IGRAČKA PREMIJERA NEDJELJNOG

Izrada igrica je najzabavniji posao na svijetu

  • Tomislav Pongrac i Andrej Levenski

  • Igrica Gas Guzzlers

Objavljeno: 15.05.2011

Osnivači Pandore - umjetnički direktor Tomislav Pongrac i tehnički direktor Andrej Levenski - u ovaj su projekt krenuli prije šest mjeseci, s tim da su čak dva mjeseca, po dobrim, starim hrvatskim običajima, čekali ime za tvrtku

Da se kroz prozor ne nazire žuta zgrada ludnice Vrapče, čovjek ni po čemu ne bi mogao zaključiti da se nalazi u Zagrebu. U stanu pretvorenom u ured razmješteno je nekoliko radnih stolova, za kojima sjede muškarci u dvadesetim i tridesetim godinama i smireno gledaju u povelike monitore, svaki u dva.

Na ekranima se izlistavaju i vrte beskrajni nizovi brojki i slova, kodovi za PC igricu koju ova tvrtka, Pandora studio, upravo razvija. Zvat će se Gas Guzzlers i trebala bi biti adrenalinski overdose koji spaja dvije muške strasti, jednu javnu i dobro poznatu i jednu zatomljenu i tajnu: vožnju i pucanje.

Laici ne zamišljaju baš ovako tvrtku koja proizvodi kompjutorske igrice; Hollywood nam je prodao iluziju da su takva mjesta Disneyland za odrasle, s potocima piva, biljarskim stolovima i DJ pultovima, ubitačno zgodnim gošćama i, na kraju krajeva, da su to mjesta u kojima se igre razvijaju tako da se... pa, igraju. Ne možemo, naravno, tvrditi da takve tvrtke ne postoje, ali ova nije ništa slično. Ovdje se radi, i to ozbiljno. Osnivači Pandore - umjetnički direktor Tomislav Pongrac i tehnički direktor Andrej Levenski - u ovaj su projekt krenuli prije šest mjeseci, s tim da su čak dva mjeseca, po dobrim, starim hrvatskim običajima, čekali ime za tvrtku. Nadaju se da bi njihova igrica na policama u Hrvatskoj i brojnim zemljama svijeta te u bespućima internetskog downloada trebala biti potkraj ljeta, a screenshotovi koje su nedavno pustili u javnost izgledaju i više nego obećavajuće.

Znaju što rade

- Mi smo zapravo krenuli raditi nešto potpuno drukčije od ovoga. Nešto puno jednostavnije. Međutim, kad smo malo sjeli i razmislili, shvatili smo da je to za naš nivo iskustva prenisko i da možemo puno bolje. Onda smo jače zagrizli, da to izgleda puno bolje i da fizika automobila bude puno jača. Sada tu, naravno, treba znati stati i ne raditi igru godinama, što je česta greška i u Hrvatskoj i vani - objašnjava 37-godišnji Pongrac, čovjek koji za ovaj posao u hrvatskim okvirima ne može imati bolji CV nego što ga ima: otpočetka je kao dio CroTeama sudjelovao u izradi legendarne igrice Serious Sam.

I Pongrac i njegov sedam godina mlađi partner Andrej Levenski o svom projektu pričaju rado, s puno strasti i pričaju puno. Jako puno. Nekome izvan njihova svijeta mnoge od rečenica koje u rafalima izgovaraju katkad dođu kao kineski, kao neke tajne šifre koje autsajderi mogu slušati, ali ni u ludilu neće razumjeti. No za ovu priču neke preopširne tehnikalije, uostalom, nisu ni bitne. Ono što je važno jest da dečki očito znaju što rade.

- Krećemo polagano prema alfa-fazi projekta, dakle to je neka prva igrivost, kada će se moći vidjeti kakva je otprilike igrica. Možda neće u tom trenutku imati svu funkcionalnost, neće sve oružje biti kompletno, ali neka osnovna fizika bit će vidljiva. U toj fazi može se već složiti nekakav filmić za ‘publishere’, tako da oni mogu odlučiti hoće li eventualno uložiti novac u dofinanciranje, možda čak i predložiti neki malo drukčiji smjer cijele priče, zašto ne. Tu se otkrivaju ‘bugovi’ i dečki ih ispravljaju i onda se približavamo beta-fazi, kada se može ići prema vanjskim testerima - objasnio je sljedeće korake u razvoju Gas Guzzlera Andrej Levenski.

Kultni auti

Već iz objavljenih screenshotova jasno je da su Pongrac i Levenski za igru odlučili iskoristiti jednu sasvim posebnu klasu automobila, koja dosad nije imala svoje mjesto u ovom svijetu kojim vladaju raznorazni Dodge Viperi, Ferrariji i Formule 1: naime, kultne aute iz bivše Jugoslavije. Dakle, Fićo, Stojadin i Renault 4. Hrabar je to i originalan potez koji će, ako ništa drugo, imati barem odličan marketinški efekt i za koji ekipa iz Pandore ima savršeno razrađenu logiku.

- Razmišljali smo ovako: svi ti auti imaju nekakav kultni status, barem na Balkanu. To su, nadalje, auti koje ljudi nikad u igricama nisu vozili ili su ih pak vozili u stvarnom životu, a naša ciljana publika i jesu ljudi između 20 i 40 godina. Većina njih je vjerojatno vozila neki od tih auta. Klincima koji ih nisu vozili to vjerojatno neće biti ni bitno, samo će im biti važno da bude zabavno. Pitanje je, naravno, kako će reagirati Amerikanci, ali vjerujem da će to njima biti simpatično. Ti auti su u prvoj klasi, dakle oni s kojima krećeš u igricu i onda ideš prema jačima. Tu dolaze europski auti i onda na kraju oni vrhunski trkaći automobili, kao Shelby Cobra i Dodge Viper. Naravno, budući da nemamo licence za aute, imena smo napravili s humornim odmakom, pa je tako Dodge Viper postao ‘Dog Diper’ (pseća pelena, op. a.); nije Fiat 500 nego ‘Fat Ficho’ i slično - objasnio je Pongrac.

Osim osebujog odabira automobila, Andrej Levenski je uvjeren da je i cijeli koncept igrice vrlo originalan, barem kada se sagleda sadašnji trenutak.

- Trenutačno ovakva igrica ne postoji, na tržištu PC-ja pucačke igre s automobilima jednostavno nema. Bio je onaj prastari Death Rally, a uglavnom izlaze razni Need for Speedovi, dakle utrke bez dodatne akcije. Mi smo odlučili smjestiti se u tu nišu - objašnjava ovaj vjerojatno najbrže pričajući Slavonac u povijesti.

Vjerojatno ne treba ni napominjati da Pandorino tržište ne završava na Bregani. U ovoj industriji i u današnjem svijetu čitav planet je jedan veliki lokalni dućan i pitanje je samo kako se nametnuti kupcima. Prvi kontakti već su uspostavljeni.

- Već nakon što smo postavili prve screenshotove, javili su nam se publisheri. Ja sam u ovoj industriji već 15 godina i nikad to nisam vidio, tim više što još nismo etablirano ime. Nama bi bilo idealno da prodamo igricu za cijeli svijet - za što postoji neka šansa - ali realnije bi bilo da ćemo prodavati licence po zemljama - govori Pongrac te ističe još jedan bitan segment cijele priče.

- Mi paralelno razvijamo i svoje alate. Dakle, mogli smo licencirati nečiji tuđi engine ili razviti svoj i odlučili smo se na drugu varijantu. Na duže staze to nam se više isplati. Usput rečeno, i oprema na kojoj radimo je u biti samo malo jača od standardne. Dakle, svatko ima dva monitora, tablete za crtanje, a grafičke kartice su u klasi od 1500 do 2500 kuna, dakle ništa posebno - objašnjava.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Broj preporuka: 8

Više o...

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

magazinrss

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen