Naslovnica Vijesti Komentari Sport J2 Vita Kultura Spektakli Fotogalerije

Naslovnica >> Vijesti >> Jadranka Kosor boji se razdora u Vladi i HDZ-u

Jadranka Kosor boji se razdora u Vladi i HDZ-u

Objavljeno: 04. 07. 2009. 11:00

Uređeno: 22. 10. 2009. 07:10

Autor: Portal Jutarnji.hr

img
Antički početak, invokacijom Ive Sanadera, kao božanstva ili sveca zaštitnika, vjerskom formulom po kojoj moć govornice proizlazi iz njezina udjela u višnjoj moći prizvanoga. Uz tu formulu vjerovanja slijedi i prisega vjernosti, prožeta djetinjastom patetikom, poput pionirske zakletve.
Sanader napao Sloveniju, Kosor najavila rebalans
Ističući toleranciju i suradnju, otkriva da se sada najviše boji netrpeljivosti i razdora i da njih vidi kao karakteristike krize u stranci.

Dobrobit svih građana i građanki Republike Hrvatske je, znakovito, nakon duga Sanaderu i stranačkog uspjeha.
Jutarnji.hr clanak http://link.brightcove.com/services/link/bcpid1447672978http://www.brightcove.com/channel.jsp?channel=1417332101


Apoteoza familijarnosti (a ne tomističkoga općeg dobra) kao amalgama stranke zaziva    emotivnu povezanost zatočnika istog cilja, ali i afirmaciju familije iznad društva i njegovih normi, što je tipično za organizacije koje se klanskim odnosno familijarnim interesima suprotstavljaju društvu.
Demokršćanska obitelj: ideologija u familijarnom ključu, dok partnerstvo s drugima suponira izlazak iz familijarnog kruga i spremnost na kompromis s drukčijima.
Prvi i posljednji spomen Franje Tuđmana, pa i tu nakon Sanadera, s jasnim razlikovanjem poimanja njihovih prinosa. Doima se kao nebitna koncesija Tuđmanovim sljedbenicima.
Spominjanjem vođa identificirane su glavne frakcije od kojih se očekuje suradnja i koji će za uzvrat dobiti podršku vođe stranke. Hijerarhija iznad kolektivnosti (što se ne kosi s familijarnošću, ali patrijarhalnom).
Žena na čelu patrijarhalne obitelji ima legitimitet ako je to volja prethodnog patrijarha, u ovom slučaju Sanadera. Kosor zahtijeva potporu na temelju te investiture odozgo, ne smatra se izabranom odozdo, od članstva.
Za formiranje Vlade mandat je dobiven, a vodstvo u stranci se preuzima.
Tek ovdje progovara programski i mobilizacijski. Identificira krizu samo kao vanjski faktor. Definira je etički („zlo recesije i krize“) a ne ekonomski ili politički. Prešućuje da se u Hrvatskoj kriza očitovala kroz cijelu godinu, prije jesenske eksplozije svjetske financijske krize. Ne očituje se spram eventualne odgovornosti stranke, vladajuće većine, odnosno Vlade, za krizu u Hrvatskoj. Ne navodi konkretne smjernice obećane „borbe“, nego nespecificirane opće postavke, što nije više od mantre ako se ne kaže kako postići lakše poslovanje, veću konkurentnost, te zašto nisu postignuti u dosadašnja dva desetljeća pretežne vlasti HDZ. Zahtijeva kolektivnost. Sigurnost izlaska iz krize zasniva i na fatalizmu: sve prolazi, pa će i kriza proći. Štura  rečenica o borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, bez objašnjenja zašto, ako je borba već žestoka, nisu postignuti očitiji rezultati i zašto je to, zajedno s pravosuđem, glavna prepreka usvajanju „europskih vrijednosti“ koje u tom sklopu priziva.
Postavivši „europske vrijednosti“ s jedne strane a fašizam i ustaštvo s druge poručuje, prvo, što vidi kao glavnu razdjelnu crtu u stranci te, drugo, na kojoj je strani. Definira HDZ kao nastavljačicu antifašističkog ustanka 22. lipnja 1941 („prvi…smo“). Implicitno priznaje da je zemlja u kojoj smo „prvi… ustali“ danas zadnja u kojoj je to i dalje problem i razdjelnica političkog opredjeljivanja.

Inoslav Bešker

Λ VRH


Prebaci se na: