Izbori su skupa stvar u vrijeme besparice

PET
Kineski komunistički zločin

Dok se u nas vode rasprave o karakteru komunizma kao ideologije i prakse, jedna od posljednjih komunističkih država, Kina, pokazala je pravo lice i naličje komunizma, i to u 21. stoljeću. Pokolj nad Ujgurima i prijetnja smrtnom kaznom svakome tko je sudjelovao u toj pobuni govori o tome da se u Kini možda mijenjaju gospodarske prilike, ali ne i nakazni karakter komunističkog režima. Nema komunizma s ljudskim likom. Nedavno je u Zagrebu održan “međunarodni festival“ na kojem su sudionici prizivali povratak duha, ali i prakse Mao Ce Tunga. Rezultat njegove vladavine je 85 milijuna mrtvih. Bome ni studenti ni novopečeni ljevičari ne bi u Kini demonstrirali na ulici ili na fakultetu. Na ulici bi ih pregazili tenkovi, kao što su pregazili studente na Tienanmenu, a na fakultetima bi njihovi “nezadovoljni kolege“ sami razbili svaki njihov pokušaj iskazivanja nezadovoljstva.

SUB
Bill Gates

I ove godine, kao konačno i posljednjih 5 godina, imam seriju predavanja na grčkom brodu To Kalisto za probranu, uglavnom američku publiku. Ovaj puta sin mi Martin ima ulogu šofera, a mjesto predavanja je Skradin. Prije 14 dana trebao sam čak jedno održati i Billu Gatesu i njegovu društvu, no zbog zdravstvenih neprilika sve je odgođeno za neku drugu priliku.

NED
Državno sudbeno vijeće

U petak su u Hrvatskom saboru oko 13 sati izabrani novi članovi Državnog sudbenog vijeća (DSV-a). Na sjednici je bilo nazočno 117 zastupnika i zastupnica. Izbor članova DSV-a uvijek je u Hrvatskoj izazivao veliku medijsku pozornost zbog prevažnosti te institucije. Ovaj puta ni u jednom mediju ni retka. Kao da je neka “moćna ruka“ zabranila pisanje o tome. A evo i zašto. Predložena su 32 kandidata, a za prolaz je pojedini kandidat morao dobiti 50% glasova nazočnih. Iz redova sudaca izabrani su Ivan Turudić 77 glasova (kandidat ministra), Katarina Buljan 74 (kandidat Vrhovnog suda), Đuro Sesa 71 (kandidat sisačkih sudaca, sic!), Nino Mratović 70 (kandidat Županijskog suda Split), Branko Brkić 70 (kandidat Vrhovnog suda), Nedjeljko Boban 69 (kandidat Visokog prekršajnog suda), Ante Galić stari je član DSV-a i ima mandat još 2 godine. Iz redova odvjetnika izabrani su Mladen Sučević 100 i Atila Čokolić 66. Iz redova sveučilišnih profesora izabran je profesor Zvonimir Lauc 66 iz Osijeka, dok drugi član nije izabran budući da nije dobio dovoljan broj glasova. Evo nekih razvikanih imena koja nisu prošla: Petar Reić je dobio 43, Branko Smerdel 37, Ranko Marjan 40 i Marin Mrčela po 40 glasova, a glasnogovornik Županijskog suda u Zagrebu Devčić samo 4. Možda upravo ovi izborni rezultati kriju tajnu medijske šutnje.

PON
Slučaj generala Trifunovića

Po završetku obveznih vježbi u Krapinskim Toplicama, po paklenoj vrućini, sin me vozi u Beograd. Tamo je na televiziji B92 upriličena rasprava u povodu dokumentarnog filma o slučaju generala Vlade Trifunovića. General Trifunović bio je zapovjednik Varaždinskog korpusa. Poslije dugih pregovora, kako bi spasio živote tri stotine svojih vojnika, te kako ne bi ispao razbojnik koji razara barokni Varaždin, predao se u skladu s međunarodnim običajima ratovanja. Oružje je najvećim dijelom onesposobio. Vojnici su se presvukli u civilna odjela i autobusima su odvedeni u Beograd. General Trifunović i njegovi oficiri zadržali su osobno naoružanje i otišli sa svojim vojnicima. Na filmu se pojavljuje i Radimir Čačić, tadašnji šef kriznog štaba u Varaždinu, koji govori što je sve Hrvatska ponudila Trifunoviću ukoliko se preda. Ponuđena mu je hrvatska putovnica, državljanstvo i milijun maraka s mogućnošću da zadrži svoju imovinu u Hrvatskoj (stan i drugo). Ponuđena mu je i čast počasnog građanina Varaždina. Trifunović je sve to odbio, predao kasarnu i otišao u Beograd. Po dolasku u Beograd i njega i njegove vojnike opkolili su naoružani vojni policajci s automatima, kao da se radi o skupini bandita i kriminalaca. Trifunović je u Hrvatskoj (u znak zahvalnosti) osuđen na 15 godina zatvora. Temeljem te presude on ne može napustiti Srbiju budući je za njim preko Interpola raspisana međunarodna tjeralica. Obitelj mu je izbačena iz stana, njegov sin, koji je javno pozvao oca da položi oružje i ne puca po Varaždinu, morao je napustiti Hrvatsku. Kćerku su mu izbacili iz stana, a supruga mu je navodno u Njemačkoj. Trifunović je i u Srbiji, nakon nekoliko suđenja zbog veleizdaje, osuđen od Vrhovnog vojnog suda na 11 godina zatvora, od kojih je 3 odrobijao, a potom je pomilovan. Oduzeta su mu sva prava i on danas u teškom socijalnom statusu živi u jednoj sobici hotela Bristol u Beogradu. U emisiji sam postavio pitanje zašto srbijanske vojne vlasti i “pravosuđe“ nisu na isti način postupile i prema pukovniku Bulatu, koji se po završetku Oluje predao s ukupnim naoružanjem Hrvatskoj vojsci (generalu Stipetiću), napustivši hrvatsku s vojnicima i osobnim naoružanjem. Prema novim promjenama ZKP-a, i general Trifunović i svi jugoslavenski oficiri koji su suđeni u odsutnosti mogu pred hrvatskim sudom pokrenuti zahtjev za reviziju postupka bez da se osobno pojave pred sudom. Hoće li Hrvatska ispuniti obećanja dana Trifunoviću prije 19 godina ili mu barem ukinuti presudu?

UTO
Jovanka na Golom otoku

Istarski župan Jakovčić i njegov alter ego Kajin pozivaju bivšu suprugu Josipa Broza Tita Jovanku Broz Budisavljević da posjeti Brione i to o trošku hrvatskih poreznih obveznika. Taj poziv je pao baš u vrijeme kada se na Golom otoku obilježavala 60. obljetnica početka rada te morbidne komunističke institucije. Kako to da Jakovčiću i Kajinu nije palo na pamet pozvati u goste žrtve komunističkog terora, od kojih je većina bila sudionikom antifašističkog pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu. Bilo bi dobro kada bi Jakovčić i Kajin pozvali svoju gošću da simbolično posjeti Goli otok.

SRI
Bajame i orahovica

Prije dvije sam godine u mom zagorskom vrtu, na preporuku inženjera Krpine, posadio 6 stabala bajama, oli ti badema. General Agotić, koji je negdje u Slavoniji u rodnom kraju posadio oko 1500 oraha, zamolio me je tada da mu podnesem izvještaj o tome kako će uspjeti ovaj eksperiment, kako bi onda on to mogao isprobati i u Slavoniji. Moje će bajame ove godine dati prve plodove, pa preporučem njemu, ali i ostalim “hrvatskim unutarnjim emigrantima“ iz grada u selo da se i sami okušaju u ovom eksperimentu. Kad smo već kod oraha, ovih sam dana u Krapinskim Toplicama imao velikih rasprava o tome kako spravljati orahovicu, višnjevaču i druga pića. Ljudi obično prilikom spravljanja rakije šećer i orahe ili voće izlažu suncu. To je velika pogreška. Mene je stara purgerica gospođa Nada Mesić (nema nikakve veze s prezimenjakom joj Stipom) naučila kako se rade ta pića na pravi način. Naime, ako se pića izlože suncu zbog topline i temperature se razgrađuju vitamini i minerali, a posebno C-vitamin. Orahe treba stući drvenim batom i staviti ih u bocu. Pola kile oraha, pola kile štauba i tako do vrha boce, s time da na vrhu mora biti šećer. Boca se poklupi i stavi na tamno hladno mjesto. Svaka dva-tri tjedna izmiješa se drvenom žlicom. Poslije 2 do tri mjeseca tekućina se odlije i stavi onoliko rakije koliko želimo. Isti postupak radi se i s drugim voćem i plodovima. Posebno je zdrava rakija od borovih iglica, s time da se dobiveni sok od borovih izdanaka može davati i djeci koja imaju problema s plućnim bolestima (bez rakije, dakako).

ČET
Tmurna jesen

U Hrvatskoj svi najavljuju prosvjede i demonstracije, sindikati traže izvanredne izbore. Glupo je misliti da bi bilo koja nova vlada mogla poduzeti nešto drugo osim onoga što će morati poduzeti vlada Jadranke Kosor, a izbori su skupa stvar, pogotovo u vrijeme besparice. Papa Ivan Pavao II., koji je bio strastveni sportaš, dao je u Vatikanu sagraditi bazen kako bi mogao plivati. Začuđeni vatikanski prelati pitali su ga zašto ulazi u tako skupi projekt. “Zbog zdravlja i to mojega i vašega“, odgovorio im je. “Uostalom, novi izbori za Papu bili bi skuplji od ovog bazena.“ Hrvatsku, s obzirom na našu nezrelost u krizi, očekuje Međunarodni monetarni fond. A kako to izgleda možemo vidjeti na primjeru Latvije, zemlje koja prolazi sličnu tranziciju kao i mi. Preduvjet za kredite je rezanje mirovina, plaća i socijalnih potpora za otprilike 10%. Istovremeno, traži se otkaz za trećinu državne administracije. Traži se ukidanje 50% državnih agencija i ukidanje nadzornih odbora u državnim poduzećima. Postavlja se pitanje ima li Hrvatska sama snage da bez “strane intervencije“ provede ove radikalne mjere ili moramo čekati “vanjsku financijsko-političku agresiju“ na nas.
Ivan Zvonimir Čičak