Usvom malom novinarskom životu, marljivo sam zapisivao izjave lažnih nogometnih proroka, ali i istinskih stručnjaka, nogometnih zvijezda koje su na hrvatskom, za 450.000 eura godišnje, naučile reći samo dvije riječi - “do jaja”, i menadžera koji su nemilosrdno pljačkali svoje klijente. Svi su bili puni vizija, obećanja i ostalih “laži 21. stoljeća”, vizija koje se nikad nisu ostvarile, ali je zato ispod te kore bilo novca kao pljeve...
Najrjeđe sam objavljivao izjave onih koji su plaćali ulaznice, zbog kojih se nogomet igra, koji su se živcirali zbog Cvitanovića, Viduke ili Nike Kranjčara, njihov glas se najrjeđe čuo. Navijači, gledatelji, umjereni i radikalni, ljudi koji uistinu vole nogomet i za taj užitak otkidaju od usta i u stanju su glavu podmetnuti pod policijski pendrek, koji zbog jednog Mandžukićevog promašaja opale djetetu “klepetušu” a žena mora biti tiho.
Pitanja za Mamića
Davor Doronjga, 28-godišnji ekonomist s Borongaja, rođen u Maksimiru, na svakoj je Dinamovoj utakmici. Ne skriva svoj identitet pred “Đurđinim zakonom”, nije zaveden u policijskim dossierima, ne nosi maramu preko usta da ga kamere ne bi prepoznale. Nije “boys”, ne galami protiv Mamića, uredno će izvaditi “pet banki” za kartu na istočnoj tribini. Za sebe kaže da je samo - dinamovac, dio one tihe većine. Nogomet mu je “way of life”, iako - na gostovanja ne ide. On je jedan od onih koji na istočnoj tribini već desetljećima svjedoči usponima i padovima maksimirskog kluba i ima o tome svoje mišljenje. Istodobno je i konzument medija, ali i o tome ima svoje mišljenje.
U predvečerje još jednog Dinamovog nadanja, još jedne europske avanture, priznat ću, prema zadnjoj engleskoj modi, gdje se sve češće pita i navijače, Davoru Doronjgi sam postavio nekoliko uobičajenih pitanja. Kakva bih postavio i Zdravku Mamiću:
DOBRA KUPOVINA: Iz Hrvatske lige niti jedan igrač ne bi bio pojačanje, samo - prinova. Možda Anas Sharbini, ali je čudak, sličan Mandžukiću. Moralo bi ga se ukrotiti. Ne znam kako bi utjecao na atmosferu u momčadi. Bolja opcija bio bi Marko Babić, veliki igrač koji je neshvatljivo propao u Betisu, a i u Herthi je dobivao minute na kapaljku. Čini mi se da se vratio u igru, da je željan pravog nogometa i nove šanse. On bi bio dobra kupovina.
Lista za odstrel
ZA ZBOGOM: Carlosa više ne bih želio vidjeti u Dinamu, idealan je za Varteks. I Filip Lončarić, makar je dečko iz mog kvarta, neka ide. Mirko Hrgović je vrlo korektno odradio sezonu, ali, ako netko ponudi dobru lovu, i njega bih prodao. Ne znam što će biti s Ibanezom nakon operacije, hoće li biti upotrebljiv? Na mojoj listi za odstrel našao bi se čak i Etto. Dugo je tu, više ne napreduje, izgubio je eksplozivnost, ozljede su ga uništile. Kad bi se još jednom našao nekakav “Dortmund”, koji bi ponudio dva milijuna bilo čega, odmah bi ga trebalo prodati.
Kruno je fajter
TOP MAN: Svi će reći - Mandžukić. Ali, Mandžukić kad hoće i kad mu se igra. Iako donosi prevagu, čak i protiv Ukrajine, nije me osvojio! Sumnjam i da hoće. Bišćan je dobar igrač, ali mu nešto fali. Glava “u zemlji”, to ga koči. Dinamo bi trebao zadržati Mandžukića, a nikako kupovati Zeca, Vručinu, to nisu igrači za Dinamo kakav mi želimo.
TRENER: Kruno je fajter, preslikao je svoje igračke kvalitete u svoj trenerski stil, ali, uvjerenja sam da nije dugoročno rješenje za Dinamo! On će posao u Hrvatskoj ligi odraditi korektno, ali, Dinamo traži stalnu prisutnost u Europi. No, Kruni treba dati priliku, treba ga podržati, jer, jednu stvar mu ne možemo oduzeti - razbudio je Dinamo.
PRESUDA MOGUĆNOSTI: Dinamo, kao kandidat za Ligu prvaka, prvenstveno ovisi u ždrijebu u 4. pretkolu. Ovaj sastav igra dvije tri godine zajedno i sposoban je odigrati Ligu Uefe. To je naša realnost. U hrvatskom prvenstvu realno bi bilo osvojiti još jednu krunu, Hajduk tek iduće sezone neće biti ozbiljan konkurent. Rasprodat će momčad, pojačavat će se iz Bosne i Imotskog, svaki od dioničara će vući na svoju stranu i voditi svoju politiku. Tu kruha nema. A na europskom planu Dinamo se mora izboriti za Ligu Uefe, a Liga prvaka je - Bože pomozi! Pitate što će biti s Hajdukom, ako na čelo stane Štimac? Dugoročno bi Hajduk profitirao, u idućoj sezoni - ne! Ne vjerujem da u Hrvatskoj ima strpljenja, kao što ga je bilo na istoku, kada su ruski i ukrajinski bogataši strpljivo gradili momčadi, koje su u konačnici osvajale i europske trofeje. CSKA, Zenit, Šahtjor. Mi, na žalost, nismo u toj mogućnosti, čim dođe ponuda koja će Mamića “izuti iz cipela”, ode sezona.
Navija za domaće igrače
PROBLEM: Vibra oko kluba, sve te svađe Mamića i navijača ne vode u dobrom smjeru. Iskreno, ponekad mi se gadi otići na utakmicu. Nije bez razloga Mamić rekao da bi “s Torcidom bio svjetski prvak”. Oni dolje imaju neku posebnu “divljinu”, ekstremni su, nakon dvije pobjede najbolji su na svitu, imaju nešto što zagrebačkom mentalitetu fali. A mi imamo Mamića, koji sve dobre stvari zajebe ludim izjavama, tako da ću ponoviti - fali pozitivna vibra. Smetaju me i te parole “nema prodaje”, a Mandžukićeva glava je već u Bremenu, u Bundesligi. Možda ga i razumijem, ovdje igra pred tisuću ljudi, tamo pred 45.000, zarade od nogometa nisu za usporedbu. Eto, jednom smo zadržali Modrića, pa što smo dobili? Nezadovoljnog i nemotiviranog igrača, koji ne može s jednakom motivacijom igrati u Babinoj Gredi ili Old Traffordu...
MLADI: Govorite o Tomečaku, Pivariću i Kramariću. Apsolutno sam za domaće igrače, ali, u Dinamu trebaju igrati najbolji! Mladima treba dati priliku, ali, ako su Slepička, Hrgović ili Ibanez bolji, oni moraju biti u momčadi...
