PET
Kult Luke Ritza
Mladi prijatelji pokojnog Luke Ritza krenuli su u neobičnu kampanju. Po širem centru grada polijepili su 1100 plakata kojima traže izmjenu zakona o maloljetnicima i strože kazne. Brzi komunalci skinuli su plakate jer su lijepljeni po zabranjenim mjestima. Iste te prijatelje Luke Ritza HHO je nagradio godišnjom nagradom zbog zalaganja u otkrivanju njegovih ubojica. Čini mi se ipak da ova kampanja nije primjerena ideji ljudskih prava, jer se iz nje naslućuje “osvetnički dah”. Ona me podsjeća na nedavne zahtjeve za uvođenjem kazne doživotnog zatvora, ili pak smrtne kazne. Sve ovo govori o nepoznavanju principa suvremene penologije, ali i europskih trendova u pravosudnim institucijama, pogotovo u praksi Europskog suda za ljudska prava. Smisao kazne nije prije svega osveta, nego prevencija i preodgoj, što se posebno odnosi na mlade. Prema nedavno objavljenim podacima, čak 80 posto maloljetnih osoba koje završe u zatvoru ili nekoj preodgojnoj instituciji kasnije su kriminalno evidentirani. Hrvatska ima dobar zakon o maloljetnicima, koji vodi računa o zaštiti ljudskih prava i maloljetnih osoba koje su zapravo žrtve odgoja u kući, u društvu, u školi, a posebno žrtve suvremenih medija. Najvažnija stvar u pitanju maloljetničke delinkvencije mora biti prevencija kojom bi trebalo preusmjeriti dosadašnje načine pokušaja suzbijanja tog zla. Možda je moja pogreška što kao bivši mladi (politički) zatvorenik jako dobro znam što se događa s mladim ljudima kada dospiju u zatvor. Konačno, koje to vrijednosti i vrednote danas nudimo mladim generacijama?
SUB
Hrvatska (državna) lutrija
U Hrvatskoj slijedom ratnih okolnosti i spora sa Slovenijom već svako dijete zna što je to Međunarodni sud (pravde) za sporove među državama. On rješava samo krupne sporove za koje je odgovorna država. Hrvatska pred sudom sada vodi parnicu za agresiju, a traži i arbitražu oko granice. Međutim, u tišini, daleko od očiju javnosti, protiv Hrvatske se pred sudom pravde vodi postupak zbog Hrvatske lutrije koja je u državnom vlasništvu. Postupak vodi jedna austrijska tvrtka koja se osjeća prevareno od bivšeg rukovodstva Lutrije i države kao vlasnika. Tužitelja u sporu zastupa jedna francuska kuća, a hrvatsku jedna britanska. Već sama činjenica da se Međunarodni sud pravde proglasio nadležnim za ovaj spor loša je vijest za Hrvatsku. Pogotovo jer se radi o iznosu od 80 milijuna eura, plus troškovi suđenja, a sve to bi moglo biti plaćeno iz džepova poreznih obveznika. Upravo stoga sadašnje bi rukovodstvo Lutrije trebalo zajedno s tijelima gonjenja poraditi na tome da se pronađe krivac za ovaj “propust” bivšeg rukovodstva.
NED
Masovna histerija zbog grobnica
Otkriće masovne grobnice u jednom slovenskom rudniku ponovno je razbuktalo pravu “histeriju” rasprava o masovnim pogubljenjima što su ih komunisti poslije Drugoga svjetskog rata počinili na teritoriju bivše Jugoslavije, a posebno u Sloveniji. Međutim, stječe se dojam da se kod nas ta cijela medijska kampanja usmjerava na Sloveniju, kako bi prikrila neaktivnost hrvatskih vlasti u iskapanju posmrtnih ostataka osoba koje su bile žrtve komunističkog terora od ‘45 nadalje. Slovenija, bez obzira na činjenicu, ili možda baš zato što je tamo komunistička vlast zapravo preko Kučana, Drnovšeka i drugih nastavila vladati, kako bi skinula ljagu sa svoje partije i slovenskog naroda, ozbiljno je prionula na posao iskapanja posmrtnih ostataka žrtava komunističkog terora. U Hrvatskoj pak ništa od toga. Macelj i stop. I to čak ne ni cijeli Macelj nego samo jedan dio. Nije ni čudo kada su osobe odgovorne za te likvidacije i danas u određenim strukturama vlasti, a pogotovo su to bile tijekom Domovinskog rata. Neki od njih brane biografije svojih otaca i rodbine, a neki svoje vlastite. Ne znam kako može mirno spavati osoba koja je svojim političkim protivnicima vezala ruke, na nogu im vezala kamen, a nakon toga ih jednostavno pustila u more. Državno odvjetništvo nešto prtlja o tome kako oni nešto rade na tome. Ono što se od njih traži je prije svega osiguranje dokaza iskapanjem, a potom slijede sudski procesi ako postoje preživjeli. Konačno, budući da to državne vlasti ne rade, kao što su žmirile tijekom Domovinskog rata kada su u pitanju bili ratni zločini, morat ćemo se mi koji smo na tim problemima radili i prije 10 godina potruditi pokazati vlastima gdje su masovne grobnice. Pa ako bude trebalo, skupit ćemo i sredstva i pokrenuti iskapanja. Ako to već ne interesira hrvatske vlasti u suverenoj i samostalnoj hrvatskoj državi.
PON
SSSH
Kratica je ovo parafrazirane srpske krilatice. Ovaj put Samo Sloga Hrvate Spašava. Tako bismo mogli ocijeniti današnju jedinstvenu izjavu političkog vrha kojom se Sloveniji jasno dalo do znanja da sve stranke u Hrvatskoj pristaju na medijaciju Europske Unije, ali inzistiraju na tome da zadnju riječ ima Međunarodni sud (pravde) za sporove među državama u Haagu. Jasno je da Slovence ni ovo neće zadovoljiti jer njih zadovoljava samo ono rješenje koje do kraja ispunjava njihove snove i želje. Slovenija se prema Hrvatskoj ponaša na isti način na koji se ponašala i u vrijeme Jugoslavije. Koristeći stečevinu članstva u EU, ona i ovaj put želi biti malo “ravnopravnija” od Hrvatske. A Hrvatska, kao što piše današnji Jutarnji, samo traži isti tretman kao što ga ima Slovenija. To je za Slovence ipak malo previše. Oni bi čak možda i pristali na neku drugu sudbenu instancu. Recimo, Sud za pravo mora u Hamburgu. Zašto? Zato što će Haaški sud pravde ovaj put presuđivati o ukupnoj granici uključujući i neosporno hrvatsku Svetu Geru i druge lokacije. Uz to, o presudi Međunarodnog suda pravde ne može raspravljati ni jedan parlament, ni hrvatski ni slovenski, nego se odluka mora odmah sprovesti u djelo, u protivnom se leti van iz civiliziranog svijeta. Nije to odluka Ustavnog suda Hrvatske pa da je kasnije lokalni šerifi ili pak Odvjetnička komora u slučaju Šoć jednostavno ignoriraju i ne provode u djelo.
UTO
TITO - ratni zločinac
Janez Stanovnik i Udruga antifašističkih boraca Slovenije upiru prstom u Tita kao najodgovorniju osobu za masovne likvidacije nakon Drugoga svjetskog rata, tvrdeći da je on to osobno naredio. Kada su pojedinci u Hrvatskoj to isto tvrdili, bili su izvrgnuti javnom linču i optuživani za ustaštvo, fašizam i lažno “antiavnojevsko” hrvatstvo. Neki dan me jedan prijatelj iz Slovenije uvjeravao kako u njih više nema ulica i trgova s Titovim imenom. To bi doista trebalo provjeriti.
SRI
Povratak zadrugarstva
Nakon pada komunizma u Hrvatskoj je krenula prava kampanja za uništavanje (čitaj krađu imovine) tadašnjih seoskih zadruga. No neke su preživjele i osnovale Hrvatski savez zadruga. U međuvremenu su se i brojni branitelji počeli udruživati i stvorili braniteljske zadruge. Hrvatski savez zadruga slovio je kao udruga naklonjena oporbi, a Referentni centar braniteljskih zadruga kao grupacija pod utjecajem HDZ-a, i puno je energije izgubljeno u međusobnim prepucavanjima. No nedavno su međusobne netrpeljivosti prevladane pa su obje grupacije počele zajednički raditi na projektima koji bi trebali koristiti i zadrugarima i hrvatskom gospodarstvu u cjelini.
ČET
Nevladina Crkva
Rasprava o pokušaju kampanje Ženske mreže protiv crkava pod sloganom “Bez Boga, bez gospodara” pokazala je da članice mreže nemaju pojma o modernoj teoriji ljudskih prava. Govoreći o Crkvi u Jutarnjem od srijede iz ženske mreže poručuju: “Zašto ne biste mogli kritizirati jednu nevladinu udrugu? Zašto bi jedna nevladina udruga bila važnija od Ustava?”, kaže Đurđa Knežević. “Crkva”, upozorava ona, “je samo jedna od tisuća nevladinih organizacija u Hrvatskoj”. Crkva i vjerske zajednice općenito nisu nevladine udruge - NGO. Stoga u Hrvatskoj nisu registrirane kao udruge nego posebnim zakonom o vjerskim zajednicama. Katolička crkva, na primjer, ujedno je i država (Vatikan) čiji poglavar imenuje i hrvatske biskupe. Na čelu Anglikanske, ali i nekih drugih protestantskih crkava također su suvereni, a parlamenti potvrđuju (imenuju) biskupe. Istina je da crkve i druge vjerske zajednice osnivaju i nevladine udruge, poput Caritasa, Merhameta itd. Uz to Crkva je strukturirana kao vlast, pa je zato podložna kritici nevladinih udruga kojima je zadatak kontrolirati sve vlasti, uključujući i one duhovne, s nepristrane, nevladine i nevlastodržačke pozicije.
Ivan Zvonimir Čičak
