Rodio se dječak kad je majka Elizabeta već odavno bila neplodna (Lk 1, 57 - 66.80). Otac mu je bio svećenik Zaharija na službi u jeruzalemskom hramu. Majka se zvala Elizabeta, a to hebrejsko ime znači “Bog je savršen”. Očevo ime Zaharija znači “spomenu se Jahve”.
Ta su stara imena trajno izražavala da je cijeli život toga naroda bio prožet vjerom u toga jedinstvenoga Boga koji se sam nazvao teško prevodivim imenom Jahve - što donekle znači “Ja jesam” ili “Ja sam s vama”, odnosno “Ja sam uvijek i svuda prisutan” ili “Ja sam za vas uvijek u svemu zauzet”. Vrijedi se sjetiti da je to neizrecivo Božje ime u tom narodu mnogo značilo i zacijelo im na svoj način usmjeravalo život. Zato nije čudno što su i majka Elizabeta i otac Zaharija bez dogovora izabrali za jedva dočekanog dječaka ime Ivan - što nije bilo ime nikojega u njihovoj obitelji. Važno je, dakle, značenje toga imena: Jahve je milostiv.
To je, dakle, ime kao i cijeli život toga dječaka trebalo označiti da je Jahve narodu zaista blizak. Bog je s tim dječakom nešto naumio. Taj Ivan, sin Marijine rođakinje Elizabete, postavljen je na granicu, bolje rekuć: na susretište Staroga i Novoga saveza. Tako Ivan, koji će se nazvati Krstitelj, stoji kao jedinstveni prorok u oba saveza - Starom i Novom.
Isus se na njega takvoga oslanja i to je za cijelu biblijsku povijest znak da su oba saveza jedan jedini Savez Boga i naroda Izraela i zatim svih naroda svega svijeta. Ivan će opet znakovito završiti život usprotivivši se kralju Herodu zbog njegove sramotne veze s bratovom ženom. Svjedok svjedoči za oba saveza - ima načela o kojima ovisi ljudski poredak, ima moral koji vrijedi u svakom poretku.
Ivan će tim svjedočenjem završiti svoje poslanje, ali njegovo će značenje po evanđelju ostati važno za cijeli Novi savez. Ivan mu je ime! Tako bi se moglo uskliknuti na svakom neočekivanom, a toliko važnom rađanju djeteta u svakoj obitelji koja se otvara neočekivanoj budućnosti - ali budućnost je ipak zadana - Bog po svakom djetetu skrbi za svoj narod.
