Izgledom monumentalna, dizajnom i prijevodom besprijekorna, u većem formatu hrvatskog izdanja, ova knjiga tvrdih korica i hrpta od gotovo 5 cm predstavlja strip-vrhunac koji već deset godina svog postojanja za medij stripa predstavlja ono ključno djelo, poput “Građanina Kanea” ili “2001: Odiseje...” za medij filma.
Kompleksna priča
Ubojstva pet prostitutki u londonskom Whitechapelu u jesen 1888. koja su pripisana nepoznatom Jacku the Ripperu (Rasparaču, u prijevodu) čine osnovni kostur zaista kompleksne priče.
Upravo misterij oko ubojstava, točnije, činjenica da se ne zna identitet koljača (jednog ili više njih) poslužila je Mooreu da u priči o serijskom ubojici s kraja stoljeća prepozna savršenu šansu za stavljanje točke na stotinu godina truda mnogih autora, povjesničara, amaterskih detektiva i njihovih teorija o motivima, načinu i značenju krvavih ubojstava i, na neki način, konačno presudi londonskom krvoloku.
Moore prilazi istrazi, jer o tome je ovdje riječ, na način inspiriran, prema vlastitim riječima, novelom Douglasa Adamsa “Dirk Gently's Holistic Detective Agency”, s naglaskom na riječ “holistic”. Dakle, istraga mora biti kompletna i obuhvaćati istragu ne samo ubojstva, već svega što okružuje Rasparačeva ubojstva: mjesto, vrijeme, ljude i društvo.
Dva suprotstavljena pola
Stvarnim dokazima i činjenicama Moore dodaje perspektivu i kontekst i detektivski povezuje indicije i događaje, uzroke i posljedice. Kraljevska obitelj, kompromitirani masoni, jalova policija, mediji - samo su neki od aktera urote koja je izrodila ubojstva. Hladna, viktorijanska arhitektura u doba truleži britanske aristokracije s jedne strane, radnička klasa na prljavim dokovima Londona koja preživljava s druge strane - dva su pola među kojima autor uravnotežuje priču. Stvarnost 1888. dokumentirana je poput Rasparačevih ubojstava, kirurški precizno i iz hladnog i gotovo neljudskog rakursa.
Desetak varijanti mraka
Ime ubojice autor će ponuditi vrlo brzo, no “From Hell” nije napisan s isključivom namjerom da otkrije ime, već da otkrije koje su to sve niti povučene da bi se dogodila strahota i čime je ista rezultirala.
Atmosfera - teška, ljepljiva i mučna - dočarana je distanciranim, klasičnim crtežom. Campbell Mooreovoj priči gradi izvanrednu scenografiju, vjernu repliku ne samo londonske arhitekture tog vremena, već i dočarava mračnu i tešku whitechapelsku ljudsku močvaru gdje samo mraka ima barem desetak varijanti.
Sve ličnosti, kao i sve ostalo, istraživački i faktografski prikazane su potpuno vjerno, točnije dokumentarno, kao i odnosi među likovima ili realnost događaja, pravih i fiktivnih. Primjerice, “Da Vincijev kod”, kao i “From Hell”, na stvarnim faktima grade fabulu. No, koliko god je “Da Vincijev kod” lažan i plitak, toliko je “Pakao” istinit i dubok.
I to je ono što zaprepašćuje u ovoj knjizi. Ne samo da je struktura kompleksna i čudovišno smišljena, već je i “luđački” - realna.
Nadalje, Moore u ovom djelu, kroz sliku i riječ, obrađuje psihološka, filozofska i religijska pitanja, problem ženskog pitanja u modernom društvu, magijski simbolizam, rasizam i fašizam i sve čega se sjetite po putu, ali i češlja londonsku kulturnu scenu s gostovanjima povijesnih ličnosti poput Oscara Wildea, Buffala Billa, Williama Balkea, Johna Merricka Čovjeka Slona i drugih...
Mit o prvom fašistu
“Kad isključite nemoguće, ono što preostane je, ma kako nevjerojatno bilo, istina”, rekao je Conan Doyle, a Moore potvrđuje izreku dodatkom od 40 stranica na kraju knjige, prije završnog stripa, u kojem ispisuje objašnjenja svake stranice i svakog kadra te njegovo podrijetlo, izvor ili namjenu. Takva demistifikacija vlastitog djela nije viđena, čitateljeva nevjerica raste svakom pročitanom stranicom. Fikcija se u potpunosti usklađuje s faktima, i tu je kao odgovor na nejasno.
Sve je u službi konačne Moorove poruke, koja je tako bolno zvučala krajem 90-ih kad je velikan stripa zaključio stoljeće, a zastrašujuće je aktualna i danas: Jack Rasparač je moderni mit, priča koja zrcali nas same kroz svih stotinu godina, koliko traje odgonetanje Ripperove misterije.
Jednostavno, mit o Ripperu izvorni je mit o prvom fašistu. Stoljeće kojem prethodi i koje najavljuje pripada njemu. Svejedno kada i gdje, Mengeleovoj ordinaciji u Auschwitzu, vlaku za Gulag, dijalogu Ratka Mladića sa žiteljima Srebrenice ili u rečenici “Volim kad šprica krv” finskog gimnazijalca koji je prije dva tjedna ubio devet ljudi i sebe.
Kraj knjige rezerviran je za epilog: Moore i Campbell stvaraju strip o genezi i “putovanju” mita o londonskom koljaču, od usta do usta, kako je rasla, postajala sve veća, blještavija, osvijetljena motivima silnih pripovjedača sve dok nije postala uglačana i sjajna poput ogledala.
I to, paklenog ogledala, jer neka vas ne zbuni naizgled pogrešan prijevod naslova “From Hell” u “Pakao”. Tako je, naime, Jack počeo pismo londonskoj policiji, jezivo učtivo i smireno - prema tadašnjem običaju započinjanja pisama, pristojno navodeći lokaciju na kojoj se nalazi.
“From Hell” je težak, zahtjevan strip koji može na trenutke biti užasan i mučan, no to je jedini način da u cijelosti spoznate priču o Jacku Trbosjeku i da shvatite tko je on bio. Alan Moore je riješio slučaj star stoljeće i veličanstvenost pothvata natkrilit će neugodu, a jedinstven doživljaj čitanja ovog remek-djela označava “From Hell” kao jednu od boljih knjiga uopće koju možete uzeti u ruke.
Besprijekorno domaće izdanje Izdavačka kuća "Fibra" iz Zagreba nastavlja s izvrsnim poslom.Nakon "Spaghetti Brothersa", "Svagdanje borbe", "Metabaruna" i ostalih odličnih stripova, "From Hell" predstavlja najbolje strip izdanje na području ex-Jugoslavije u posljednjih dvadeset godina. Na prijevodu i opremanju ovog izdanja rađeno je godinu dana, a koliko se minuciozno prišlo poslu pokazuje i činjenica da je iz letteringa originalnog djela napravljen font slova, kojim je u hrvatsko izdanje upisan prijevod. Zbog stanja na domaćem strip-tržištu ovakvo izdavanje je "luđački"pothvat bez materijalne koristi, no istovremeno je i onaj potez koji scenu čini boljom i bogatijom. |
Alan Moore i filmovi"Smeće", kratko je odgovorio Moore upitan o filmskoj adaptaciji njegova kultnog stripa "V for Vendetta". Nekome tko nije čitao strip, film će možda biti "neloš", no u poređenju s izvornicima, filmski uratci po Mooreovim stripovima su beznačajni. Mooreove su ruke vezane davnim ugovorima sa američkim izdavačima koji naprosto žele zaraditi, a teško je zamisliva pozicija takvog autora kojem netko prostituira remek-djela. Prvi od adaptacija Moorea bio je upravo "From Hell", u režiji braće Hughes, sa jakom glumačkom postavom na čelu sa Johnom Deppom. Ovaj pošteni film izazvao je najmanje stripaškog gnjeva, ali opet, u poređenju s originalom, izgleda kao zgodna razglednica iz zemlje u kojoj niste bili.Najgore je prošao "The League of Extraordinary Gentleman" - Hollywood je u genijalni Mooreov koncept koji se zasniva na ideji superherojske grupacije s likovima iz britanske literature ubacio, mrtvo-hladno, Toma Sawyera!? Kao primjer lijepe suradnje, Moore gotovo cinično navodi "Constantinea", film oko kojeg Moore nije spominjan ni slovom, ali je zato pristojno plaćen, kao tvorac stripa. Moore se ne spominje ni u pričama oko dugoočekivane adaptacije "Watchmana". "Watchman", strip koji pomaknuo granicu medija, također će uskoro biti ekraniziran u režiji Zacka Snydera ("300"), a prvi traileri pokazuju najviši nivo poštovanja predloška (i autora) dosada. Moore ne želi ostati dužan, pa kratko priopćuje da će po filmu "pljuvati dok se ne pojavi u kinima, a zatim ga nikada više neće spominjati". Gledati ga ne želi. |
Vladimir Šagadin
