Za znanost ćemo povećati sredstva sa sadašnjih 0,75 posto na dva posto BDP-a do 2020. godine, najprije je obećala Narodna koalicija predvođena SDP-om. Bačenu rukavicu odmah je prihvatio HDZ koji je, također, za istraživanje obećao dva posto BDP-a, odnosno oko sedam milijardi kuna godišnje.
Most govori o izdvajanju za znanost od 2,5 posto BDP-a na temelju gospodarskog rasta, ali i kroz promjene u strukturi ulaganja. Stranka Pametno, pak, ističe kako se naš sustav visokog obrazovanja i znanosti najprije treba uskladiti s normama najrazvijenijih zemalja, a onda znatno povećati izdvajanja, dinamikom koja bi u kratkom vremenu dostigla oko tri posto BDP-a, što je proklamirani cilj u državama EU... Čak i površnim praćenjem sadašnje predizborne kampanje, evidentno je da se u njoj prvi put od stjecanja hrvatske neovisnosti fokus usmjerava na obrazovanje i znanost.
Politički pomak
- Vjerujem da je toj situaciji pridonio scenarij s kurikularnom reformom, u kojem s jedne strane imamo iznimno motivirano tijelo zaduženo za kurikularnu reformu, na čelu s Borisom Jokićem, a s druge strane iznimno autistična tijela koja su preko kurikularne reforme htjela nametnuti određena svjetonazorska viđenja. To je, kao što znamo, kulminiralo velikim sukobom, a ključne stranke su se istodobno isključivo bavile totalno nevažnim temama. Ipak, počelo se o obrazovanju i znanosti barem deklarativno pričati, što je neki pomak. Možemo se nadati da će čelni ljudi to iskoristiti i reformirati naše obrazovanje i znanost, u suprotnom RH nema nikakvu šansu za budućnost - sve više ćemo se zacementirati na začelju Europe, a naši najbolji će sve ubrzanije bježati iz Hrvatske - rekao je dr. Tome Antičić, ravnatelj Instituta Ruđer Bošković.
Prema podacima Eurostata za 2014. godinu, na vrhu ljestvice izdvajanja za znanost u EU su Finska sa 3,17, Švedska sa 3,16 i Danska sa 3,08 posto BDP-a. Blizu izdvajanja za znanost od tri posto BDP-a su i Austrija (2,99), Njemačka (2,84 posto) i Belgija (2,46 posto), a tim naprednim državama približava se i susjedna Slovenija s ulaganjem od 2,39 posto BDP-a. Hrvatska je 2014. godine za znanost izdvojila 0,79 posto BDP-a pa je po tome pri dnu europske ljestvice zajedno s Rumunjskom, Ciprom i Latvijom.
- S tako niskim ulaganjem Hrvatska nema šanse da prosperira na znanstveno-tehnološkom planu niti da istraživanja postanu jedan od “drivera” gospodarskog rasta. Očito da slaba ulaganja već dulje vrijeme utječu i na rezultate, ali i gospodarsku verifikaciju istraživanja i njihovu komercijalizaciju. Istina, poboljšava se znanstvena produkcija i prisutnost hrvatskih istraživača u referentnim istraživačkim bazama, ali ti su rezultati postignuti uz javno (državno) ulaganje u istraživanje i razvoj od samo 0,41 posto BDP-a, što je znatno manje od europskog prosjeka od 0,74 posto BDP-a - rekao je dr. Anto Bajo iz Instituta za javne financije u Zagrebu.
Istaknuo je kako je RH Strategijom razvoja znanosti i visokog obrazovanja zacrtala povećanje ulaganja u znanost do 2020. godine na razinu od dva posto BDP-a.
Privatni sektor
- Veća ulaganja moguća su ako se u financiranje znatnije uključe javna poduzeća i komunalna društva, a onda i veće kompanije u privatnom vlasništvu. Dosadašnja slaba ulaganja većim su dijelom rezultat slabog sudjelovanja privatnog sektora i javnih trgovačkih društava, posebice onih od posebnog interesa države. Ulaganja na razini od dva posto BDP-a do 2020. nisu realistična, no ako bi se povećala ulaganja na 1,5 posto, to bi već bio značajan uspjeh - istaknuo je Bajo. Da u sadašnjoj gospodarskoj situaciji nije realno očekivati nagli skok ulaganja u znanost, smatra i Tome Antičić.
- Hrvatska je u strahovito velikim dugovima, tako da takav porast nije realan. Možda će to biti realno za par godina, ako se uspiju srezati troškovi države na kvalitetan način i sprovedu kvalitetne reforme. Jedna od tih reformi mora biti i u znanosti, jer smatram da porast ulaganja u postojeći sustav neće donijeti velike koristi bez istodobnih radikalnih reformi u tom sektoru - rekao je Antičić. Ističe da je nužno promijeniti sustav znanosti u kojem se očekuje da svaki doktorand završi u akademskom sektoru.
- Najrazvijenije zemlje imaju udio doktora znanosti u industriji u usporedbi sa znanstvenim institucijama i do 90 posto, upravo to je jedan od ključnih razloga uspjeha njihova gospodarstva. U Hrvatskoj taj postotak iznosi katastrofalno niskih 10 posto. Uz to se i doktorski i dodiplomski studiji, zapravo i nastava u srednjoj i osnovnoj školi, moraju transformirati da ljude nauče misliti, a ne samo memorirati, da se potiče poduzetno razmišljanje - naglasio je Antičić.
Reforma sustava
Slično tvrdi i Bajo. - Hrvatska znanstvena i visokoobrazovna infrastruktura mora se značajno mijenjati prvo u dijelu organizacija: reorganiziranja MZOS-a po programskom načelu, integriranja visokih učilišta u sveučilišta te organiziranja instituta koji su u funkciji pružanja javnih dobara i usluga. U cijelosti se slažem s preporukama iz Strategije da veća javna sveučilišta treba razvijati kao istraživačka i stvarati istraživačke jezgre na manjima te restrukturirati javne znanstvene institute putem uključivanja u sveučilišta, stvaranje asocijacija instituta ili osposobljavanje za samostalno ostvarivanje misije i društvene uloge. Hrvatske znanstvene i visokoobrazovne institucije moraju biti uvezane u informacijski sustav kako bi se i na razini države konačno mogao dobiti uvid u raspoložive inpute za vođenje suvisle znanstvene i visokoobrazovne politike - rekao je Bajo.
Da je povećavanje ulaganja u znanost nužno vezati uz reforme sustava, smatraju mnogi znanstveni analitičari. Pritom upozoravaju kako bismo se trebali ugledati na one zemlje koje su, iako nisu puno veće od nas, napravile značajne iskorake. Primjerice, Austrija je mala zemlja, koja se prije 15-ak godina borila sa sličnim problemima u znanosti i visokom obrazovanju. No, uspjela je brzo promijeniti strukturu svojih sveučilišta koja su među ponajboljima u srednjoj Europi. Također, Austrija se znatno popela i na ljestvici inovativnosti EU, gdje je Hrvatska, nažalost, na začelju.
- Austrijska znanost impresionirala me na nekoliko razina. Prvo, u politici zapošljavanja sveučilišnih profesora orijentirana je isključivo na kvalitetu: od 10 mladih profesora koji su u mojoj generaciji zaposleni na istom odjelu niti jedan nije Austrijanac. Direktor instituta je Englez, dominantni jezik komunikacije je engleski, a na zadnjem natječaju za profesorsko mjesto, od 200 aplikacija koje smo primili, 100 su podnijeli Amerikanci. Osim toga, dugoročno karijerno napredovanje u struci ovisi samo o kvaliteti. Znanost je nadnacionalni fenomen u kojem su kriteriji izvrsnosti jasni, a takva mora biti i politika zapošljavanja. Jedna od dominantnih tema u Hrvatskoj je kako zaustaviti “odljev mozgova”, a vrlo malo se priča o tome kako omogućiti “priljev mozgova” - rekao je dr. Bojan Žagrović, profesor na Sveučilištu u Beču od 2010. godine. Žagrović je diplomirao biokemiju na Harvardu, a doktorirao biofiziku na Stanfordu. Tri godine bio je na ETH (Švicarski federalni tehnološki institut) u Zürichu, a zatim 2,5 godine znanstveni direktor splitskog Medilsa.
Klima povjerenja
- Drugo, način financiranja znanosti u Austriji, i tu mislim na financiranje i mladih i naprednih istraživača, na zavidnoj je razini. Postoji nekoliko velikih fondacija koje financiraju znanost, razgranata mreža podrške za prijave na europske fondove i općenito klima povjerenja u pravednost sustava. Treće i vjerojatno najbitnije, Austrija ulaže gotovo tri posto svog BDP-a u istraživanja i razvoj, što s obzirom na njihov skoro tri puta veći BDP znači da ulažu u znanost otprilike 10 puta više nego mi po glavi stanovnika na apsolutnoj razini - naglasio je Žagrović.
I poduzetnik Denis Čupić, predsjednik Udruge developera pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP), smatra da od Austrije možemo mnogo naučiti na reformi sustava obrazovanja i znanosti.
- Generalno, prednost austrijskog sustava je da obrazuje djecu i mlade za ranu integraciju u radne procese i daje im brže i veće šanse za rad i osamostaljenje u životu. Jedna od dobrih strana kurikuluma je da se od ranih obrazovnih faza promovira rad, radne navike, orijentiranost prema samostalnosti i poduzetništvu. Druga bitna odlika je prepoznavanje fakultativnog obrazovanja i stjecanja znanja u paralelnom sustavu vrednovanja znanja istovjetnom sa specijalističkim studijima i nekadašnjim našim magisterijima kroz međunarodne sustave i strukovne udruge kao potvrda visokih profesionalnih kvalifikacija - rekao je Denis Čupić, koji je poslom vezan uz Austriju.
- Naš obrazovni sustav nažalost desetljećima ne usmjerava učenike prema samostalnosti, mobilnosti i spremnosti na rizik. To je vidljivo iz toga da veliki postotak građana privatno gospodarstvo gleda kao nesigurnog poslodavca, dok je javni sektor uvijek siguran i poželjan poslodavac, te je to nažalost izraženo i kod mlađih generacija i jako je malo spremnosti na vlastiti rizik i poduzetništvo. Takav demotivirajući sustav ne promovira sklonost istraživanju i inovacijama od najranije dobi - naglasio je Čupić.
Istaknuo je kako u Hrvatskoj javna sveučilišta nastaju kao politički projekti te ne prate tržište rada.
Realni kadar
- Primjerice, na sjeveru Hrvatske najmlađe sveučilište ima više programa i upisnih mjesta na društvenim smjerovima, npr. od ekonomskih smjerova do novinarstva, multimedije, medijskog dizajna, odnosa s javnošću, od smjerova orijentiranih na proizvodne djelatnosti kao što su proizvodno strojarstvo, elektrotehnika te građevina. Istodobno na zavodu za zapošljavanje najveći je postotak više i visokoobrazovanih kadrova upravo iz ovih prvih smjerova, dok cijeli bazen sjeverne Hrvatske ima razvijenu metaloprerađivačku branšu kojoj nedostaje kadra, kao i građevinski sektor kojem se otvara tržište Austrije i zasigurno je potencijal za manje i srednje tvrtke sa sjevera Hrvatske.
Upravo ovi “realni” smjerovi imaju dobar nastavni kadar i nepravedno su podcijenjeni u upisnim kvotama - upozorio je Denis Čupić.
Malo privatnih zaklada: Hrvatskoj fali zakona koji bi poticao filantropiju u znanosti
Jedan od važnih oblika financiranja znanstvenih istraživanja na Zapadu, posebice u SAD-u, zaklade su bogatih pojedinaca ili korporacija. Nažalost, u Hrvatskoj je to u povojima: jedina respektabilna korporacijska zaklada je Adris. Kako bi potaknuo taj oblik filantropije kod nas, proslavljeni fizičar Marin Soljačić utemeljio je zakladu koja je ove godine drugi put zaredom dodijelila 5000 dolara nagrade najuspješnijem maturantu na državnoj maturu iz matematike, fizike i hrvatskog jezika.
- U Hrvatskoj ne postoji zakonski okvir filantropije koji bi poticao gospodarstvo na filantropska ulaganja u znanost niti su ulaganja u istraživanje i razvoj adekvatno porezno tretirana da bi omogućila pojačana izdvajanja i ulaganja i stvaranje novih vrijednosti kroz inovacije i širenje poslovanja - naglasio je Denis Čupić.