije i Hrvatske. Među ostalim, sjeća se, organizirao je veliki nogometni turnir u New Delhiju, odveo tamo varaždinski Varteks koji je na kraju i osvojio taj turnir. Danas s ponosom pokazuje potvrdu hrvatske Vlade s kojom je odlazio u Indiju.

Na njoj, među ostalim, piše: “Gospodin Chaudhary će upoznati ljude s kojima dolazi u kontakt s istinom o borbi hrvatskog naroda za nezavisnost i teritorijalni integritet njihove zemlje u vrijeme agresije od strane Srbije i srpske vojske.” Dokument Ministarstva vanjskih poslova potpisao je Mihael Montiljo, tadašnji pomoćnik ministra.

- U Zagrebu živim ugodno, ljepota života je u duhu - kaže Ratan, Indijac oženjen Hrvaticom, Hercegovkom.

Disciplina duha

Nemaju djece, a sada je, kaže, već kasno. Kad se spomenu djeca, odmah napominje da kao društvo moramo ulagati u kućni odgoj, a nakon toga u školski odgoj te odgoj u crkvi.

- Klinci cugaju, puše…, pipkaju lijevo, desno, tako gubimo vrijednost. Do srednje škole moraš raščistiti duh, tijelo, mozak, a ne se trošiti u drugom smjeru. Ako ne dođemo do discipline duha, nikada nećemo uspjeti, tako ja razmišljam - kaže Ratan i napominje da u Indiji roditelji sada prilično ulažu u znanje svoje djece, obrazovanje, te dodaje: - Indija sada ima 56 posto fakultetski obrazovanih ljudi, a predviđa se da će 2030. godine biti 72 posto školovanih. To je budućnost. A Indija ima milijardu i pol stanovnika, ajd’ ti to nahrani, daj stanove…

Za Hrvatsku kaže da je sportska zemlja te da je i zbog toga on ovdje bio jako dobro prihvaćen. Ni sekundu mu nije bilo loše, a iz Hrvatske je puno puta putovao po Europi.

Devedesetih godina počeo se baviti trgovinom tekstilom. Godine 1997. prestao je s hokejaškim aktivnostima. Indijski restoran u Zagrebu otvorio je 1998. u Odranskoj ulici, a na Opatovini je od 2000.