Mario Mandžukić je igrač bez kojega je Dinamo danas nezamisliv. Njegov bi odlazak napunio klupsku blagajnu do vrha, ali i gurnuo Dinamo u prosječnost, u treću europsku ligu, u klub autsajdera. Dok je on tu, Dinamov navijač barem se može nadati, a povremeno u Maksimir i navrati skaut nekog velikog kluba, u nadi da će vidjeti “novog Olića”. Njegov menadžer i “skrbnik” Ivan Cvjetković je također nervozan i sline mu cure kad vidi sve te čekove na milijunske iznose, ali zna za tvrdoglavost Zdravka Mamića koji je izvjesio cijenu od 15,000.000 eura samo da bi rastjerao kupce.
Ide na Roglu, umjesto u Premiership
Ponuda Werdera iz Bremena, “teška” deset milijuna, bačena je u koš. Prilično drsko u vrijeme recesije i neimaštine, kad ni najveći europski klubovi ne žele platiti 10,000.000 eura ako igrač nije igrao Ligu prvaka, ako nije vodeći igrač u svojoj ligi i ako nije važan član nacionalne momčadi. No, razgovarajući s europskim menadžerima, oni s izuzetnim poštovanjem govore o “vještom trgovcu” Zdravku Mamiću i smatraju ga jedinim ozbiljnim
 Ostanak znači nezadovoljstvo, a odlaskom ne gubi samo Dinamo, nego i Slaven Bilić |
“Gol kao san - Mile Ćalasan” znao je reći pokojni radioreporter Ivo Tomić, opisujući golgetersku spretnost nekadašnjeg napadača Olimpije i Dinama, koji danas živi u Parizu i visoko kotira na ljestvici europskih nogometnih menadžera. Trenutačno je zaposlen kod šeika iz Dubaija, koji kupuje Portsmouth i pokušava nabaviti trenera i napadača. Na Fratton Park zove Roberta Mancinija, a raspitivao se i o Mariju Mandžukiću, želeći ga u duetu s Nikom Kranjčarom. Zbog te ponude Ivan Cvjetković je u četvrtak dugo razgovarao s Mamićem, ali, prema šturim novinskim izvještajima, dogovor nije postignut i Mandžo, umjesto u Premiership, ide na Roglu, pod bič Krune Jurčića. Osim ako Portsmouth za neku nebuloznu cijenu ne proda Petera Croucha...
Vuče li Mamić dobar potez? Stopira li odlazak Mandžukića, koji je već zapravo “ispraznio ladice” u Maksimiru, izgubit će ga i Dinamo, ali i reprezentacija. Nije on potreban samo Mamiću za ostvarenje europskih snova, nego i Slavenu Biliću, kojemu bi 12. kolovoza u Minsku Mandžukić trebao kao kruh nasušni. Mandžukić u top-formi! No, zadrži li ga Mamić u dosadnoj Hrvatskoj ligi, dobit će nezadovoljnog igrača, koji će igrati preko jedne stvari. Ne mogu ga motivirati ni europske utakmice, a bogme ni gostovanja u Sesvetama, Puli, Čakovcu, Vinkovcima i Zaprešiću. Iz njega će zračiti nezadovoljstvo, otrovat će atmosferu u svlačionici i, poput Modrića, jedva čekati čas da ode. Prva slabija utakmica i popucat će ionako labave spone s navijačima, makar je Mandžukić poput Cristiana Ronalda, koji kaže: “Baš me briga ako me navijači mrze!” Ni Mandžukića to nije previše briga, ali nezadovoljan igrač, narušeni mir u svlačionici i gnjev na tribinama nisu dobro ozračje za nogometnu jesen u Zagrebu.
Kada se Dinamo prije jedanaest godina plasirao u Ligu prvaka i kada je Robert Prosinečki u Zagreb donio nogometnu renesansu, modri su, osim “Velikog Žutog”, imali Dražena Ladića, Silvija Marića, Gorana Jurića, Darija Šimića, Marka Viduku i Igora Cvitanovića. Imali su “sedam Mandžukića”, a imali su i najtalentiranijeg hrvatskog trenera u punoj snazi - Cicu Kranjčara. Imali su i europske plaće i premije i aureolu najboljeg kluba istočne Europe. Danas Dinamo tih atributa nema, ima trojicu igrača - Butinu, Sammira i Mandžukića, a taj posljednji je stalno na vagi, uporno ga gađaju milijunima i taj pritisak će sve teže podnositi.
Milijuni mu ionako ne mogu pobjeći
I dok su danas Dinamove oči uprte u Marija Mandžukića, svojedobno je to bio slučaj s Ivicom Olićem, također iz Slavonskog Broda, ali sasvim drugačijeg karaktera. Ne dijelimo tu dvojicu igrača na “dobar i loš”, ali Olić nije ni približno imao Mandžukićeve privilegije. Ni mušice. Makar je sa svim klubovima u kojima je igrao bio prvak i redovito najbolji strijelac (Marsonija, Zagreb, Dinamo), makar je u Dinamu igrao za 1000 eura, a kad se vrtio njegov transfer od 5,000.000 eura, od te hrpe nije dobio “ni žute banke”, samo dobru plaću u moskovskom CSKA (60.000 dolara). U reprezentaciji je bio “joker”, zapravo u jednoj ponižavajućoj poziciji, ali njegov nesavitljiv karakter pobijedio je sve i iduće jeseni će igrati u Bayernu.
Može li to i Mandžukić? Može li “idol plavog puka” reći: “OK, ostat ću još ovu jesen jer me ipak Dinamo gurnuo u orbitu, ostat ću zbog navijača, ali i zbog nacionalne momčadi. Ostat ću jer mi s ovakvim talentom milijuni ionako ne mogu pobjeći...”
Ili će zabiti glavu u pod, zašutjeti za medije i igrati “preko k....” U tom ću slučaju radije u Maksimiru gledati Andreja Kramarića koji će zadrhtati od uzbuđenja kad mu Kruno Jurčić baci dres i neće mu smetati što tog popodneva mora u Čakovec ili Zaprešić. Dinamov navijač će radije s Kramarićerm biti čak i jedno mjesto ispod Hajduka, nego sa srditim i nezadovoljnim Mandžukićem još jednom šampion...
Lokomotiva oživjela nakon pola stoljeća Novi prvoligaš, Lokomotiva, ispao je iz prve lige prije 52 godine, davne 1957., a u posljednjoj utakmici u Kranjčevićevoj ulici, gdje su lokosi poraženi od beogradskog Radničkog 8-0, igrao je i Ćiro Blažević. U godini u kojoj je Lokomotiva ispala iz prve lige, rodio se današnji sportski direktor, alfa i omega Kajzerice Božidar Šikić. Klub, čija je biografija počela 1914., nakon Drugog svjetskog rata postaje Lokomotiva. Bila je poznata i po luksuznom vagonu kojim su odlazili na gostovanja. Posljednju prvoligašku sezonu boje Lokomotive branili su: Nežmah (Gabrić), Balan, Šincek, Kukec, Kesejić, Broketa, Odžak, Mezak, Blažević, Medle i Hmelina. Miroslav Blažević tvrdi da je trener bio Mirko Kokotović, da je odigrao svih 90 minuta “inkriminirane” utakmice, iako Otto Barić, poslije trener u Lokomotivi, kaže da se Ćire “baš i ne sjeća”. Tek nakon 52 godine životarenja u nižerazrednom zagrebačkom nogometu Lokomotiva se, potpomognuta snažnim Dinamovim injekcijama, vratila u Prvu ligu. Imaju mladu momčad, potpomognutu “starim asovima” Ninom Bulom i Željkom Sopićem, a bit će to i pravi izazov za trenera Roya Ferenčinu. |
| Zaboravna nova generacija Govor Ante Pavlovića nad odrom Dinamova doktora Tugomira Krmpotića rasplakao je Zdravka Mamića. - Kada odu ovi posljednji nestori, tko će nam govoriti o Dinamovoj povijesti i ljudima koji su je stvarali? Rijetki su ovakvi nadahnuti govori, danas ljudi razgovaraju samo o novcu - rekao je Mamić koji definitivno najčešće razgovara o novcu, a najrjeđe o klupskoj povijesti. Na ispraćaju Tugomira Krmpotića iz njegove šezdesetsedme bili su samo Slaven Zambata, Zlatko Škorić i Fahrija Dautbegović, od kasnijih generacija Željko Stinčić i Drago Vabec, od osamdestetdruge samo Ismet Hadžić, a od novije genracije tek Vlado Kasalo. I trener prve momčadi Kruno Jurčić. Praznine na komemoraciji nisu mogli popuniti Mirko Barišić, Vlatko Marković, Otto Barić, Mirko Bazić, doktor Mladen Čepulić, fizioterapeut u mirovini Joža Čačković, već spomenuti “senator” Ante Pavlović i menadžer Predrag Naletilić. Od novijih generacija nitko se nije došao pokloniti jednom doktoru koji je život utkao u Dinamo. |
| Zar više nismo nogometni raj? Predrag Naletilić u četvrtak je prolavio 80. rođendan. Susreli smo se na sprovodu Tugomira Krmpotića jer se s Dinamovim legendama ionako viđam uglavnom po bolnicama i na komemoracijama. Predrag Naletilić je najveći hrvatski menadžer, koji je karijeru počeo kao fizioterapeut u Dinamu. On je iz Maribora doveo Štefa Lamzu u Dinamo i kupio mu prvi “krombi” kaput kod poznatog šnajdera Gradiškog, on je Bobana preporučio direktoru AC Milana Ariedi Braidi, on je odveo Darija Šimića u Inter. Bio je i agent Cristpha Dugaryja, najboljeg Zidaneova prijatelja. No, najveće priznanje, koje je dobio u sjedištu AC Milana, u Via Turatti, jest imenovanje savjetnikom za Istočnu Europu. I dandanas je desna ruka Milanovih direktora Braide i Gallianija. Obiteljska tradicija se nastavlja: i sin Marko se bavi menadžerskim poslom, uglavnom u Italiji, i sve rjeđe svraćaju po igrače u Hrvatsku ligu. Sve je manje velikih imena, nema više Prosinečkog, Bobana, Šukera, Bokšića... |
Tomislav Židak
