U Ustavu Republike Hrvatske još jasno piše “Svako ljudsko biće ima pravo na život”. U hrvatskim bolnicama - kako čujemo - jednostavno na zahtjev trudnice bez ikakva posebna rješenja liječnici koji to prihvaćaju vrše pobačaje do 10. tjedna trudnoće. Imamo, dakle, prastari zakon - iz bivše države - koji se protivi hrvatskom Ustavu i po njemu se postupa mimo, odnosno protiv Ustava. Tko to može pravno protumačiti? Zašto smo uopće donosili glasoviti naš “Božićni ustav”? Zašto se nitko ne usuđuje to pitanje na pravoj razini postaviti?
Ili je negdje riješeno da ljudski zametak barem do 10. tjedna trudnoće nije ljudsko biće o kojem govori Ustav? To zaista nitko nije dokazao, jer se i ne može dokazati. Od trenutka kad se spoje žensko jajašce i muško sjeme nastaje novo živo biće. Ono po svojoj genetskoj strukturi nije više dio ni majčina ni očeva tijela. Ima vlastiti genetski kod - pa je novo živo biće.
To živo biće ne pripada nikojoj drugoj živoj vrsti - osim ljudskoj. Taj je, dakle, zametak od prvog časa “ljudsko biće” o kojemu govori hrvatski Ustav jamčeći mu pravo na život.
To bi se moglo pokušati nijekati posebnim istraživanjem koje bi dokazalo suprotno - ali suprotno je s obzirom na jasnu genetsku strukturu zametka nedokazivo. Genetski kod izravno dokazuje da zametak u utrobi ne pripada nikojoj živoj vrsti koja bi prethodila pojavi čovjeka!
Što onda treba dokazivati? Zar Ustav nismo donijeli da ga ozbiljno shvatimo? Zar su neki jugoslavenski zakoni jači od hrvatskog Ustava? Hoće li se itko time ozbiljno pozabaviti - ili netko potiho odlučuje da u tome ostanemo opasno neozbiljni?
Sad će u Saboru navodno raspravljati o slobodnoj upotrebi ljudskih zametaka, kao da je očito da svaki zametak nije novo ljudsko biće.
