Objavljeno:  15.07.2009

Jadranka Kosor kao Big Mamma

Jadranka Kosor javno je pozvala opozicijske lidere na kavu i zajedništvo. “Pozivam gospodina Milanovića i gospodina Čačića da sjednemo i razgovaramo, svi smo u istim problemima i svi zajedno iz tih problema moramo imati snage izaći”, rekla je premijerka predstavljajući svoj prijedlog rebalansa proračuna. Pozivu se pridružio i ministar Šuker, koji inače ne trpi nikakvu kritiku, ali sada opetovano naglašava potrebu postizanja nacionalnog konsenzusa o bolnim rezovima koje će Hrvatska morati povući. Dobro je što nova premijerka, za razliku od svoga prethodnika Ive Sanadera, pokušava normalizirati i relaksirati do sada zašiljene odnose s opozicijskim strankama. Za nju osobno to je također značajna promjena. Poput svoga šefa, i ona je bila vrlo oštra, pa i zločesta jezika prema opoziciji. Prakticirala je sekantan i diskvalificirajući ton. Diskurs se počeo mijenjati nakon što je šef SDP-a Zoran Milanović novoj premijerki benevolentno poželio svaku sreću, što je ona primila s velikim odobravanjem: Tako treba, Milanoviću, poručila je.

Prestanak hladnog rata između dviju najjačih stranaka, kojemu je warlord bio premijer Sanader, mnogi su spremni vidjeti kao uvod u stvaranje velike koalicije. U neizvjesnim vremenima, kažu, nužno je glave držati skupa. Hrvatskoj je potrebno okupljanje svih koji mogu pomoći, bez obzira na politička uvjerenja i stranačku pripadnost. Usto, samo jaka vlast može izvesti sve što će biti neminovno. Vladi se preporučuje stabiliziranje po modelu na koji je Tuđman svojedobno desni udar u vlastitoj stranci premostio stvarajući kabinet nacionalnog jedinstva. Kosor u HDZ-u ima vrlo upitnu podršku, koalicija se već ljulja. Prognoza je da će se s produbljavanjem krize ponuda SDP-u konkretizirati. Možda, ali u ovom trenutku premijerkin poziv opozicijskim šefovima na kavu i razgovor uglavnom je kurtoazne prirode. Poziv je upućen javno, ali J. Kosor ga nije operacionalizirala. Nije poduzela ništa da se susret zaista i upriliči. Također tvrdi da se s opozicijom kani konzultirati o svim Vladinim gospodarsko-socijalnim potezima. Ali je propustila da to i pokaže: Saboru je uputila prijedlog rebalansa proračuna bez bilo kakva razgovora s opozicijom. Premijerkin objektivno šuplji poziv Milanoviću i Čačiću zapravo predstavlja pokušaj demonstracije koncilijantnosti. Promjena je tona dobrodošla, ali razgovor radi razgovora, neobavezni poziv opozicijskim liderima na časkanje neodoljivo vuče na ideju o stvaranju Big Mamme.

Nakon velikih očeva nacije, Jadranka Kosor sa svojim, navodno, sućutnim imidžem i širokim krilom hoće se nametnuti kao prva hrvatska mater. Usto, poziv na suradnju zapravo je poziv na podjelu odgovornosti. Logična je nevoljkost opozicije da podmetne leđa pod ono što sama nije uzrokovala. Pogotovo kad premijerka, unatoč verbalnoj spremnosti na promjene, još pokazuje da ne skreće sa Sanaderova puta. Spremna je rezati plaće i mirovine, ali - indikativno - ne i odrezati Pelješki most. Na koncu, J. Kosor uopće ne krije da razgovor s opozicijom vidi kao sredstvo izbjegavanja prijevremenih izbora. Za nju je to tek taktički manevar kojim svojoj Vladi pokušava produžiti vijek. Da je opoziciju pozvala na spašavanje nacije i države, njen se poziv ne bi mogao odbiti. Ali premijerka zapravo poziva na spašavanje one politike i vladajuće garniture koja je upropastila Hrvatsku.
Jelena Lovrić