Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković dijelom je razvrgnuo, a dijelom preoblikovao predizbornu koaliciju iz vremena Tomislava Karamarka i riješio se HSP-a Ante Starčevića. Zoran Milanović iz Narodne koalicije izbacio je Laburiste, uključio HSS, a u njoj nije ostalo ni jedne stranke ni upečatljive figure koja bi bila atraktivna lijevom krilu biračkog tijela.
Jesu li se izborom predizbornih partnera lideri HDZ-a i SDP-a odrekli dijela svog biračkog tijela, Milanović ljevice, a Plenković najdesnijeg, i kako bi se to moglo odraziti na njihov izborni uspjeh i postizborni koalicijski potencijal, razgovarali smo s profesorima s Fakulteta političkih znanosti Nenadom Zakošekom i Bertom Šalajem.
Privlačenje manjinaca
- Po mom viđenju, Andrej Plenković ne želi imati predizbornu koaliciju u onom obliku u kojem ju je imao Tomislav Karamarko jer očito smatra da su i takva koalicija i raspodjela mandata štetili HDZ-u - kaže profesor Fakulteta političkih znanosti Nenad Zakošek. - Mislim - dodaje - da se on uopće ne želi distancirati od desnih birača, primjerice od Hasanbegovića i njegovih pristaša, nego se želi izraziti na drugačiji način. Jačat će HDZ i vidljivost stranke, a istodobno koristiti potencijal pojedinih osoba s desnice. Takva taktika, smatra Zakošek, jača HDZ, a i njega samog dovodi u bolju poziciju. Tako se Plenković ne mora eksplicitno ograditi od nedavne prošlosti HDZ-a, ali stranačkom nastupu na izborima daje vlastite akcente.
Mogu li, međutim, nezadovoljni partneri bivše Domoljubne koalicije uzeti HDZ-u dio desnih glasova, pitali smo Zakošeka. Pravaške i druge desne strančice mogu, tvrdi, predstavljati ozbiljniju opasnost za HDZ samo ako se ujedine i tako nastupe na izborima protiv HDZ-a, ali njihovo ujedinjavanje, ističe, teško je moguće.
Izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Berto Šalaj drži da novi predsjednik HDZ-a pokušava napraviti zaokret prema centru, a pri tome ne izgubiti desnicu koju je Karamarko vezao uz HDZ.
- Plenkovićevo odustajanje od Pere Ćorića i Ivana Tepeša logično je, tvrdi Šalaj, jer HDZ u svom taboru već ima Zlatka Hasanbegovića koji se u zadnjih pola godine prometnuo u zvijezdu nacionalističke desnice, a za svaki slučaj pregovara i s Ružom Tomašić. Istodobno HSP AS u svojim redovima nema ni jednu veliku i karizmatičnu desničarsku političku zvijezdu, jer Tepeš i Ćorić to sigurno nisu. Uz to, dodaje Šalaj, Planković kalkulira da će nakon izbora HDZ i Most zajedno imati više mandata od Milanovićeve Narodne koalicije, ali ne i dovoljno da bi sami formirali Vladu i na svoju će stranu vjerojatno htjeti privući i osam manjinskih zastupnika. S Tepešom i Ćorićem, koji su se istaknuli vrlo ružnim izjavama na račun manjina, ne bi imali velike šanse privući manjince.
Stvaran zaokret?
Zbog svega toga Plenković je, smatra Šalaj, vjerojatno procijenio da mu ostanak u koaliciji s krajnje desnim stankama nosi više štete nego koristi pa mu nije bilo teško odreći ih se. Tek će se, dodaje, vidjeti je li Plenkovićev zaokret prema centru bio stvaran, ili tek kozmetički.
A što se Milanovića tiče, on je, ocjenjuje Šalaj, slično kao i Plenković s desnicom, zaključio da u ovom trenutku SDP na lijevom krilu nema ozbiljne konkurencije osim Živog zida, koji zapravo i nije lijevo krilo, ali ga dio lijevih birača doživljava kao alternativu. Milanović je, smatra Šalaj, vjerojatno svjestan da će dio lijevih birača na dan izbora ostati kod kuće, ali je ipak uvjeren da je većina lijevih birača dovoljno zaplašena šestomjesečnom vladavinom Domoljubne koalicije i Mosta da će mu, unatoč tome što im se politika koju vodi ne sviđa, izaći na izbore i dati mu glas kao jamcu protiv najezde nacionalizma i klerikalizma kojem su svjedočili u zadnjih pola godine. Činjenica da će na lijevom stanačkom krilu doći do velike fragmentacije glasova, jer uz Josipovićevu stranku, Laburiste i OraH, izlazak na izbore najavljuju i udruge Blokirani i Franak, Milanovića ne brine jer je uvjeren da nitko od njih neće prijeći izborni prag, i da će većina rasutih glasova ionako otići Narodnoj koaliciji. U tom je uvjerenju, smatra Šalaj, onako nepristojno ignorirao Laburiste i izbacio ih iz koalicije, a da s njima nije ni razgovarao. “No vidjet ćemo hoće li ta njegova kalkulacija upaliti”, rekao je za Jutarnji list Šalaj.
Mobilizacijski potencijal
Zanimalo nas je i smatra li Zakošek da je Milanović napravio pametan potez izbacujući iz predizborne Narodne koalicije Laburiste, i ne ponudivši lijevom krilu svog biračkog tijela ni jednu stranku ni figuru koja bi ih privukla da daju glas Narodnoj koaliciji. - Mislim da je Milanović ispravno procijenio da su Laburisti izgubili svoj potencijal jer je ta stranaka bila projekt jednog čovjeka (Dragutina Lesar, op. a,) i taj projekt je okončan, a isti je slučaj i s OraH-om - kaže Zakošek. - Nedvojbeno je da postoji nezadovoljstvo na ljevici jer Milanović formiranjem Narodne koalicije cilja na privlačenje što više birača na centru. Međutim mobilizacijski potencijal stranaka lijevih od SDP-a vrlo je nizak i mislim da je Milanović ispravno procijenio da njihovim isključivanjem iz koalicije ne gubi puno.
Zakošeka smo pitali hoće li po njegovu mišljenju dio birača ljevice zbog toga apstinirati od rujanskih izbora.
- Mislim - odgovara - da su potencijalni birači ljevice ucijenjeni situacijom pa će kalkulirati: je li im bolje ostati kod kuće ili ipak izaći na izbore i glasati protiv povratka HDZ-a na vlast.