Ivo, vrati se

PET
Tri gracije

Danas su me iz Krapinskih toplica na vikend izvukle tri gracije, oliti “tročlana banda”. Supruga Marija, punica Rosanda i dugogodišnja suradnica Mirjana. Znao sam da nešto neće biti u redu čim se one toliko brinu i skrbe za me. I doista, čim smo se približili Celinama počela je orkanska oluja koja je poharala i Zagreb. Kod nas je bilo i malo tuče. O snazi vjetra govori i činjenica da sam morao držati vrata koja je silina vjetra otvarala. Ovaj smo put imali sreće i došli na vrijeme. 

SUB
Govor iz mržnje

Šokantan tekst člana Helsinškog odbora Dragomira-Kolje Vojnića objavila je današnja Fiumanska Pravda. Šokantan po optužbama i neistinama koje je taj za mene ugledni prijatelj iznio u javnosti protiv predsjednika HHO-a Ive Banca i mene osobno. Kao prvo, Vojnić nije bio među osnivačima HHO-a, nego se u njegov rad uključio mnogo kasnije. Inicijatori HHO-a bili su prije svega Puhovski, Ivin, Lang i Budak, uz mene, naravno, a prvi sastanak održan je u mom stanu polovicom prosinca ‘92. godine. Oni koji nešto znaju mogu potvrditi da sam od prvog dana imao mandat međunarodnih institucija i inicijalnog kruga da predlažem članove odbora po svojim kriterijima, iako sam se o tome uvijek savjetovao s članovima šireg inicijalnog kruga. “Zajednički nazivnik naše borbe bio je svakako i antifašizam”, piše Vojnić. Ne. Zajednički nazivnik naše borbe bio je antitotalitarizam, borba za pluralnu demokraciju i ljudska prava. To znači, a ja sam to uvijek naglašavao, da je naša borba bila i antifašizam i antikomunizam, kao dva ekstrema totalitarizma. Među utemeljiteljima HHO-a bili su i mnogi sudionici partizanskog pokreta, Tripalo, Božo Novak, Budak, Ivin, svi žrtve Titova totalitarizma. Jedini koji to nije bio od “antifašista” te generacije bio je Duško Bilandžić. Vojnić dalje kaže kako je “Bančeva mržnja prema Titu jednostavno neshvatljiva. On je u novije vrijeme, a prije nije bio takav, počeo s takvim jezikom mržnje govoriti o Titu kao da on u svojem životu nije ništa drugo radio nego smišljao zločine”. Kada bi Banac govorio govorom mržnje prema bilo kome, pa i prema Titu, on ne bi mogao biti na čelu HHO-a, jer mi ne dopuštamo ni govor mržnje, ni govor iz mržnje. Konačno, Bančeva je retorika, zajedno s mojom, dobila podršku na zadnjem plenumu HHO-a pa ne razumijem što nakon toga Vojnić još uvijek radi u HHO-u koji, kako on kaže, podržava govor iz mržnje. Nakon objave ovog teksta Banac je dobio samoinicijativnu usmenu ili pismenu podršku svih članova IO HHO-a, osim jednoga koji se nije izjasnio. “Osim onog što je u nekim dokumentima rečeno o Titu, veoma me čudi, da budem fin i blag, i sve ono što je rečeno o Mesiću. Čak i da je taj dokument mogao imati neku znanstvenu i političku dimenziju, ocjene koje su dane u kontekstu Čička su ne samo neprihvatljive nego i smiješne. Imao sam dojam da se Čičak kad sam to iznosio na plenumu suglasio”, piše Vojnić. Imao je krivi dojam. Ne samo da se s time nisam suglasio nego smatram da je sve što je on napisao u tom tekstu uglavnom neistinito i smiješno.

NED
Strah od pobjede

Hrvatski mediji preplavljeni su člancima lijevih (ali i desnih) idiota, koji napadaju samu mogućnost da se Sanader ispred HDZ-a kandidira za predsjednika Republike. Po njima, on se naprosto ne smije kandidirati. Zašto? Zbog straha od njegove moguće pobjede. Čitajući njihove tekstove čovjek ima dojam da im je žao HDZ-a. Da je on zauzet poslovima u stranci i Vladi. Da mora ostati na svome mjestu. Po njima, kandidat ne bi mogao biti nitko tko već obavlja neku političku dužnost, nego samo neki “marginalni” kandidati. Po njima ispada da je ambicija zločin. Mislim da ga ovakvim tekstovima, ima li namjeru kandidirati se, sigurno neće zaustaviti. Dapače.

PON
Marcel Majsec

Postoje neki ljudi u hrvatskom društvu koji su jednostavno - institucije. Jedan od njih je i Marcel Majsec, dugogodišnji ravnatelj Krapinskih toplica koji je, uz sve probleme, zapreke, uspjehe i promašaje, uspio zadržati visoki renome tog lječilišta. Sreo sam ga na ulazu u lječilište gdje je konačno nakon mirovine počeo raditi - kao liječnik. To ga oduševljava i revitalizira. Majsec je inače, uz inženjera Božu Pavleka, mog cimera, bio nazočan, i to u njegovoj vikendici, kad je Mesić došao u Krapinske Toplice ponuditi mi mjesto svog savjetnika. Ovo tek toliko da se ne zaboravi.

UTO
Krenula je i daksa

Po nalogu Županijskog suda u Varaždinu, na lokaciji kod Gornjeg Hrašćana, na grobištu Pri Sepu, već se neko vrijeme vrši ekshumacija mladića između 20 i 25 godina, njih oko 1500, koje su partizani pobili u lipnju ‘45. Krenula je i Daksa. Županijski sud u Dubrovniku, na zahtjev DORH-a, donio je odluku o ekshumaciji posmrtnih ostataka većeg broja osoba koje su komunisti ‘44 i ‘45. likvidirali po kratkom postupku na otočiću Daksa u neposrednoj blizini Dubrovnika. Daksa je postala sinonim hrvatske politčke (pod)svijesti. Nešto o čemu se samo šaptalo, o čemu se nije puno govorilo, jer je bilo zabranjeno, iako se znalo što se tamo dogodilo. Županijski sud naglasio je u svom rješenju kako će za ekshumaciju trebati još dodatnih 200.000 kn jer u proračunu suda nema dovoljno novca. To neće biti problem jer postoje pojedinci, institucije i udruge koji će se za to pobrinuti. Zagrebački MUP završio je kriminalističku obradu nekoliko jama kraj Zaprešića, pa se uskoro očekuje da će DORH zatražiti početak ekshumacije i na ovoj lokaciji. No opet je bitan novac.

SRI
Sanaderov politički tsunami

Ivo Sanader nije više hrvatski premijer. Podnio je ostavku na način koji nije čest u političkom životu, pogotovo ne u nas. Čini se gotovo nevjerojatnim da se o tome sa svojim najbližim suradnicima danima dogovarao, a da to nije procurilo u javnost. Kako je to moguće u Hrvatskoj? To samo govori o unutarnjoj koheziji u vrhu HDZ-a i razbija sve floskule o lijevim i desnim frakcijama. No ostavka Ive Sanadera šokirala je apsolutno sve i kod velikog broja običnih građana izazvala pravu paniku. To govori o tome da je ostavka podnesena na neprimjeren način za našu političku kulturu i mentalitet. Javnost je ipak trebalo pripremiti za ovakav šok, jer nam se vrlo lako mogao (a i još uvijek može) dogoditi pravi politički lom. Neki su stanje nakon ostavke nazvali izvanrednim. Preteška riječ, no stanje doista nije normalno. Zbunjeni ljudi počeli su razmišljati o povlačenju novca iz banaka, u samo nekoliko sati počele su tonuti dionice na burzi. U tako nepovoljnoj atmosferi promet na burzi zbog panike naglo je porastao. Poslovni ljudi pitali su se što ovo znači za njihove investicije i dugoročne poslove. Naime, napuštanje ovakve ključne pozicije u ovako teškom gospodarskom trenutku u svijetu i u nas može se tumačiti kao kukavičluk ili kao sebičnost. Sanader zasigurno nije kukavica, ali da je ohol, tašt i sebičan preko svake mjere javna je tajna. U tom smislu njegovi daljnji potezi pokazat će je li podnio ostavku zbog jačanja svoje političke pozicije, kao i one HDZ-a, Vlade i Hrvatske. Ono što mnogi analitičari propuštaju jest činjenica da je Sanader postajući počasni predsjednik zapravo zadržao mjesto u Predsjedništvu stranke i mogućnost odlučivanja na svim razinama, dakle najbitniju poziciju u stranci. Što se tiče Predsjedništva stranke, samo nepoznavatelji prilika i mrzitelji HDZ-a mogu govoriti o tome kako je u toj stranci pobijedila desna frakcija. Cijeli HDZ je desna stranka i među članovima Predsjedništva nema bitnih razlika. Epizoda s Pašalićem od prije 10 godina odavno je zaboravljena i svi članovi Predsjedništva HDZ-a prije svega su sanaderovci, bez obzira na razlike u nijansama. Sanader je formalno ponudio Hebrangu mogućnost da bude predsjednički kandidat, znajući unaprijed da kod njega ne postoji takav samoubilački instinkt, s obzirom na činjenicu da je usprkos dobrom rezultatu operativnog zahvata on još uvijek sa zdravstvenog stajališta u rizičnoj zoni. Sve odluke u HDZ-u donesene su jednoglasno i stranka će nastupiti monolitno, no taj tip monolitnosti nikad nije bio dobar za demokraciju nigdje, pa ni u Hrvatskoj. Takav rezultat glasovanja ukazuje na činjenicu da je HDZ još uvijek više populistički pokret nego prava demokratska stranka s unutarnjim frakcijskim (legaliziranim) dinamizmom.  

ČET
Ivo, vrati se

Koji će biti scenarij subotnje skupštine HDZ-a, razmišljam dok (četvrtak poslijepodne) pišem svoju kolumnu. Sanader je najavio da se neće kandidirati. Ali što ako ga kandidira skupština od 10.000 delegata u zagrebačkoj Areni? Hoće li se moći oduprijeti skandiranju “Ivo, vrati se” ili “Ivo, predsjednik”? Tada se on ne bi kandidirao nego bi ga kandidirala njegova stranka. Je li ovo bio samo lukavi, riskantni, taktički manevar ili trajna odluka o privremenom napuštanju politike, brzo će se pokazati. Sklon sam razmišljati na način da će Ivo Sanader na predstojećim izborima za predsjednika Hrvatske biti kandidat HDZ-a i svoje pobjedničke koalicije.
Ivan Zvonimir Čičak