Objavljeno: 08.02.2009
Jauk mjesto kletve
Živjeti je teško, često jedva izdržljivo. Nema teorije koja bi ljudsku patnju rastumačila, a kamoli umanjila. Preostaje pomagati čovjeku u svakoj njegovoj nevolji. Tim je putem pošao Isus iz Nazareta. Naviješta cjelovitu istinu, ali se ne odvraća ni od malih ni velikih ljudskih muka.
Knjiga o Jobu potresno je svjedočanstvo biblijske Božje iskrenosti. Čovjeku se ne može pomoći zatvarajući oči pred strahotama. Patnik, makar bio pobožan, mora priznati da mu se život često čini besmislen, da ne razumije zašto Bog dopušta tolike patnje i nepravde (Job 7, 1 - 4. 6 - 7). Danas taj Job jauče u prazno nebo glasom onih što umiru od gladi i terora, glasom mladih koji se drogiraju jer ne mogu vjerovati u smisao i ljubav. Previše ljudi strada i umire kao da Boga nema. Tko se usudi poput Joba jaukati, ne mora proklinjati - a to je već mnogo.
Apostol Pavao u današnjem ulomku (1 Kor 9, 16 - 19. 22 - 23) nema iluzija. Zna da je poslan ljudima služiti, buditi u njima nadu, a da mu se zato nitko ne mora diviti. Poduzima sve što može, svakome se prigiba, svakoga nastoji razumjeti. I suvremeni kršćanin, kad želi drugome navijestiti Evanđelje, mora paziti da ne nastupa samouvjereno, samodopadno, kao da mu je sve jasno.
Isus je u današnjem Evanđelju (Mk 1, 29 - 39) vrlo konkretan. Naviješta veliku i cijelu istinu o križnoj i uskrsnoj promjeni svijeta, ali na svakom koraku rješava svakidašnje patnje, pomaže malom čovjeku, nastoji mu omogućiti i male radosti, sudjeluje u njegovoj tuzi i svadbovanju. Liječi Petrovu punicu, a zatim joj je zahvalan za pripremljeni ručak. Vrijedi biti oprezan pred onima što se predstavljaju kao osloboditelji, a nemaju smisla za male usluge malim ljudima, koji se ne trude usrećiti one koji su im najbliži.
Živko Kustić
KOMENTARI
Komentari RSS