Teatar &td ustalio se kao glavna baza mladih redatelja koji zasad imaju malo šanse u utrci za režije u tzv. velikim kazalištima. Miran Kurspahić, Oliver Frljić, Saša Božić, Marina Petković Liker, Dario Harjaček, a evo i Ivan Plazibat, dobili su priliku u idealnom ambijentu.
Ivan Plazibat posve je na početku, a ova njegova Elektra, po motivima Euripida te nekoliko poznatih evropskih pisaca dvadesetog stoljeća, srpsko-židovskog apatrida Danila Kiša, Mađarice Agote Kristof te Francuza Herveqa Bazine i Marguerite Duras, više se nadaje kao studentska etida a ne kao zaokružena predstava.
Gledalište, intimno, podignuto na pozornici glavne dvorane, šest od prljavštine pocrnjelih školskih klupa i stolaca te glumci u radničkim kombnezonima pod svjetlom odozgo rizična su odluka. Naime, publika je preblizu za trikove i igrati valja koncentrirano i žustro, po smislu, ili protiv njega.
Premda 50-minutna predstava nije uspjela, mladi redatelj nije netalentiran. Možda je samo bojažljiv i još uvijek bezazleno preuzetan.
Naime, dopisivati Euripida je kao popravljati krov Sikstinske kapele, i dobro je što je Plazibat ove dvadesetostoljetne tekstove upotrijebio samo kad je htio objasniti intimne dvojbe, unutarnje osjećaje likova, o čemu se u Euripdovo doba nije ni razmišljalo a kamoli pisalo, pa je strašnu pripovijest o bratu i sestri, Orestu i Elektri, koji ubijaju majku, Klitemnestru, zato što im je ubila oca Agamemnona, učinio “razumljivijom” današnjem stanju duha.
Nadalje, premda je udrobio u predstavu svašta, i fizičke grubosti, i trku oko stola (scenski pokret osmislila je, s dosta ambicije, Maja Marjančić), crtanje po ploči na stražnjem zidu nogometnog igrališta, i lirski intonirane dijaloge, glumce nije smorio nego je svakom dao priliku da se pokaže i da odradi kakvu zaokruženu dionicu.
Među sedmero glumaca, istakli su se Nataša Dangubić kao Elektra i Nikša Butijer u ulozi nekovrsnog Orestova alter ega, izgubljenog dječaka. Dangubićeva je u sjajnoj kondiciji, sigurna, artiukulirana i dojmljiva. Nikša Butijer pak je od onih glumaca koji uvijek zaigraju kao da im je posljednji put.
Koncentriran, fizički eksplozivan, Butijer je poput kakvog odličnog zadnjeg veznog igrača, bez kakvog škripi svaka nogometna ekipa, ali kojeg ćete rijetko vidjeti u naslovnoj ulozi. Klitemnestru rutinski, dakle dobro, igra Ana Karić. Lana Barić isto nije ostavila loš dojam, no prilično su beskrvni bili Damir Poljičak kao Orest te Karla Brbić i Dean Krivačić, kao izgubljeni dječak i djevojčica.
